Znakovi na vodi

Postavio sportski ribolov 30/04/2014 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

PRONALAŽENJE JANUARSKOG ŠKOBALJA

            Naš narod kaže: »Kad lješnjak dobro rodi, a u jesen procvjetaju ljubičice, čuvaj se – biće ljuta zima«. Kako sam ja primjetio, lješnjak je slabo rodio, a ljubičice procvjetaše u novembru po obroncima planina. E sad, budi pametan i reci mi kakva će biti ova zima.

            Kakva god da bude, ljuta ili mekana, zima je ipak zima, a januar je odvajkada najhladniji dio te zime. Ovom se mjesecu čak ni foke ne raduju, i, ako vas neko počne ubjeđivati kako ljepšeg mjeseca za pecanje od januara nema, znajte da imate posla sa teškim luđakom, ili, što je češće, sa običnim pozerom. Ipak, sve svoje januare pošteno sam otpecao, a i ovaj mislim na vodi provesti, mada mi, iskren da budem, sve teže polazi za rukom da uživam u božićnim pejzažima.

 

»ZNAKOVI NA VODI«

            Najmerno sam u podnaslovu citirao naslov knjige mog drugara Aleksandra Panića, jer upravo u januaru, od presudnog značaja je sposobnost ribolovca da uoči i pravilno tumači to mnoštvo »znakova« što se pojavljuju na vodi, nebu i obali. Pravi ribar nije puki egzekutor riba, već čovjek prirode, uporni i vjerni tumač njenog bogatog znakovlja.

            Poznajem ribare koji cijeli život provedoše na »provjerenim« mjestima, što ih je često koštalo i debelih batina, jer takva mjesta kad tad neko proglasi svojim privatnim posjedom. Poznajem opet onaj drugi, mnogo rjeđi soj ljudi, koji gotovo svaki izlazak na vodu koriste da pronađu neko novo, dotada neispitano mjesto. To su oni koji nikada ne dopuštaju da ih neki teren kupi zauvijek, već najveću radost vide u istraživanju svoje rijeke i njenih najzabačenijih kutaka, gdje onda sami i neometani od rulje mogu uživati u iskonskom naporu saznavanja.

            Ako pripadate ovom drugom soju, ne zaboravite da je zimski dan kratak. Koliko god da je minus, gledajte da ste na vodi u samo svitanje. Pogotovo ako imate namjeru da pronađete jato škobalja. Na većini voda mrenskog regiona škobalj se izbacuje na površinu samo u rano jutro i predveče ( izuzetak su vode sa vještački izazvanim oscilacijama vodostaja, gdje se riba izbacuje pred svaku promjenu nivoa vode).

            Ako dobro poranite, bićete u poziciji da na više različitih virova locirate ribu, usljed njene navike izbacivanja, što će vam pomoći da se opredijelite za neki manje napadnut teren. Nastojte, koliko god je to moguće, da lovite na viru gdje je linija izbacivanja ribe najbliža obali. Naime, ukoliko se riba u rano jutro izbacuje petnaestak metara od obale, budite spremni da je kroz dva sata tražite na trideset metara udaljenosti. Kako odmiče dan, jata se nagonski udaljavaju ka sredini rijeke i teško da ćete zadržati ribu i najkvalitetnijom hranom.

            Idealni su tereni gdje dubina počinje već od obale, a prema sredini se postepeno smanjuje. Na takvim mjestima riba se ujutro izbacuje u samoj obali, a preko dana se udalji tek desetak metara.

Gdje god da se zateknete, prvu hranu bacajte par metara dalje od linije izbacivanja, kako bi što duže zadržali jato, koje sa prvim suncem obavezno počinje da se udaljava od obale. Čim prodrijede udarci, bacajte sljedeću hranu, ali sada par metara dalje od prve lovne pozicije. Ritam bacanja hrane i lociranje lovne staze, zavisiće prevashodno od tempa udaljavanja ribe ka sredini rijeke. U lovu škobalja najviše dolazi do izražaja ona narodna : »Valja ići za ribljom pameti«.

Dakle, ako poranimo i ribu  lociramo vizuelno, na osnovu izbacivanja, riješili smo glavni problem i preostaje nam samo da nekako uočimo tempo i pravce dnevnih migracija ribe. Šta, međutim, da radimo ako smo kasno došli na vodu, ili iz nekih razloga izostane jutarnje izbacivanje ribe? A ne ide nam se na »provjerena« mjesta, jer, eto, nećemo da nam neko diše za vrat. Kako u tom slučaju da pronađemo svoje jato škobalja?

