Ulov soma na Dunavu

Postavio Pedja Pašćan 07/10/2019 0 Komentara Destinacije / Vode,

Ovogodišnji početak lova grabljivica na Dunavu, barem što se lova soma varalicom tiče, planirao sam za sredinu aprila meseca, s obzirom da je zima bila veoma hladna i duga, što se svakako umnogome odrazilo na temperaturu vode i aktivnost najvećeg dunavskog predatora.

Na nekoliko mojih omiljenih terena za lov grabljivica oko Kladova, prema dobijenim informacijama, nije bilo nekih značajnih dešavanja. Moj primaran izbor za početak nove sezone bio je usmeren ka mestu koje se nalazi par kilometara uzvodno od Kladova, u ataru sela Kladušnica. U tom delu nalazi se veći zaliv kojeg lokalni meštani i ribolovci zovu „bogaz“. Na ovom mestu se s proleća grupišu veća jata sitnijih ciprinida koje po pravilu prate i brojni predatori, i kojima ujedno reljef dna i karakteristike terena pogoduju za obavljanje mresta. Nekoliko dana pre prvog izlaska na vodu dobio sam informacije da se som u „bogazu“ počeo javljati izjutra, i da su na kašikaste varalice i voblere ulovljeni prvi ovosezonski primerci od 8 do 13kg težine. Zbog obaveza na poslu nisam mogao otvoriti sezonu pre početka uskršnjih praznika.

Na Uskrs, u nedelju 15. aprila dogovorio sam se sa drugarima iz Bora, Vladimirom Boškovićem, konstruktorom odličnih „VB“ voblera i Vladom Ranđelovićem - Profesorom, da sutradan rano ujutru izađemo na reku, ne da bi zauzeli što bolju poziciju za lov, pošto ovaj teren nije ograničen pristupom i pozicijama za lov, već ono što je daleko bitnije i važnije, da ispratimo jutarnje „kupanje“ bele ribe i na vreme uočimo pravac i stazu njenog kretanja. Na vodi smo bili u samo svitanje i čim se malo razdanilo, odmah smo primetili učestalu pojavu malih krugova na površini vode. Bele ribe je bilo na površini, ali najgušću koncentraciju nismo primetili blizu ulaska u zaliv, već na otvorenom delu rečnog toka bliže matici. To su bila jasna dva putokaza gde i u kojim pravcima trebamo forsirati i povlačiti naše voblere i kašikaste varalice.

Deo toka Dunava koji razdvaja ulaz u zaliv i brzi tok reke ima izgled brojnih kaskadnih prelaza, većih i manjih udubljenja i rupa na dnu sa tvrdim i relativno čistim dnom, u smislu da nanosi krupnog kamenja nisu česti na svim pozicijama oko zaliva i nešto uzvodnije. Zbog toga je i lov na ovakvom mestu idealan u svitanje ili u večernjim satima, kada po pravilu dolazi do povećanja vodostaja i ubrzanja rečnog toka zbog rada prelivnih polja hidroelektrane. Dubine na ovom delu variraju, tako da ima naglih prelaza iz dubine u plićak (deo terena bliži zalivu), a prosečne dubine na nešto udaljenijim spotovima od obale iznose od 2 do 5 metara, u zavisnosti od pozicije, mada ima i dubljih delova koji su bliži plovnom putu. Lov soma varalicama ima posebnu draž i zbog toga je „bogaz“ odličan teren kojeg treba što bolje upoznati, ne samo oko zaliva, već i u njemu! Najbolje pozicije za lov u „bogazu“ zavise ponajviše od pravca kretanja i zadržavanja bele ribe, ali prema nekoj hijerarhiji – najveće ribe se nalaze dublje i udaljene su od početka zaliva, gde su svakako i najbolje pozicije za lov. Najposećeniji deo je upravo oko „šica“ na početku zaliva, ali dobri rezultati postizani su i trasom koja se pružala pedesetak metara uzvodnije. Zbog pojačanog apetita, somovi na ovom terenu prilaze i sasvim blizu i ulaze u zaliv, ali su veoma oprezni.

Od varalica toga jutra poneo sam dve kašike (Lav MD i jednu staru ruske proizvodnje), pošto sam daleko veći zaljubljenik i pobornik lova soma voblerima. Prošle sezone naručio sam nekoliko različitih modela dvodelnih i debeljuškastih voblera (Mada, Yogi i Fantasia), pošto smo prošle godine lepo lovili na dvodelni Goldy Jointed Wizard model, pa sam želeo da pojačam svoj tim kvalitetnim modelima i pre svega, voblerima urađenim prema mojim zahtevima od oblika, radne dubine ronjenja, težine i namene. Pribor koji sam namenio lovu soma zapravo predstavlja moj stari smuđaroški komplet. Naime, ja sam ljubitelj lova grabljivica laganim štapovima brzih akcija čija gornja deklarisana granica težine bacanja ima vrednosti 30, 40, 50 i 60 grama. Naravno da ovakvi štapovi po svojoj nameni i konstrukciji nisu primereni zahtevnijem lovu soma na Dunavu, ali godinama ih koristim i odlično poznajem njihove karakteristike, uz, naravno, poznavanje terena gde lovim.

