Na opšte zgražanje u Srbiji sve brojnijih smuđaroša, nešto moram da priznam. Za mene, samo je štuja riba – sve ostalo su mamci. Beš „ribe“ što se brez sajlice love – je l’ tako, lolo moja neopevana? Kad reko’ sajlica... Kako li je samo tačna ona, po kojoj pravu vrednost nečega spoznaš tek kad to izgubiš.Desetak džigova, desetak strimera, desetak voblera: u Krčedin kren’o, desetak da naplatim. Bucov, smuđ – ne pravim razliku. Po Marfijevom zakonu, voda u opadanju, a one dvojice k’o da u Dunavu nikad bilo nije. Zauzvrat, štuja luduje u priobalnom granju. Šteta što sajlice ne rastu u šumi! Improv...