Kao prvo, moramo znati da pronađemo zimovnik. U više navrata sam iscrpno pisao o tome šta neki vir čini zimovnikom, ali nije zgoreg neke stvari ponoviti, prvenstveno radi naših mlađih kolega.

Nije svaki vir na rijeci ujedno i zimovnik. Početnik se po pravilu zaleti na neki duboki tišak sa lijepom pristupačnom obalom, pa kad se kući vrati prazan, kuka po komšiluku na dinamitaše i državu bez zakona. Ili, što je još gore, stane u neki ljetnji »titravac« između dva vira, gdje je ljetos sa komšijom »ubio« škobalje, a sad ništa – »nije na hrani »veli.

Pravi zimovnik obično počinje iza neke markantne okuke, usljed čega je na ulaznom dijelu jedna strana dublja, a druga plića. Ovo je vrlo važna karakteristika zimovnika, jer omogućava ribi da pri porastu vodostaja migrira sa dublje i brže strane vira ka plićoj i sporijoj unutrašnjoj strani. Zimovnik je po definiciji mjesto u rijeci, koje u svim uslovima vodostaja pruža ribi idealne uslove za opstanak. Šta nam vrijedi što pri maloj vodi imamo na rijeci idealan vir sa ravnomjernom dubinom i obiljem hrane, kad pri malo većoj vodi rijeka sastavi obale i tutnji da se sve trese.

Nakon ulaznog dijela sa asimetričnim koritom, zimovnik se ispravlja i u svom središnjem dijelu ima ujednačene karakteristike po longitudinalnom profilu dna. Sa obe strane imaju podjednak pad i gotovo identičnu brzinu protoka vode. Pravi zimovnik završava dugačkim raskošnim preljevom, često razvedenim dugačkim kamenim gredama, između kojih rijeka dubi šljunkovite kanale – idealna staništa krupnih škobalja, plotica i mrena.

Ako mislite da ste sa otkrićem nekog zimovnika riješili sve svoje životne probleme, grdo se varate. Osim »znakova na vodi«, ponekad treba oslušnuti šta nam to kažu:

 

ZNAKOVI   U  VODI

Upravo ste izašli na obalu idealnog zimovnika. Od ulaznog dijela do preljeva otegla se virčina vašeg života na nekih 300 metara. Raj nebeski. Čudno vam što nikog nema na rijeci, a nije toliko hladno. Nakon prvog ushićenja što ste napokon na pravom mjestu, počinjete sa osmatranjem.

Pripaljujete već drugu cigaretu, a na vodi još nijednog znaka prisustva ribe. Samo šum vode i površina zategnuta kao ulje. Sablasna tišina i u njoj vi i rijeka sami. »Ko će pobijediti« - pitate se, tek tako, da odagnate lagano narastanje neke unutrašnje treme i osjećanje bespomoćnosti.

»Gdje sada loviti? Možda se najbolje spustiti do preljeva? A šta ako je sva riba na ulazu, samo ću gubiti vrijeme? Ipak je najsigurnije tamo na sredini vira, najdublje je? Šta ako ovdje uopšte nema škobalja, propade mi dan, sunce ti jebem. Crni kukavče, `oćeš ti biti sam na vodi, umjesto »gdje svi turci, tu i mali Mitar«  -  vodi tako naš junak unutrašnji monolog, a vrijeme protiče neumitno, baš kao i rijeka, koja se k`o za inat zatvorila baš ovo jutro, pa ništa da pokaže.

Vjerujem da ste se svi našli u sličnoj situaciji kao naš hipotetički ribar, ali se nadam da niste ovako jeftino prodali teško skupljene zalihe januarskog adrenalina. Ako već nema znakova na vodi, valja se malo potruditi i pronaći neke druge znakove – možda u vodi. Pokušajmo zajedno da ih pronađemo:

1. Zimi je uglavnom smanjena providnost vode, međutim, ako vam sunce bije u leđa, a kanali u preljevu nisu dublji od metra, pripnite se na kakvo drvo i odvojite barem desetak minuta za posmatranje. Ako barem jednog uočite da sijeva, tu negdje u blizini su i ostali, a vi ste za taj dan obavili najvažniji posao – našli ste ribu.

2. Ako je »posmatračka misija« prošla neuspješno (što se zimi najčešće dešava), ne očajavajte, ima u vodi još kojekakvih znakova.