Ja pre svega ribolov, i varaličarski sport uopšte, posmatram kao dobru zabavu i uživanje kraj vode, pa prema tome i svoj pribor podređujem svojim zahtevima, i pravo je uživanje u zamaranju grabljivica lakšim štapovima na velikoj reci poput Dunava. Strpljenje je ključ svakog uspeha, a ribolov soma varalicom to umnogome zahteva. Odlučio sam se za moj preko 15 godina stari Gold Star Horrisont, dužine 2,7m i ukupne težine od svega 170gr, akcije A i deklarisane tb 30- 60gr. Estetski gledano, ovaj model nije mnogo doterivan i nema privlačan dizajn kao mnogi modeli novije generacije. Dosta je tragova ispucalog laka na njemu, kao i otisaka od hiljada korišćenja, ali je prema svim performansama Gold Star Horrisont pravi radni štap veće snage, odličnog balansa, oštre vršne akcije i fine osetljivosti, koji se mnogo puta dokazivao na Dunavu u lovu smuđa i soma varalicama. Upravo zbog činjenice i znanja kakav štap posedujem, nisam se ni najmanje dvoumio oko ispravnosti izbora, niti je postojala bilo kakva bojazan da štap neće imati snage da zamori krupnog soma. Mašinica je bila Shimano Symetre 4000 Fg, model iz 2001. godine, upredena struna Climax Select Braid prečnika 0,20mm. Za svaki slučaj, sistem sam ojačao monofilnim predvezom Mitchell Catfish Silure debljine 0,60mm, na čijem kraju sam vezao kopču Kamatsu Fastlock Snap u veličini 3.

Toga jutra vodostaj je bio veoma mali, rečni tok vrlo spor, pošto su preko noći obe dunavske hidroelektrane drastično oborile nivo Dunava. Vreme je bilo mirno, bez vetra, što uprkos niskom vodostaju i bistrijoj vodi nije obezbeđivalo dobre uslove za pretraživanje određenih spotova voblerima, ali zauzeli smo dobre pozicije, što je bitno, i strpljivo čekali jutarnji porast vode. U međuvremenu, pristigla su još dvojica kolega i oni su se locirali unutar zaliva i pretraživali teren kašikastim varalicama šireg oblika. Ja sam se opredelio da prostor ispred sebe pretražujem lepezasto, zahvatajući ugao od nekih 60 stepeni, pošto sam se desetak metara udaljio od špica u levu stranu. To znači da sam vobler zabacivao ispred sebe, kao i niz tok koji predstavlja određenu granicu između mirnijeg strujanja blizu zaliva i bržeg ka matici. Na nekih 50-tak metara od obale, u brzaku, neposredno posle „kupanja“ bele ribe, primetio sam veći raub i vir na površini što je jasno odavalo znake prisustva soma. Ja sam počeo teren pretraživati sa Madinim voblerima, pošto su mi i najveći i najteži, tako da sam mogao daleko zabaciti. Vreme je prolazilo, mi smo uporno pretraživali teren, ali se som nije javljao. Oko pola osam smo napravili pauzu, kako bi se malo odmorili, ali i prestali sa bućkanjem varalica izvesno vreme.

Nešto posle osam sati, voda je ubrzala svoj tok i nivo se počeo lagano povećavati. Brzina toka bivala je sve brža, dok je sunce počelo jače da sija. Zbog toga se voda još više izbistrila i ja sam rešio da somu osim vibracije ponudim i dekor, odnosno mogućnost da lakše spazi potpuno tamnu siluetu u prozirnoj vodi. Uzeo sam dvodelni Yogi vobler crne boje, koji je u sebi imao ugrađenu zvečku i koji je bio težak dvadesetak grama. Inače, na svim voblerima namenjenim lovu soma postavljam ringove Lav MD prečnika 8x7. Vobler sam naoružao oštrim i veoma jakim i oštrim trokrakim udicama VMC serije 9632, koje imaju oznaku 3 x STRONG. Zbog njihove malo veće težine, vobler je postao blago tonući, što mu nije nimalo kvarilo rad. Pošto sam imao čizme, zagazio sam u vodu i vobler sam zabacivao dalje u maticu, jer sam nameravao da pretražim putanju gotovo cele širine ulaska u zaliv sa dunavske strane. Vobler bih povlačio lagano, sa potpuno oborenim vrhom štapa prema vodi i povremenim pauzama kada bi se vobler nalazio u jačem rečnom strujanju.

