Prolećno varaličarenje

Postavio Pedja Pašćan 14/05/2019 0 Komentara Ribolovački pribor i oprema,

Duga i hladna zima kakvu ne pamtimo u poslednjih par decenija, ipak se bliži kraju (barem kalendarski), i dok pažljivo slušamo vremensku prognozu (naročito onu dugoročnu - za par nedelja), planiramo prvi martovski izlazak na vodu. Kakav će vodostaj biti 01.03., kada je otvor na pastrmku, zavisi od vremena.

Ove će godine (s obzirom na visinu snežnog prekrivača na planinama) sigurno biti visoki vodostaji, a ukoliko dođe do naglog porasta temperature biće i bujica i ekstremno visokih vodostaja, koji će verovatno i onemogućiti ribolov za neko vreme. Ukoliko se to (nadamo se) ne desi, a sneg se bude lagano topio, vodostaji će biti blago povišeni, što su solidni uslovi za lov pastrmke, koja je u ovo doba godine glavna meta većine varaličara (pošto su ostale grabljivice tokom marta ili u lovostaju ili su skoro potpuno neaktivne, kao na primer som ili klen).

Tehnika i način vođenja varalica se u ovo doba godine znatno razlikuju od načina vođenja u letnjim ili jesenjim mesecima. Trenutni vodostaj je glavni faktor koji utiče na tehniku vođenja varalica, a onda dolaze na red: konfiguracija terena, dubina virova, veličina reke na kojoj pecamo, doba dana i...

Pre nego što krenemo priču o tehnici vođenja varalica i načinu njihovog prezentovanja, treba izvršiti pravilan odabir varalica na koje ćemo loviti. Naravno, uvek u ribolovu treba isprobati sve, ali neka pravila ipak postoje. Prethodno navedeni faktori su od presudnog značaja za odabir varalica. Kada su vodostaji povišeni, rečna struja je veoma jaka i zahteva upotrebu većih i težih varalica, koje se mogu pravilno voditi i u takvim uslovima. Male i lagane varalice (bez obzira na vrstu) jaka struja će jednostavno izbacivati iz virova i veoma je teško pravilno ih voditi u takvim uslovima, ma koliko varaličar bio vešt.

Trenutni vodostaj i veličina reke na kojoj lovimo određuju veličinu i težinu varalice, ali na vrstu varalica koje ćemo bacati utiče najviše naše iskustvo stečeno na vodi. Govoriti da je bolja ova ili ona varalica je tema koja je veoma široka i zavisi od mnogo faktora koje je nemoguće pomenuti u jednom ili čak nekoliko tekstova. Sa sigurnošću mogu reći da su najbolje one varalice u koje sam ribolovac najviše veruje, a ukoliko se baš desi da na njih ne ulovi ništa, onda može pokušati i sa nekim drugim. Sama varalica nije presudna da li će biti ulova ili ne, i mnogo više zavisi od samog ribolovca, njegovog znanja i pravilne tehnike vođenja varalica. I najlošija varalica u rukama majstora daće rezultat, a u rukama neiskusnog početnika ponekad i najbolja varalica neće pomoći da se ulovi riba. Kada na pravi način prezentujemo i dobro vodimo našu varalicu, grabljivica će napasti, ako je bar malo aktivna. Sve je u glavi ribolovca, jer je on taj koji lovi ribu a ne varalica, zato tehniku bacanja i vođenja varalica treba neprestano usavršavati, pa će na taj način ovaj vid ribolova postati pravo uživanje.

Ovaj put ću (na osnovu svog iskustva) samo nabrojati koje se varalice najčešće upotrebljavaju u lovu pastrmke i koji je osnovni način njihovog vođenja.

