Perolaki teškaši

Postavio sportski ribolov 29/09/2016 0 Komentara Ribolovački pribor i oprema,
Jednom davno, iza sedam gora i sedam mora, otac modernog štrukturalnog ribolova Bak Peri jednom za svagda kaz’o je: ako je voda plića od 3 metra, treba je pretresti od vrha do dna da bi se ustanovilo da li je, i u kom sloju riba aktivna. Budući da ima oči postavljene da motre naviše, štuja nas je spasla nepotrebnog oranja pridnenih slojeva. Ostaje površina i ona toliko izazovna zlatna sredina, tj. gornje dve trećine vodenog stuba, travuljinom armiranog...

Za današnju epizodu kriv ti je Sloba „Šuster“, prvi mi komšija. Vratio se sa neke baretine u forlandu, zadovoljan i ljut istovremeno. Jes’ da se pošteno nalup’o štuke al’ ga to zadovoljstvo košta 11 (i slovima: jedanaest) Mepsulja. Travuljaga, grančuge u vodi, grančuge nad glavom, plus loš, nov-novcat kanap... Obožavam taj tip vode, sa busenovima drezge dovoljno gustim da dete može da skače s jednog na drugi. Štuje ovde nalaze obilje zaklona i obilje hrane, ali su nažalost za nekog hevi-metalca opcije pri izboru prezentacije strahovito sužene. Ovo postaje očigledno vec pri izboru municije. Budući da imaju teška, metalna tela, Aglia i Comet jedva zadovoljavaju. Da bi ostali u (pod)površinskom sloju, van dohvata trave, treba ih prilično brzo vući pa ce biti puno neuspešnih napada. Zbog preobilja vegetacije, štuja ima isprekidani vizuelni kontakt sa „srećnim dobitnikom“. Malo-malo, pa se između nje gladne u zasedi i njega malog u mimohodu nađe busen travuljine. Nišaneci u ovoj „sad ga vi’š-sad ne“ varijanti, dželat pogrešno izračuna preticanje, i... Ovo je danak neiskustvu, ipak se radi o primercima iz završnih razreda osnovne (1 - 1,5 kg), uz solidan procenat upola do duplo teži’ srednjoškolki.

Uz kaficu i meze, lek za Slobinu mukicu lako pronao(h)(smo). Možda i tebe nešto slično muči? Logično, ako je mamac dovoljno spor, promašaja neće biti. Da bi leptir bio dovoljno spor a ipak ostao u (pod)površinskom sloju, mora da izgubi teško telo, zauzvrat nešto mora i da dobije. Kako smo pametni! Pogačice s cvarćima zaista produhovljuju. Šteta da stanem kod 13-e, sujeveran sam. Vreme je da otvorim tajnu kutiju br. 5.

 

