Rival mašinice

Postavio sportski ribolov 23/03/2021 0 Komentara Ribolovački pribor i oprema,

Rival mašinice, domaće fabrike Aurometal iz Subotice, prve i za sada jedine srpske mašinice na čijim stopama je sa ponosom, sredinom 80-ih godina prošlog veka, velikim slovima pisalo "MADE IN YUGOSLAVIA".

Rival mašinice sa kutijomMnogi ribolovci starije garde ih i danas koriste. Rival mašinice su bile robusne, metalne mašinice, velikog kapaciteta špulni, primenljive pre svega u težem i teškom dubinskom ribolovu, mada se Rivalom 3 u to vreme i varaličarilo zbog nešto većeg prenosa. Prvi model Rival 1 se razlikovao od preostala dva jer je imao tanjirasti pogonski zupčanik, koji je, kako u prospektu koji se dobijao uz mašinicu piše, bio izrađen od čelika mada ima kolega ribolovaca koji tvrde da je bio izrađen od legure cinka i aluminijuma. Pinion je bio izrađen od mesinga, mada kako pojedine kolege ribolovci kažu, bilo je i onih izrađenih od čelika. Ručica se navijala na debelu čeličnu osovinu pogonskog zupčanika. Glavna osovina je bila moćna, čelična i velikog prečnika za to vreme. Ono što je zanimljivo kod prvog modela jeste da je imao veliki broj izmena i serija u kojima se proizvodio. Mogao se videti u sivoj, bež i crnoj boji, sa drugačijim šrafom kočnice i sa drugačijom vođicom najlona, kao i drugim izmenama, recimo, kod crnog Rivala 1 je i ručica bila ofarbana dok su Rivali 1 iz druge dve serije imali hromiranu ručicu, mada i to nije bilo pravilo. Sve te izmene su verovatno pratile i izmene u materijalima od kojih su mašinice bile izrađivane.

 

 

Prvi Rival je bio najveći, najteži i najrobusniji od svih modela. Rival 1 je imao par mana, recimo nije imao sinter ležajeve (klizni ležajevi ili biksne) za osovinu pogonskog zupčanika u kućištu mašinice (osovina pogonskog zupčanika je direktno prolazila kroz kućište a ručica i osovina pogonskog zupčanika su imale navoj), pa nije bilo nekog leka kada se pojavi luft, medjutim za to su trebale godine upotrebe i uz redovno održavanje se dugo moglo izbeći da do toga dođe. Rival 1 je bila mašinica sa prednjom kočnicom, i nju je činio jedan veštački filc prečnika 2 cm i jedna metalna podloška, ali i pored tako skromnog rešenja kočnica nije bila uopšte slaba. Rival 1 je imao moćan prenos od 1:3,77, i po prospektu je bila teška 450 grama. Špulna je bila od tvrde plastike i imala je kapacitet : 0.25mm-400 mt, 0.25mm-330mt, 0.30mm-270mt, 0.40mm-200mt, 0.50mm-160mt. Aurometalov prvenac se veoma lako otvarao i rastavljao. Poklopac kućišta je bio pričvršćen jednim velikim šrafom, a nakon odvijanja ručice sa osovine pogonskog zupčanika, izvlačenja glavne osovine i skidanja matice sa piniona kod rotora, gotovo sve je bilo spremno za detaljno čišćenje i podmazivanje. U prospektu koji se dobijao uz svaki model, detaljno je bilo opisano od kojih metala je svaka mašinica izrađena i kako se održava. Aurometal je za glavnu osovinu predlagao ulje a za zupčanike mast. Mašinice je po proizvođaču trebalo podmazati nakon svakog pecanja, a detaljno i potpuno rastavljanje i podmazivanje svih delova barem jednom godišnje. Rival 2 i 3 su konstrukcijski iste mašinice, takođe sa prednjom kočnicom, a razlika je bila jedino u prenosu. Na ovim modelima se jasno video uticaj zapadnonemačkog DAM-ovog Quicka, jer su obe imale pužni prenos od istih materijala, a kočnica povratnog hoda je takođe, kao kod DAM-ovih Quickova blokirala pinion. Rival 2 je imala prenos 1:4,1, a Rival 3 je bila prenosa 1:5,1. Kapacitet špulni je kod oba modela bio isti : 0,30-370m, 0,35-250m, 0,40-185m, 0,45-140m 0,50-120m. Obe su bile iste težine, po prospektu, 410 grama. Rival 2 i Rival 3 su u odnosu na prvi model, donele niz novina, špulnu od silumina, pužni prenos (mesingani pogonski zupčanik i čelični pinion) i sinter ležajeve (klizne ležajeve ili popularne biksne) u kućištu na mestu osovine ručice, odnosno pogonskog zupčanika, ono što Rival 1 nije imao. Kočnica je imala diskove ispod špulne, i kako u prospektu piše bili su od fibera, ali nije precizirana vrsta i poreklo vlakana. Diskovi kočnice su bili nalik tvrdom presovanom kartonu i bili su crvene boje. Jedan disk je mogao da se stavi iznad špulne, (preko njega ide plastični disk tzv. separator pa šraf kočnice) i time praktično dobije tzv. dual drag kočnica.