Posle nekoliko zabačaja, na nekih tridesetak metara od obale, na mestu sa brzim strujanjem, usledio je snažan udarac i nagli beg niz vodu. U trenu sam instiktivno posle kontre popustio dril na mašinici i kontrolisano dozvolio somu da u prvi mah sa špulne izvuče nekih trideset metara strune. Iz stečenog iskustva, kada je u pitanju lov soma na Dunavu, znam da su prvobitni begovi upecanog soma najjači i siloviti, i da su tu na najvećem ispitu kvalitet udica i činjenica koliko su uspele da probiju čeljust. Zato sam u prvih nekoliko minuta kontrolisao begove i po potrebi uštopovao soma na kratko, kako mu ne bih olako dozvolio da što dalje otpliva u matici, već ga polako usmeravao nazad. Levom rukom držao sam rotor mašinice, kako bih palcem i kažišrstom mogao svakog časa da popustim dril kada bi som ponovo uzimao zalet za beg prema matici. U startu sam znao da je reč o vrlo krupnoj ribi, tako da sam ostao smiren, naročito posle nekoliko njegovih jakih otimanja u vidu naglih savijanja i opuštanja štapa. Znao sam da je dobro uboden i da moj Gold Star ima snage da ga zamori i uspešno savlada. Sve što je trebalo jeste da ga strpljivo, metar po metar izvlačim iz matice u trenucima kada je „zalepljen“ za dno u mestu i usmeravam ga prema mirnijem toku, gde bi ponovo mogao da se izjuri i dodatno zamori. U pojedinim trenucima borbe na površini su se u par navrata pohavljivali klobuci mehura, pošto je som pokušavajući da se oslobodi udica rio po dnu. Som se uporno držao dna dok sam ga usmeravao ka plićaku. Čak je i Boško „VB“ u jednom trenutku prokomentarisao da som kao da ima ruke, pa se uhvatio za dno. Posle nekih pola sata zamaranja, soma sam usmerio u mirniji deo prema zalivu, ali se, osetivši plićak, ponovo naglo dao u beg tako što mi je ponovo sa špulne odmotao nekoliko desetina metara. Ponovo je krenuo prema matici, ali sam ovoga puta dril podesio na tvrđe i nisam mu dozvolio lak beg. Kada je stao, dotegao sam dril i počeo ponovo da ga na snagu štapa privlačim sebi, ovoga puta ne prema zalivu, nego prema protočnijem delu pored obale. Malo po malo, posle nekih 45 minuta borbe, soma smo prvi put uočili na nekih deset metara od nas.

Prijatelju, koji je pecao pored nas, sam rekao da se spremi da ribu prihvati kukom pošto ga dovedem na nekih 3-4 metra. Ponovo sam pustio soma da se još malo zamori u plićaku, a zatim sam još malo dotegao dril i povlačio ga metar po metar. Som je bio izmoren i potpuno „poslušan“, tako da je izašo prema meni bez ikakvih problema, a na par metara od obale prihvaćen je za bok i izvađen na suvo bez ikakvog otimanja. Vreme zamaranja trajalo je 50 minuta. Posle prvih čestitki, na licu mesta izmerili smo dužinu soma koja je iznosila 170cm, mereno od glave do korena repa. Trokrake na vobleru nisu dale somu skoro nikakvu šansu za beg. Grudna trokraka zabila se somu u mekani deo usta između gornje i donje vilice, dok je repna trokraka sa svoja dva kraka probila donju vilicu. Trokrake se nisu nimalo oštetile niti iskrivile tokom borbe, niti su alkice pretrpele bilo kakve deformacije. Takođe i vobler, osim malo oguljenog laka, što je zanemarljivo, nije imao nijednu naprslinu tela ili pakte, niti deformaciju zglobnih veza žice koja ih povezuje. Majstor Jocko je odradio sjajan posao!

Po povratku u grad izmerili smo težinu soma i vaga je pokazala 37kg. Svakako da ovaj ulov predstavlja moj lični rekord i najlepši mogući početak sezone lova grabljivica na Dunavu. Veća draž je što sam rekord ostvario relativno laganim priborom i što sam zaista uživao u svakom trenutku borbe u nadi da će se ovakvi trenuci borbe i uzbuđenja još neki put ponoviti ove godine na terenima oko Kladova... tamo gde je Dunav najlepši!

 

Autor teksta: Saša Paulić-Sale 
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 38, Maj 2012

Ostavite komentar