Specijalni rezervat prirode Zasavica

Postavio Pedja Pašćan 19/03/2019 0 Komentara Destinacije / Vode,

Spojiti na jednom mestu lepo, korisno i pre svega profitabilno, predstavlja često nemoguću misiju kada je u pitanju Srbija.

Zasavica je mesto gde se to dogodilo ali i primer da za realizaciju jednog takvog poduhvata mora postojati vizionar čija posvećenost ostvarenju ideje nema granica. Zašto to kažem? Pored svih vrednosti koje ovo prirodno dobro nesumnjivo poseduje, Zasavica nije ni bolja ni lošija od mnogih drugih zaštićenih prirodnih staništa u Vojvodini. Međutim, za razliku od onih čije tavorenje u prosečnosti daje i iste takve rezultate, Zasavica je poslednjih godina postala turistički hit u okviru prirodnih rezervata Srbije. Ozbiljan pristup u planiranju i realizaciji projekata, evropski standardi u održavanju rezervata, originalna turistička ponuda i vrhunska usluga su recept koji zaposleni na Zasavici uspešno primenjuju.

Specijalni rezervat prirode „Zasavica“ čini rečica Zasavica i pritoka Batar u ukupnoj dužini od 33,1km, gde se u ekološkom nizu smenjuju vodeni i močvarni ekosistemi sa fragmentima poplavnih livada i šuma. Prosečna dubina vode je 2-3m, dok dubina mulja na nekim mestima dostiže i preko 8m. Lokalitet se nalazi na području južnog Srema i severne Mačve, istočno od reke Drine i južno od reke Save, na teritoriji opština Sremska Mitrovica i Bogatić. Površina rezervata je 1825ha, od čega je 675ha u prvoj kategoriji zaštite. Mada sa rekom Savom preko kanala Bogaz ima direktnu vezu, Zasavica se podzemnim putem napaja vodom iz reke Drine i gravitaciono sa planine Cer.

Zbog svog biodiverziteta, prisustva reliktnih, endemičnih i retkih vrsta i njihovih životnih zajednica, Zasavica i njeno priobalje su stavljeni pod zaštitu Države 1997. godine, kao prirodno dobro prve kategorije od izuzetnog značaja, kojim gazduje Pokret Gorana iz Sremske Mitrovice. Zasavica je na listi prioriteta za nominaciju za Ramsarsko područje, ima IV kategoriju IUCN (Međunarodna unija za zaštitu prirode), član je Europark Federacije a od strane BirdLife International inventarisana je kao IBA - područje od međunarodnog značaja za ptice. Biodiverzitet rezervata čini preko 600 biljnih vrsta, 250 vrsta gljiva, preko 700 taksona beskičmenjaka, 180 vrsta ptica, od čega su 120 vrsta gnezdarice, 65 vrsta sisara, 24 vrste vodozemaca i gmizavaca i 25 vrsta riba.

Kao što sam napisao na početku teksta, u Vojvodini ne fali vlažnih staništa, bilo da su pod zaštitom ili ne. Pojedina daleko premašuju bogatstvo biodiverziteta Zasavice, ali za razliku od Zasavice za većinu širi auditorijum nikad nije ni čuo, a ona mnogo poznatija stagniraju na lovorikama nekadašnje slave (i rada). Pa šta je to što je Zasavicu konačno izdvojilo od ostalih? Prema skromnom mišljenju autora teksta, to su pre svega originalnost i marketing, što je rezultiralo nastajanjem zasavičkih brendova. Naravno, da bi se ove dve idejesprovele u delo potrebni su pravi ljudi u pravo vreme i na pravom mestu, što se ovde očigledno dogodilo. Krenimo redom. Odluka da se obnovi uzgoj autohtonih vrsta kao što su mangulica, podolsko goveče i magarac je sjajna poslovna ideja a sve što je proizašlo iz toga bila je samo logična posledica. Ove životinje su od maja do novembra slobodno puštene na pašnjaku Valjevac gde se mogu neposredno posmatrati tokom pešačkih tura na edukativnim stazama kroz rezervat. Proizvodi i kulinarski specijaliteti Zasavice su odavno hit među posetiocima. Gulaš od mangulice i podolca, guščiji paprikaš sa širokim rezancima ili riba na talandari, predstavljaju poslaticu za svakog kulinarskog sladokusca. Pored ugostiteljske usluge etno restorana „Bircuz kod Dabra“ u ponudi su originalni proizvodi kao što su kobasice, kulen, šunka, slanina i mast od mangulice. Meso ove rase svinja ima veliku hranljivu gustinu i znatno niži procenat holesterola od ostalih vrsta. Konzumiranje ovog mesa dovodi do stvaranja dobrog HDL i redukcije lošeg LDL holesterola.

Projekat reintrodukcije dabra na Zasavici u saradnji sa Biološkim fakultetom Beograd i Asocijacije iz Bavarske bio je pun pogodak i na prirodnjačkom i na marketinškom planu. Dabar se nakon jednog veka ponovo naselio u Srbiji a Zasavica je dobila izuzetnu medijsku pažnju što ju je definitivno uvelo u red najpoznatijih domaćih rezervata. Krajem 2004. godine pušteno je 35 dabrova a danas se njihova populacija procenjuje na 80-100 jedinki. Konačno, kao treći brend bih naveo vizitorski centar, čiji dizajn i monumentalnost daju vizuelni pečat celom predelu i koji predstavlja jednu vrstu amblema po kojem se na svim fotografijama nedvosmisleno prepoznaje da je u pitanju ovaj rezervat. Vizitorski centar, čija je visina 18m, osim sjajnog arhitektonskog rešenja ima i široku funkcionalnost.

Razvojem turizma, rezervat nije zapostavio svoju primarnu delatnost – zaštitu i naučno istraživački rad. Na Zasavici se tokom cele godine organizuju istraživački kampovi, prstenovanje ptica, međunarodni radni kampovi i sl. Izdavaštvo je još jedna bitna komponenta u poslovanju rezervata i do sada je pored turističkih publikacija štampano nekoliko knjiga i monografija gde su predstavljeni rezultati istraživanja i prirodno blago Zasavice. Obilazak turističkog dela rezervata se odvija na pešačkim edukativnim stazama ili turističkim brodom, tačnije katamaranom, mada možete iznajmiti čamac i sami krenuti u avanturu. Sve relevantne podatke dobićete od vodiča Mihajla Stankovića – stručnog saradnika i istraživača, vrsnog prirodnjaka i izuzetnog poznavaoca Zasavice. Mihajlo je autor nekoliko knjiga i publikacija, a njegova erudicija zaista imponuje. Natoveren opremom u vidu dvogleda, fotoaparata i raznih alata, Stanković svakodnevno vrši monitoring na terenu beležeći svoja zapažanja a svakom će posetiocu izaći u susret, bilo da uputi ili bude vodič.

 

Sportski ribolov se odvija iz čamaca i lovi se štuka, šaran i zlatni karaš. Reku nastanjuju i gavčica, čikov, vijun, crvenperka, kesega, crnooka deverika, itd. Jedna od prirodnih retkosti Zasavice je prisustvo mrgude Umbra krameri, ribe koja u celoj Evropi ima status ugrožene vrste i pod najstrožijim je režimom zaštite. Na području Srbije je trajno zaštićena kao prirodna retkost Srbije. Prema ranijim podacima nalazila se u slivu Dunava, dolini Mlave, Peka i donje Tise, ali danas, mrguda u Srbiji jedino živi u vodotoku Zasavice.

 

Autor teksta: Čeda Vučković
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 34, Januar 2012

Ostavite komentar