Među najstarijim i najčešće upotrebljavanim varalicama za lov pastrmke su svakako leptir varalice.U svetu, pa čak i kod nas, ima zaista mnogo proizvođača sa čijim modelima se uspešno lovi „pegava lepotica“, pa ne bih navodio nazive proizvođača, jer ih je zaista mnogo. Razlog velike upotrebe leptira, pored njihove lovnosti, je svakako i pristupačna cena. U rano proleće, kada je pastrmka troma i istrošena posle mresta, leptire treba voditi što je sporije moguće, jer pastrmka nije raspoložena za jurnjavu i dugo praćenje varalica. Veličina leptira treba da bude prilagođena uslovima na vodi, a za vreme povišenih vodostaje treba bacati veličine od broja 3 pa naviše (opet zavisi kolike ribe plivaju u vodi gde lovimo). Manje leptire je teško pravilno voditi u jakoj struji, a i teže se zabacuju jer su dosta laki, a u proleće reke su dosta šire ali još uvek bistre, pa ne treba olako ulaziti u rečno korito, jer se krupnija riba uvek poplaši (ovde početnici najviše greše). Prednost leptira je preciznost prilikom zabacivanja i mogućnost pretraživanja dubljih slojeva vode. Leptire treba zabacivati popreko na rečnu struju, ali i uzvodno. Kod uzvodnih zabačaja odmah ćete primetiti razliku između kvalitetnih proizvođača i onih lošijih, jer se krilo kod manje kvalitetnih leptira neće pravilno okretati u zahtevnim uzvodnim zabačajima. Prednost leptira u odnosu na ostale varalice je i u blago zamućenoj vodi gde daju dobre rezultate, dok u lovu u bistrim i snežnim vodama daju slabije rezultate (tada većina varaličara koristi druge vrste varalica). Glavna mana leptira u prolećnom vođenju je što se teško mogu sporo voditi, jer im to ne dozvoljava njihova težina, a takođe nisu podesni za „lerovanje“ ili držanje leptira u struji, jer se tada krilo previše brzo okreće, što je ribi sumnjivo i retko napada tako ponuđen leptir. Vremenom se stekne osećaj brzine povlačenja leptira koji treba uvek da bude takav da se krilo okreće ravnomerno i što prirodnije. Najvažnije je da krilo leptira nikako ne pada i da se neprekidno rotira, kao i da povlačenje kroz vodu bude ravnomerno.

Vobleri su takođe veoma lovne varalice (po mom mišljenju možda i najlovnije) i ja ih najviše koristim u lovu pastrmke, ali i kod njih je takođe veoma bitan način vođenja. Pošto smo odabrali veličinu i vrstu voblera (jednodelni, dvodelni, plivajući, tonući, zvečeći...) treba obratiti pažnji i na dekore. Najbolje je izabrati imitaciju nekih ribica koje plivaju u pastrmkinom okruženju. Ukoliko je voda skroz bistra, prirodne boje su u prednosti, dok u malo mutnijoj vodi treba koristiti nešto drečaviji dekor (ali ne baš kao za štuku). Prednost voblera u odnosu na ostale varalice, pored njihovog izgleda (koji je ponekad veoma verna imitacija malih ribica), je u tome što se mogu voditi na više načina. Mogu se zabacivati i uzvodno i popreko na rečnu struju, ali se mogu i „lerovati“. Ovaj poslednji način vođenja voblera je naročito efikasan u proleće, kada su povišeni vodostaji. Pastrmka je dosta spora i često se nalazi na izlazu iz vira, gde je struja nešto slabija i rado će napasti ovako ponuđenu varalicu koja se sporo kreće. Vobler se zabaci popreko na maticu i samo se drži lagano namatovajući najlon na mašinicu tek toliko da bude uvek zategnut.

I za voblere, kao i za leptire važi pravilo da ih treba voditi što sporije. Tu su u prednosti dvodelni vobleri, naročito pri uzvodnim zabačajima, ali i prilikom lerovanja, jer imaju prirodniji rad. Pecanje na voblere je dosta zahtevno i traži dosta znanja od ribolovca. Mnogi varaličari ih izbegavaju i zbog cene, jer su skuplji od ostalih varalica (bar oni kvalitetni). U proleće se često i kidaju, jer pri visokim vodostajima teško je prići i otkačiti varalicu koja je zapela za neku novonastalu prepreku (naneti panjevi, granje...). Naročito su lovni za krupnije pastrmke, ali im je mana što ne mogu da se vode u dubljim slojevima vode, gde se često nalazi krupnija riba. Naročito je teško pretražiti takozvane „rupe“ u vodi, pa se u tim situacija koriste druge varalice.