 

Kočnica povratnog hoda koja direktno blokira pinion ( koju je imao i DAM Quick) se smatra jednim od najjačih i najdugovečnijih rešenja. ( sa čime se slaže i svetski poznati analitičar mašinica za ribolov Alan Hawk u temi o Quicku, ali i mnogi drugi autori). Jedina mana Rivala 2 i Rivala 3 je bio plastični nosač špulne koji je bio na moćnoj i debeloj čeličnoj osovini i pomenuti plastični disk, separator špulne i šrafa kočnice. Vremenom je ta plastika pod uticajem sunca, vlage i korišćenja počinjala da slabi i puca. I ovde je postojala razlika u serijama. Kod jedne od serija Rivala 2 i 3, pomenuti nosač špulne i separator je bio od bele plastike, a kod drugih od crne. Pojedini ribolovci hvale tu prvu seriju, sa delovima od bele plastike kao izdržljiviju i dugotrajniju, dok oni drugi pak, hvale drugu seriju, sa delovima od crne plastike. Takođe, velika mana Rivala 2 i 3 je bila kočnica koja je radila na principu trenja između diskova od pomenutog fibera i same špulne. Špulna od silumina je brzo pokazivala znake trošenja na mestu kontakta sa diskovima i zahtevala je čišćenje i podmazivanje, kao i diskovi kočnice da bi pravilno funkcionisali i kočili špulnu prilikom drila bez zastajkivanja i pauza. U špulni se u jednom žljebu nalazio feder valjkastog oblika koji je udarajući u predviđene kanale na nosaču špulne, isprekidanim zvukom poput kazaljke sata, obaveštavao o brzini rotacije iste prilikom drila. Međutim, on je često ispadao iz svog ležišta i krivio se. Rivali su imali slabo pokretljive vođice najlona, izrađene od mekog mesinga pa naknadno hromirane, te su se brzo usecale od najlona pa ih je trebalo češće menjati. Rivali 2 i 3 su imali plastični bočni poklopac kućišta koja su držala tri šrafa. Teže su se rastavljali od Rivala 1 jer je trebalo izbiti kratku osovinu prečnika oko 2-3 mm kod preklopa ručice koja ju je povezivala sa čeličnom osovinom pogonskog zupčanika koji je bio od mesinga. Svi Rivali su imali po jedan veliki kuglični ležaj, na pinionu.

 

Treba napomenuti još i činjenicu da su i pored tako jednostavnog mehanizma imali solidno slaganje najlona za to vreme. Fabričko pakovanje je kod svih modela imalo prospekt sa šemom, rezervnu špulnu, dve rezervne opruge, i rezervnu vođicu najlona. Međutim, od serije do serije i od modela do modela razlikovala se i prateća oprema koja se dobijala uz mašinice. Ipak, bilo koji deo je mogao da se naruči direktno iz fabrike, i stizao je na kućnu adresu. Uz naš Aurometal, u staroj Jugoslaviji je postojao i Sportex-Vir iz Varaždina, sa još vernijom kopijom Dam Quick-a, popularnim Vir-om 103, a naručivao je i mašinice od Silstara, Ryobi-a i Cormorana i prodavao pod svojim imenom. Ribolovci koji nisu hteli da se pomire sa činjenicom da njihovi ljubimci Rivali više neće moći da se koriste su ih tjunirali. Na strugu su od metala, najčešće aluminijuma izrađivali drugi nosač za špulnu, umesto fabričkog plastičnog, zatim separator špulne i šrafa kočnice i vođicu najlona od nekog tvrđeg metala. Rivali se i dan danas mogu naći polovni po oglasima, u odličnom stanju, po veoma niskim cenama, za oko 1000 do 2000 dinara, u zavisnosti od očuvanosti i stanja u kome se nalaze i dalje su upotrebljivi u dubinskom ribolovu gde se od mašinica pre svega traži snaga i pouzdanost. Kao jedine srpske mašinice, koje su u upotrebi skoro 40 godina, ostavile su neizbrisivi trag kod naših ribolovaca i ribolovaca stare Jugoslavije i sećanja na neka lepa minula vremena.

 

Autor teksta: Dragan Milošević
www.sportskiribolov.com

Ostavite komentar