U gostima kod surih orlova i beloglavih supova

Postavio Pedja Pašćan 02/08/2018 0 Komentara Destinacije / Vode,

Verovatno nama ribolovcima treba mnogo više nego „običnim“ ljudima da bi nas neko prirodno okruženje ostavilo bez daha. Jedan deo Srbije, izvan prostora i vremena, postoji i opstaje uprkos nama samima i našoj želji da sve upropastimo. Prostor između Pešterske visoravni i Zlatibora zaposeda Zlatar, planina koja je i Skender pašu ostavila bez daha, pa opčinjen lepotom i mirisom četinara, on podiže naselje koje se zvalo Jeni Kasaba ili na srpskom Nova Varoš

Vode Vape i Uvca oduvek su tekle ovim prostranstvima i na svu sreću, nisu se mnogo sretale sa ljudima, pa ostadoše gotovo iste, čiste i bistre.

Na 11 kilometara od Nove Varoši napravljena je akumulacija Kokin Brod, kako bi se vode Uvca pridodale sistemu drinsko-limskih hidroelektrana. Na taj način je zauvek izgubljen donji deo reke Uvac, ali na svu sreću, jezero koje je nastalo ima se čime podičiti. Od čiste vode Uvca, na takvoj podlozi, nastalo je smaragdno jezero sa bogatim ribljim fondom. Demografska slika se na ovim prostorima dugo nije menjala, a čak se u poslednjem desetleću broj stanovnika smanjio, pa zahvaljujući činjenici da na ovako velikom prostoru nema ljudi, priroda opstaje uprkos svemu u onom izvornom i najlepšem obliku.

Na prostoru jezera Kokin Brod uspostavljen je Specijalni rezervat prirode Uvac, u nameri da se sačuva kolonija beloglavih supova i surih orlova. Prvi navedeni je najveći lešinar, raspona krila i do 3 metra, a drugi je najveći nebeski predator. Retko gde se kod nas može reći da neka organizacija sa toliko ljubavi i entuzijazma radi na zaštiti prirode, kao što je to na Kokinom Brodu. Čak i vikendaši prihvataju taj način razmišljanja, pa stičem utisak datamo nema mesta bahatima i nesavesnima, ne zbog toga što je to nekim propisom zabranjeno, već zbog toga što, u takvom okruženju, jednostavno sve što je izvan konteksta „prirodnog“ biva odbačeno poput stranog tkiva. Valjda smo čak i mi shvatili da prave vrednosti treba čuvati prvo od sebe samih pa onda i od drugih. Zbog toga se uvek obradujem odlasku na Kokin Brod ali i zbog susreta sa dragim prijateljima, rendžerima Bjelanović Goranom- Grgom i Radišić Nebojšom- Nešom Džekom. Grga je na najlepšem delu jezera napravio mali kamp, čiji su česti gosti Jovan Memedović i Pera Joe. Jovanove oči videše toliko čudesa širom sveta, pa ipak, svoj kutak za odmor našao je baš ovde, u mirisu stoletne borove šume i odrazu neba u kristalnoj vodi, gde boje, mirisi i ukusi imaju posebnu notu, koju u toplim noćima, odsvira Pera Joe na svojoj usnoj harmonici- jezerski bluz.

Inače, samo jezero je dugo 27 kilometara, što u mnogome zavisi od brane koja je visoka čitavih 83 metra i kao takva, najveća je zemljana brana u Evropi. Po veličini se računa kao treća u Srbiji, iza Ðerdapa i Perućca, sa najvećim dubinama od oko 80 metara. Vodostaj varira u rasponu od desetak metara. Što se tiče ribljih vrsta, jezero je sačuvalo sve atribute prelepog Uvca, pa obiluje klenovima, ploticama, skobaljima, a uz retku mladicu, tu je poribljena i, odlično aklimatizovana, jezerska zlatovčica i od skora i smuđ. U jezeru ima i šarana, koji je početkom devedesetih dospeo u jezero poribljavanjem. Zaista mnogo mogućnosti i sve to na nadmorskoj visini nešto nižoj od 1000 metara. Sam ribolov je zahtevan, jer se lovi u kristalno bistroj vodi i na velikim dubinama. Najdelotvornija tehnika je pecanje klizećim plovcima uz primamu i crviće, kada se na dnu lovi skobalj; a malo iznad dna plotica, klen i kao bonus riba, zlatovka. Lovnu dubinu, obično, treba tražiti na nekih 8-10 metara, što i nije tako daleko od obale u većini slučajeva. Hranu na bazi sira otežavamo zemljom i dodajemo crviće, toliko da se može napraviti kugla. Plovci se koriste u težinama od 7 do 9 grama, a dobro se pokazala i upotreba slider veglera. Prosečna lovna težina za sve vrste belih riba je oko pola kilograma, mada često naleti i krupniji komad klena od preko kilograma i zlatovka do 2 kilograma. Kako je na jezeru dozvoljena upotreba čamaca, dobro se pokazao i „troling“, odnosno lov zlatovke i klena na vucu.

Jedina zabrana vezana za čamce odnosi se na zabranu sidrenja čamaca. Kako se veći deo jezera nalazi izvan puteva, eto i odlične prilike za ljubitelje fly fishinga da ovom tehnikom, iz laganih čamaca ili kanua, love klena i usput posmatraju supove i orlove... ili će pre biti obratno? Smuđ se odlično prilagodio ovoj vodi koja je ranije bila prebogata kederom. Tada je u jezeru jedini predator bio klen, uz retku mladicu, nedovoljno za ogromnu količinu kedera, ali novi predator je doveo stvari na svoje mesto, pa sada brojna populacija smuđeva ima više generacija, od čega ona lovna dostiže prosek od 1 do 2 kilograma. Moguće ga je loviti svim tehnikama, od klasične dubinske metode, varaličarenja, džigovanja, do muvanja. Određeni broj šarandžija je svoju ljubav prema ovoj tehnici pronašao baš na ovom jezeru i oni uživaju na svoj način, tako da ako vidite slučajno neku plutajuću flašu to je bova nekog od njih. Smanjite gas i zaobiđite ih u što većem luku. Njihov mir ne treba remetiti.

O redu na jezeru brinu rendžeri Specijalnog rezervata prirode Uvac, i taj posao rade veoma dobro, pa krivolova gotovo i da nema, dok se prekomerni ulov redovno sankcioniše. Ova voda sigurno nije jedna od onih o kojima se ispredaju bajke o neverovatnim ulovima (i količinama), ali je zasigurno jedina koje ostaje duboko urezana u sećanje svakog ko je ovde pecao. Zemlja, voda, vazduh i sva čula se bude. Mir i tišina, smaragdna voda, nebo neobično plavo sa orlovima koji budno čuvaju taj mir, budi životni optimizam i bogami dobro puni baterije.

 

Autor teksta: Goran Radović - Gica
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 29, Avgust 2011

Ostavite komentar