Sunđerasti peševi se često koriste u proleće, jer se sa njima pretražuju oni slojevi vode gde se ne može leptirima i voblerima. Ova varalica nema rad, pa je tehnika vođenja od presudne važnosti, jer samo ribolovac pravilnim vođenjem može da joj udahne „život“ i da izazove grabljivicu na napad. Oblik i dezen je gotovo isti kao i kod sunđerastihpeševa za lov mladice, samo što su dosta manji. Idealni su za pretraživanje dna u dubljim virovima ili za rupe gde na malom prostoru treba postići veliku dubinu i gde se eventualno nalazi krupnija pastrmka. Ova varalica se najčešće koristi u BiH, dok se kod nas koristi uglavnom na Drini, ali ređe na drugim vodama u Srbiji. Još jednu varalicu treba pomenuti, a ona se u Srbiji još ređe koristi - mali cof. Mali cofovi se vode slično kao i peševi, i tehnika je slična klasičnom džigovanju. Ribolov sa ovim varalicama je dosta zahtevan i samo iskusniji varaličari imaju uspeha sa njima. Osećaj za pravilno vođenje se stiče vremenom provedenim na vodi i uglavnom se ove tehnike primenjuju u rano proleće. Varalica se zabacuje uzvodno i laganim pokretom štapa na gore se podiže sa dna imitirajući kretanje peša od kamena do kamena. Ove varalice su jeftinije (uglavnom) od leptira i voblera, ali se i češće kidaju.

Naravno, treba pomenuti i silikonske varalice na koje se ređe lovi, ali u poslednje vreme su popularne male silikonske glavinjare, naročito na većim salmonidnim vodama ili na nekim jezerima i veštačkim akumulacijama na kojima ima pastrmke. Prednost im je popularna cena i mogućnost dalekih izbačaja, kao i pretraživanje dubljih slojeva vode. Moje iskustvo je da su ove varalice najmanje lovne od gore pomenutih, mada se i na njih može loviti, a u nekim situacijama imaju prednost nad ostalim varalicama. U prolećnom ribolovu glavna im je mana što ih je veoma teško sporo povlačiti, jer onda padnu na dno ili „pronađu“ neki panj kojih u proleće ima nešto više, pa se i ove varalice često kidaju.

I na kraju, da ponovimo nekoliko najvažnijih pravila o vođenju varalica u prolećnim uslovima. Najvažnije je da dobro odaberemo veličinu i težinu varalice i da prema tome uskladimo brzinu povlačenja. Najbolje je da bude što sporije, ali još uvek dovoljno brzo da varalica pravilno radi, a ovaj osećaj se stiče vremenom provedenim na vodi. Brzina povlačenja zavisi i od načina vođenja varalice, kao i od brzine vode ili od toga da li se radi o uzvodnom ili nizvodnom zabačaju.

Mnogo je faktora koji utiču na sam ribolov, pa čak i to od kakvog je materijala varalica. Da li je od metala ili plastike? Ako je od drveta, da li je od balze, topole ili lipe? Kako se u brzoj vodi ponašaju vobleri koji su od plastike, a kako oni od balze ili lipe? Sve su to nijanse koje u nekom terenutku utiču na uspešanost u ribolovu. Te nijanse se uče vremenom provedenim na vodi (što više budete na vodi, više će biti iskustva iliti empirije). Neprestanim eksperimentisanjem i istraživanjem stičemo nova saznanja, što je i najveća draž ovog sporta.

Posle ovako duge i žestoke zime svima je jasno koje je najlepše godišnje goba, a šta ćete naučiti ovog proleća na vodi, to ćete saznati kada 01.03. uzmete štap i odete na pecanje.

 

Autor teksta: Zoran Pantović - Kosta
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 36, Mart 2012

Ostavite komentar