Šljivar u proljeće

Postavio sportski ribolov 30/04/2014 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

MESOŽDER VOĆNOG IMENA - Sada, početkom maja, možemo sa velikom sigurnošću utvrditi da ova godina kasni najmanje dvadeset dana. Ono što je u normalnim godinama bila druga polovina aprila, sada je prva polovina maja. Duga zima je uradila svoje. Riba se pokrenula na mrijestne migracije tek polovinom aprila, što znači da vraćanje riba možemo očekivati tek u prvoj polovini maja.

            Za plovkaroše sa viših voda mrenskog regiona i mješovitih voda to su vrlo važna saznanja, jer, riba uzima tek kada se izmrijesti i krene nizvodno. Pojedine vrste ( škobalj, plotica, šljivar ) uskoro će se izmrijestiti i početi da uzimaju, a pojedine ( mrena, klen ) tek treba da krenu na mrijest, a to je opet situacija kada dobro »primaju«. Dakle, ukoliko klimatski uslovi budu povoljni, ovaj zadocnijeli maj trebalo bi da bude više nego izdašan za pecanje svih vrsta riba.

 

ŠLJIVONOS

            Da, upravo bi ovako kao u podnaslovu trebalo krstiti ribu oko čijeg imena toliko polemišu zagovornici naziva »šljivar« i oni koji je zovu »nosara«, mada su ponegdje u opticaju neobična imena, kao naprimjer, plavonos ili buborak. Šta tek reći za moje Novosađane, koji nazivom šljivar počastiše škobalja, a tako zovu i pravog šljivara. Dakle, šljivonos i tačka.

            Ipak, da ne bismo omladinu dovodili u zabunu, u nastavku teksta zvaćemo ga šljivar, jer, čini mi se da je to najprostranjeniji naziv za ovu ribu. Nekada davno napisao sam prilično iscrpan referat o proljetnom lovu šljivara i ujedno obećao čitaocima da ću drugom prilikom obraditi ljetnji i jeseni lov ove ribe. Priznajem, slagao sam jer, takav nastavak još nisam napisao. A evo, sad opet pišem o proljetnom lovu šljivara. Naravno, bez prvobitnog nadahuća, ali se nadam da ću mlađim kolegama dati poneki koristan savjet, koji će im pomoći da lakše pronađu ovu zanimljivu ribu, i da je što više nahvataju.

 

STANIŠTA I HRANA PROLJETNOG ŠLJIVARA

            U rano proljeće velika jata šljivara napuštaju zimovnike i kreću uzvodno u potrazi za pogodnim mjestom za mrijest. Šljivar je najveći putnik među bijelom ribom i ponekad zna preći više od stotinu kilometara prije nego se izmrijesti.

            Često sam imao priliku da ga s proljeća lovim u manjim bistrim rijekama i da se zorno ubjedim u taj fenomen putovanja. Naiđe jato od desetak komada i zadrži se na hrani najviše sat vremena. Dok je tu uzima kao mutav, ali ubrzo produži uzvodno. Nakon izvjesnog vremena nailazi drugo jato i ritual se ponavlja. Primjera radi, svi šljivari koje sam s proljeća lovio na Usori ( lijeva pritoka Bosne kod Doboja ) pomalo su smrdili na naftu, što me je upućivalo na zaključak da su nedavno došli iz šezdesetak kilometara udaljene Save. Isti ti savski šljivari prolazili su dalje uzvodno, čak do 150 km udaljene Zenice, ali do tamo bi već gubili svoj karakteristični savski šmek.

            Zbog te svoje osobine da u doba mrijesta putuje jako daleko, šljivar je prisiljen da u proljeće intenzivno uzima hranu. Radi uštede energije strogo se drži priobalne zone i usput se hrani larvama vodenih insekata, račićima, polno zrelim vodenim insektima direktno sa površine, te raznim kopnenim kukcima.

