Tepajmo mu Morone

Postavio Pedja Pašćan 05/12/2017 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Ne tako davno u našim vodama pojavila se nova riblja vrsta. Krajem juna pored Novog Sada, na Kanalu kod Kaćkog mosta, ulovljena je riba do tada nepoznata u našim krajevima. Primerak dužine 20-ak centimetara ulovljen je na glistu, a izgledom je podsećao – pomalo i ništa više od toga – na basa! Nešto kasnije ulovljen je (bar) još jedan primerak, ali mnogo dalje. Ulovio ga je naš kolega iz Sombora, negde na Dunavu. Znači znamo za najmanje dva primerka. Ali čega?!

Zahvaljujući robolovcu koji je primerak ulovljen na Kanalu dao u stručne ruke, znamo o kojoj se ribi radi. Reč je o veštačkom hibridu dveju prekookeanskih vrsta grgeča. Jedan od njih je prugasti grgeč (eng: striped bass, lat: Morone saxatilis). To je vrsta koja obitava u morskom priobalju i bočatim vodama, a u vreme mresta zalazi u reke. Riba velikog rasta, dostiže masu od više desetina kilograma, a najveći poznati primerak težio je 40 kilograma. Slabo podnosi uzgoj u akvakulturama.

Pošto se radi o ribi visokocenjenog mesa, sa zavidno visokom tržišnom cenom a koja nije uvek pri ruci prodavaca-kupaca, struka je učinila korake da je približi tiganju.

Da bi se to postiglo uradili su njeno ukrštanje sa belim grgečom (eng: white bass ili sand bass, lat: Morone chrysops). Radi se o vrsti znatno manjeg rasta, čiji su primerci mase u intervalu od 0,5 do dva kilograma, a najveći poznati primerak težio je 2,7 kg. Kao rezultat ukrštanja dveju vrsta nastao je hibrid, koji je od prugastog „morona” nasledio krupan rast, a od belog sklonost prema slatkoj vodi i prilagodljivost prilikom uzgajanja u akvakulturama. I, naravno, veoma kvalitetno meso.

Pomenuti hibrid u Americi uspešno se uzgaja od kraja 80-ih godina i godišnje se proizvodi oko 5000 tona. Dostiže tržišnu vrednost od pet do osam dolara po kilogramu.

Eksportovan je izvan Amerike. Uzgajanjem „morona” bave se u Italiji, Meksiku, Nemačkoj i Izraelu. Poreklo jedinki ulovljenih u našim krajevima više nego sigurno potiče od „Izraelske veze”. Prema raspoloživim podacima 2008. godine iz te zemlje u Mađarsku je stiglo 5000 jedinki, starih 4 nedelje, koje su bile naviknute na veštačku ishranu. Tokom narednih osam nedelja držane su na visokoproteinskoj hrani, nakon čega je veći deo populacije izmešten. Uzgoj ostatka – oko 500 jedinki – nastavljen je u recirkulativnom sistemu. Tokom uzgoja ove jedinke su u više navrata razvrstavane na osnovu veličine. Ribe iz intenzivnog uzgoja, pri temperaturi vode od 19 do 24° C, pri starosti od 11 meseci, u proseku su težile 260 grama.

Do podataka vezanih za rast i ponašanje jedinki došli smo putem zvanične dokumentacije Instituta za navodnjavanje i ribarstvo iz Sarvaša (Mađarska).

Geografski položaj pomenutog mesta ujedno ukazuje i na mogućnost dolaska pomenute riblje vrste u naše krajeve. Najverovatnije se radi o odbeglim jedinkama koje su ovogodišnje velike vode „evakuisale” iz ribnjaka. Nakon toga njihovo širenje kanalskom mrežom postala je stvar tehnike i pitanje vremena. Uzgred rečeno, iz pomenutog ribnjaka i ranije je dolazilo do be- žanja jedinki drugih alohtonih vrsta (npr. tilapija), ali te vrste, bar za sada, u našoj sredini nisu otkrivene.

U slučaju „hibridnog morona” ne preti nam opasnost od njegovog omasovljenja. To se naime nije dogodilo ni sa velikoustim grgečom (bas), koji mu je najbliži rod, mada mu nije baš blizak. Istovremeno valja napomenuti da limitirajući faktori mresta kod basa i „morona” nisu ni nalik. U slučaju basa radi se o osetljivosti oplođene ikre u leglu na talasanje. Kod „morona” po sredi je činjenica da se radi o hibridu, koji za razmnožavanje u prirodnoj sredini, jednostano rečeno nije sposoban!

Osim toga, imajući u vidu iskustva stručnjaka stečena prilikom intenzivnog uzgoja, ni temperaturni režim voda u našem okruženju „moronu” nije potaman. Temperaturni interval između 19 i 24° C na kome je populacija uzgajana u našem klimatskom pojasu traje veoma kratko. Iz toga se može naslutiti da je njegov mogući rast u hladnijim i izrazito hladnim periodima daleko ispod onog u veštačkoj sredini. Samim tim dovodi se u pitanje čak i puko preživljavanje odbeglih jedinki.

Sanjarenje o eventualnom postojanju „morona” teških i po nekoliko kilograma u našim vodama i lepotama lova istih nameće retoričko pitanje. Zašto bi se to dogodilo upravo na onim vodama u kojima, figurativno, zubača bolje rađa nego kukuruz?

 

Autor teksta:  Mihalj Buzaš
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 19, oktobar 2010.

Tagovi: ribolov dunav grgeč

Ostavite komentar