Ako je vaš zimovnik takav da voda sa šljunkovite »plaže« postepeno ide ka dubini, a providnost vode iznosi barem pola metra, lako ćete ustanoviti da li tu ima ribe i gdje je glavno jato. Krenite lagano od ulaznog dijela vira i pažljivo posmatrajte šljunak, naročito onaj krupni, pljosnate površine. Ako je škobalj tu, na šljunku se moraju pojaviti tragovi njegove njuške, jer je upravo priobalni šljunak najbogatiji njegovom osnovnom hranom – epifitonom, koji se u vidu sluzave skrame hvata po površini kamena. Budite obazrivi: nabasali ste na mnoštvo tragova na šljunku, ali se preko tragova već uhvatila nova skrama – to može da znači da su škobalji napustili tu lokaciju prije nekoliko dana i pomaknuli se uzvodno ili nizvodno. Zato, neka vam ne bude mrsko da prečešljate sav vir, a lokaciju izaberite prema svježini uočenih tragova. Nabasate li na hrapave tragove, svi škobalji su tu ispred vas.

3. Šta da radite kada se riba ne izbacuje, ne vidite je, a dubina vam je već pod nogama, pa niste u poziciji da tragate po šljunku. Šanse da locirate ribu iz prvog cuga zaista su minimalne, ali vrijedi pokušati sa par starih trikova:

- Podrazumijeva se da ste kod kuće napravili obilnu količinu primame. Bez odlaganja napravite tri skupine od po desetak kugli čvrste hrane, otežane kamenom. Jednu turu primame bacite na ulazni dio vira (na mjesto gdje se matica smiruje i ulazi u ujednačen tok), drugu turu na središnji dio vira (na rub centralne matice), a treću turu bacite u rejon preljeva (na mjesto gdje matica postepeno ubrzava, a dubina se ravnomjerno smanjuje). Nakon bacanja čvrste primame, otiđite što uzvodnije i u vodu bacite što veću količinu rastresite hrane, da prođe kroz cijeli vir.

Pođite pecati na mjestu gdje ste bacili prvu čvrstu primamu. Ako nakon pola sata izostanu akcije, prebacujte se na drugu, a po potrebi i na treću poziciju. Ako vas je na vodi trojica, razvucite se u strijelice, pa ko prvi zavali škobalja, neka zajauče. Čak i kada ste sami, pod pretpostavkom, da tu ima ribe i da je na hrani, trebaće vam najviše sat, do sat i po vremena da pronađete jato.

- Ponekad, kad imamo zimu sa dosta sunčanih dana, zna još u novembru izrasti mlada alga kladofora, a već krajem decembra sazrije i ponese je voda. Tad se krupan škobalj, plotica, pa i mrena rado dignu za »travom«, što nam zna olakšati posao oko lociranja jata ribe. Kako?

Sve je isto kao u predhodno opisanom slučaju, samo sada nećemo odmah bacati primamu. Probaćemo predhodno da lovimo na algu ili filament, kako bi locirali gdje se javlja riba. Ako rijeka nosi algu, a vrijeme nije pretjerano hladno, sigurno ćemo prevariti škobalja ili ploticu. Ako se radnja dešava na Drini, možemo čak i nastaviti sa lovom na »travu«, ali na svim drugim vodama (pa i na Drini), najpametnije je mjesto, na kojem ste uhvatili prvu ribu, zasuti što obilnijom primamom i nastaviti lov sa bijelim mamcima. Ne postoji godišnje doba niti rijeka, na kojoj se riba ne može loviti bijelim mamcima. Postoje samo lijeni ribolovci, koji pod pojmom primame podrazumjevaju dvije vekne bajatog hljeba, za koje su se ogrebali od komšiluka ili gazde kafane.

 

ZNAKOVI  IZNAD  VODE

Ponekad nije dovoljno ni kada svi znakovi na vodi i u vodi ukazuju na prisustvo velike količine ribe u zimovniku. Nalazite se na svom omiljenom viru; površinu vode svako malo rastvore krupna leđa škobalja i plotica; puštate plovak dobro znanom džadom, koja vas je toliko puta usrećila; teren je danima prihranjivan, ali vi opet malo dodate; našpanovani ste tako da na svaki treptaj munjevito reagujete; duva lagani uzvodni vjetrić »saveznik«; napokon niste ni mamurni... sve je tu i kako bog zapovjeda – ali riba neće pa neće. I tako danima, da se ubiješ.

Doista, evo prođoše mi već gotovo četiri decenije u tom ribolovu, a da se uvijek nelagodno osjećam  kada me neki mlađi kolega upita :« a zašto danas riba neće da radi.« Najradije bi mu odgovorio »e, do kurca, otkud ja znam«, ali mi sijede nedaju, pa onda počnem nešto ko pametovati.