            Za razliku od škobalja, koji se prije odlaska na »svadbeni put« grupišu u ogromna jata od par stotina do nekoliko hiljada komada, a usput ih ne zanima nikakva hrana, šljivari na mrijestni put kreću poput mrena, dakle, u manjim jatima od desetak komada i žderu sve što mrda, i to u svim slojevima vode. Zato kod lova proljetnog šljivara ne »pije vode« taktika cjelodnevnog stajanja na jednom mjestu i gomilanja veće količine hrane. Najproduktivnija taktika je relativno česta promjena pozicije i češće bacanje manje količine hrane, uz povremeno vraćanje na ranije obrađena mjesta. Lično najviše uživam u pecanju šljivara kraćim meč štapovima ( 3,90 m ) i laganim plovčićem ( do 2 grama ) i to na larve jednodnevki. Taktika se sastoji u pretraživanju priobalnih zatišaka i čestom mijenjanju pozicije, čim izostanu udarci nakon par vožnji. Hranu bacam pomalo i to samo na pozicijama koje konfiguracijom omogućavaju komotnu vožnju plovka na većoj dužini od pet metara. Uglavnom su to najčešće kratki ubačaji između dvije vrbe, šicanje kružnih tokova ispod podlokanih obala, ili bacanje mamca tehnikom »zastavice« u plitke brzačiće sa neravnomjernom dubinom. Možda ima i produktivnijih taktika za lov proljetnog šljivara, ali iz onog »bunarenja« po ćoškovima, praćenog često čučanjem, pa čak i zalijeganjem, naprosto štrca merak na sve strane. A svaki pravi ribar je meraklija po definiciji, zar ne.

 

ŠLJIVONOS HOĆE MESA

            Mada ima voćno ime, šljivar je prilično veliki mesožder, naročito u proljeće. Pošto u trbušnoj duplji nosi reproduktivni materijal ( ikru ili mliječ ) prisiljen je da jede manje gabaritnu, ali visokokaloričnu i proteinima bogatu hranu. To su prije svega larve vodenih insekata i račići, mada šljivaru nije mrsko da sa površine pokupi polno zreli oblik vodenih insekata i razne kopnene kukce. Od larvi vodenih insekata na prvo mjesto bi stavio larve jednodnevki, koje ćete pronaći ispod većeg priobalnog kamenja ili u vodenom nanosu, a od račića tu je nezaobilazni gamarus. Kad na površinu vode masovno izađu polno zrele jedinke jednodnevki i tulara, sva riba se digne na površinu i tada ga možete loviti na plovak pod samom površinom na žive insekte, ili njihovu imitaciju. To je velika prilika i za mušičare, da probaju svoje vještine na pomalo neobičnim vrstama riba.

            Početkom devedesetih otkrio sam veliku strast šljivara prema vilinom konjicu. Prosto da čovjek ne povjeruje sa kakvom žestinom i lakoćom ta riba malih usana proguta do ždrijela nezgrapno velikog vilinog konjica. Podjednako ga lako nađe u srednjim slojevima vode, kao i na samom dnu.

            Ako je voda sijera, ili čak sasvim mutna, tanka crvena glista je najefikasniji mamac. Tamo gdje je dno bez zakački najbolje je glistu voditi kotrljanjem, a ukoliko je dno »prljavo«, ili je voda suviše mutna, odmorite uz laganu dubinku.

            Voda je bistra i mala, a vi nemate ništa od prirodnih mamaca. Šta raditi? Izaberite terenčić koji na barem desetak metara ima ujednačene uslove u pogledu brzine toka i dubine. Gledajte da to bude što lakša struja i da prvih par metara od obale imate mulj, a zatim sitni šljunak. Šljivar obožava taj fini prelaz iz mulja ( ili ilovače ) u tvrdo dno, za razliku od škobalja koji hoće šljunkovite plaže i krupnije kamenje.

            Dakle, šta uraditi kada ste već pronašli takvu idealnu poziciju, a nemate ništa iz repertoara prirodnih mamaca? Treba, naravno, pristupiti primamljivanju ribe.

            Pri tome valja imati na umu da šljivar dok je u tranzitu jede malo, ali kvalitetno. To znači da ćete zasigurno izazvati suprotan efekat ako u vodu bacite dvadeset kugli neke jake i sporo rastvorljive hrane sa sve tri litre crva.

 

            Probajte da u vodu često bacate kuglice veličine oraha od neke lagane i brzo rastvorljive hrane, uz ponekog crvića. Ne bojte se, šljivar se nipošto neće okrenuti nazad i juriti nizvodno za hranom. Hrana će se topiti uz lagano kotrljanje i stalno mamiti šljivara na intenzivnu aktivnost, a neće imati od čega da se prejede. Probajte sa žutom iksericom uz dodatak tečnog aditiva za bijelu ribu, sa pomalo sjeckanih glista i ponekim crvićem. Na početku u vodu bacite desetak kuglica par metara uzvodno, a potom svakih desetak minuta po dvije kuglice ravno ispred sebe. Efekat će vas ugodno iznenaditi. Uz ovakvu taktiku primamljivanja ja ga čak i u proljeće odlično lovim na »Pen Šaju«, mada se slični efekti postižu i sa crvima.

 

TEHNIKA  I  PRIBOR

            U uslovima bistre ili blago zamućene vode šljivar se najbolje lovi na plovak. Izbor pribora zavisiće od odabrane taktike ribolova i karakteristika terena.

            Ako se opredijelite za lov prirodnim mamcima ( prije svega larvama vodenih insekata ) metodom  »bunarenja«, odnosno stalnog kretanja uz pretraživanje svakog izglednijem mjesta, koristite kraće štapove ( do 4 metra ) plovke od 2 – 3 grama nosivosti i nešto deblji najlon ( 0,16, pa čak i 0,18 mm, radi čestih kačenja za dno i priobalno rastinje).

            Ako se odlučite da šljivara lovite na jednoj lokaciji uz često prihranjivanje sitnim kuglama rastresite hrane dobro bi bilo koristiti duže bolonjeze, telemeč ili meč štapove ( 4,5 do 5 metara ), ili čak takmičarce bez provodnika do 7 metara dužine. Nosivost plovka zavisiće od brzine i dubine toka, ali u svakom slučaju ne preko 5 grama.

            Ukoliko ste danas odlučili da šljivara lovite i metodom »bunarenja« i malo dužeg zadržavanja na jednom mjestu, uz obavezno prihranjivanje, najbolje bi bilo da ponesete neki samopodešavajući tele-traut štap od recimo 5 metara, kojeg po potrebi možete skraćivati i vraćati u maksimalnu dužinu. Uz ovakav štap idu i mašinice sa lako izmjenjivim špulnama, koje vam omogućavaju da se brzo prešaltate sa bunarenja na stacionarno plovakrenje, tako što ćete špulnu sa 0,18 –tkom, zamijeniti sa špulnom na kojoj se nalazi 0,12 – tka.

            Ako volite da lovite ultra laganim bolonjeze štapovima dužine od pet metara, obavezno ponesite meredov, jer ta vrsta štapova nije koncipirana za »ho – ruk« pecanje i dizanje ribe iz vode na strmu obalu. Pogotovo ako lovite na Drini, gdje često zaluta šljivar i preko kilograma težine.

            Ukoliko ne volite meredov ( taj sam ) pametnije je da ponesete neki telemeč, ili još bolje, neki dobar meč štap, ali i tada vodite računa da vam riba sa štapom ne napravi takozvani mrtvi ugao.

            Veličina i oblik udice zavisiće od izbora mamca i kreće se od osmice (vilin konjic ) do šesnaestice ( crvić ).

            Sada, hvala bogu, svi prave dobre udice, pa nemojte padati na šuplju priču iz snobovskih časopisa, već kupujte one koje vam leže, vodeći samo računa o tome da za žive mamce idu tamne udice dužeg vrata, a za bijele mamce nikl boja i kraći vrat.

            Za kraj ostavljam jednu svježu informaciju. Polovinom aprila je na Drini između Ljubovije i Zvorničkog jezera odlično proradio prilično krupan šljivar, a početkom maja pridružiće mu se i škobalj, pa eto dobre prilike da se na našoj najatraktivnijoj vodi steknu neka nova saznanja o ovoj borbenoj i nadasve vrlo ukusnoj ribi.

Ranko Travar

Tagovi: sljivar proljece

Ostavite komentar