Često se sjetim jednog čiče, kojeg upoznah na rječici Jadar kod Loznice. Zabacio čova klenu na džigericu, a vidim nekako se neprirodno nageo na jednu stranu, kao da mu se prispalo. »Hoće li šta ljudino!« - priupitam ga, a on se trže i kao da se malo ljutnu, što mu upropasti meditaciju »Ma `oće... umal`ti ne reko` šta! Jebeš životinju koja može četr`es dana da živi, a ništa da ne jede. Ma, što riba nije ko kokoš, pa samo da jede i sere.«

Daleko bi nas odvelo mudrovanje na temu ovisnosti prehrambenih navika ribe, kako od metereoloških faktora, tako i od cijelog kompleksa složenih interaktivnih odnosa unutar same biocenoze vodenih tokova.

Ono što je za nas ribolovce najbitnije, leži u činjenici da ipak postoje određeni pokazatelji, hajde, nazovimo ih figurativno znakovima iznad vode, koji iskusnom ribolovcu koliko-toliko mogu da pomognu da barem donekle razjasne misteriju ribljeg apetita.

Te znakove nipošto ne treba doživljavati kao toponime, dakle, kao nekakav univerzalni ključ, koji će nam za svako godišnje doba dati jasne i pouzdane odgovore na ono ključno pitanje – da li će riba danas raditi? Ponekad, jedan te isti znak, u različita godišnja doba ima sasvim suprotan uticaj na aktivnost riba. Primjerice, kada u avgustu dođe do boljeg pada temperature, aktivnost ribe naglo se povećava. U januaru, međutim, svaki pad temperature dovodi do momentalnog prestanka svake aktivnosti riba.

S obzirom da je u ovom tekstu riječ o januaru, a uglavnom se priča o škobalju i sličnoj ribi, pokušaću da istaknem nekoliko karakterističnih »znakova iznad vode«, koji će nam pomoći da se lakše snađemo u ovom tvrdom mjesecu:

- Pred svaku promjenu vremena aktivnost riba se mijenja. Ako je u pitanju ciklonska aktivnost, koja donosi loše vrijeme riba to osjeti nekoliko dana ranije i totalno prestaje da lovi. Prva dva dana nakon što se desi promjena, aktivnost ribe je minimalna, a kad se već ustali loše vrijeme, riba postepeno počinje da intezivira svoju ishranu.

Ukoliko u okruženju počinje uticaj anticiklona, što je praćeno blagim porastom vazdušnog pritiska i postepenim poboljšavanjem vremena, aktivnost riba se naglo povećava. Kad već nastupi toplije i sunčano vrijeme apetit riba se stabilizuje na nekom prosječnom nivou i stagnira. U slučaju da tendencija porasta temperature potraje, aktivnost ribe počinje opadati, pa čak i prestaje.

Idealno je kada se vrijeme u dužem vremenskom periodu stabilizuje na način da imamo jutarnje temperature oko nule, a preko dana do 10°, sa što dužim sunčanim intervalima.

- Među mnogim škobaljašima je prisutna predrasuda da »nema škobalja, dok dobro ne stegne«. Naprotiv, za januar bi se ovako moglo reći »nema škobalja, dok dobro ne otpusti«. Nijednom živom biću, pa ni našim škobaljima ne odgovaraju ekstremno niske zimske temperature. I ne samo škobalju, plotici i sličnoj ribi, već i mladici, koja im se vječno šunja oko guze.

- Među ribarima se često lome koplja oko još jedne »slatke« dileme: da li je bolji sunčan dan, ili kad malo otopli, a zapada vlažni snijeg »šljapo«. Bez daljnjeg, obe situacije su sjajne, s tim da je prva škobaljska, a druga mladičarska.

- Kad u januaru zaduva sjeverac, ne mrdaj iz kuće.

- Dva dana pred puni mjesec i prva dva dana prvog mjeseca, ne izlazi iz kafane.

- Voda se počinje lediti – vraćaj se kući. Led se počinje topiti – idi na vodu.

            - Magla do pola dana, a od pola neko stidljivo sunce – lovi zadnja dva sata do sutona.

            Moglo bi se još ovih znakova iščeprkati, ali bojim se da ću kod omladine izazvati kontraefekat, pa će više gledati u nebo nego u vodu. Neka vaš najjači znak bude dobra volja i srce u junaka, jer i jedno i drugo će vam trebati da steknete nova januarska iskustva. Jer, upamtite: ko čita znaće, ko lovi uhvatiće.

RANKO TRAVAR

Tagovi: znakovi voda skobalj

Ostavite komentar