Besmrtna klasika

Slično većini veštačkih mamaca, i leptiri na grabljivicu deluju vibracijski i vizuelno. Po duboko ukorenjenoj predrasudi, krilce i u vizuelnoj sferi sve radi samo, telo leptira je tu tek reda radi. Hm, zašto li onda u Mepsu (Blue Foxu, Wordensu...) gube vreme farbajući ih? Kako zaista stoje stvari pokazaće univerzalno srebrno krilce i štuja koja ga gleda sa strane. Široko, maksimalno zakrivljeno Aglia (Colorado) krilce nudi maksimalnu vibraciju hendikepiranu minimalnom refl eksijom. Nasuprot ovome, minimalno zakrivljeni Long model je apsolutni šampion refl eksije. Zauzvrat, hendikepiran je minimalnom vibracijom. Comet (Winner tj. Indiana) model pada izme u ovih krajnosti, kao univerzalno srednje rešenje: svugde dobri, ni u čemu najbolji. Eto i srži problema. Imitirajući prave „beljake“, hromirani mamci oponašaju vrhunac aktivnog kamufl ažnog dekora (!), avaj. Ka oku grabljivca bljesnu tek ponekad a najveći deo vremena reflektuju boju svog okruženja, što ih, kao i pravu ribičicu, čini nevidljivim, bre. Jedini pravi, fiksni vizuelni orjentir koga štuja vidi sve vreme (p)ostaje trup mamca, makar zbog činjenice da je nesposoban za refl eksiju. Svi vodeći proizvođači leptira znaju ovo. Zato bestelesni Lusox ima onaj dreč-crveni trup. Šteta što nije deblji... Živela plasticna bižuterija i novosadski TT Steel-isti, Turkovich Brothers Inc. Jedini pravi nedostatak „mog“ rasterećenog leptira je upravo i njegova najveća prednost, lakoća zahvaljujući kojoj tiho sleće. Na plitkom terenu ovo je od velike važnosti, jer udarac često usledi odmah! S druge strane, hici su osetno kraci a to drastično smanjuje površinu pretraženog terena: biće i manje udaraca, e, da... Stvar sam uravnotežio Sasame pletenicom od 0,12 mm u kombinaciji sa najvećim (citaj: najtežim) krilcima, kalibra 4 il’ 5. Hici su opet dugi po 35 - 40 m, kol’ko da sva čula, i Njena i moja, uživaju do bola. Štuja ovo najčešce napada koso nagore, ka nebu, pa izbor dekora zavisi od količine svetla na lovištu. Matore vidre od kojih smo kao klinci krijući se po kupinjacima znanje krali, tvrdile su sledeće. Bistra voda i vedar dan bez vetra traže tamna, bakarna krilca. Mutnija voda (plus vetrovito, plus oblačno) traži svetla, srebrna tj. hromirana krilca. Meusituacije (bistro + oblačno + vetrić) pokriva zlatno-mesingana sredina. Godine prođoše, stare vidre postasmo mi sami. Pokazasmo kako na preosvetljenom lovištu crna krilca ubijaju u pojam, a na premalo osvetljenom... Puno pričam. K’o što se zna, većina štukoholicara ipak najviše voli vedar jesenji dan. Trava se proređuje, voda hladi i izbistrava, propuštajući sve više svetla na ionako preosvetljenu trpezariju. Dilema očigledno ne bi trebalo da bude: srebro il’ bakar (il’ zlato), dilema je: sjajno ili mat? Mat tj. obojena krilca ne mogu da bljesnu pa samim tim ni da refl ektuju boju okruženja, vizuelno se stopivši s njim. Alavuša stoga sa mamcem ima dobar, često neprekidan vizuelni kontakt. Banzai! Baš voleš hrom? Poštujem. Opali mu pruge, da dobiješ isprekidanu siluetu. Crne il’ crvene, po želji. Najbolje za trup su crna i sedef, perverznjacima preporučujem i plavo. Mali crveni akcenat uz udicu je obavezan. Seti se, lovi se u gornji’ 1 - 1,5 m vode, pa čak i po najoblačnijem danu štuja ce to videti kao i ti, crveno. Prugastim krilcima dovoljna su jednobojna tela. Crveno telo!? Probaj, javi. Tajno oružje? Sedef-šartre! Samo uz Long krilca, mol’ću fino. Ne, ne znam zašto.

 

Zelena trava doma mog

Kad na ovakvom terenu trošiš mamce golih udica, ti pecaš štuku. Kad na ovakvom terenu trošiš vidles mamce, ti loviš štuku. Postoji nekoliko načina da se ovo postigne. Vid’ slič’ce, pa izaberi. Vidles montaža omogućava još nešto, prijatan ribolov sa teškim početnikom koga si tek upoznao (ima kola, ne traži za gorivo, a?). Uz klasičan pristup, celog bi ti dana kid’o živce zbog pokidani’ varalica. Ovako, umesto da čupa travu čupa štujke uz srećno-blesavi osmeh, k’o da je sinoć polupijan... A ova jutros došla po repete... Aj tink dis iz d bigining of e bjutiful frendšip (vidi: Kazablanka, by Kusturica).

Budući da je zahvaljujući nezakačivoj varki banalna, na prezentaciju trošim nepun pasus. Baci ’di ’oćeš, vuci kud ’oćeš. Ne metar od granja, neg’ kroz njega! Ne žuri. Eventualno, 1 - 2 puta u toku hica malo ubrzaj (okret dva ručice), uz neki od bezbrojnih hot-spotova. Još bolje, jednom u toku hica naglo skreni, opet kod hot-spotica. Može i ovako: sporo diži i spuštaj motkicu, motajuci istim tempom. Gledan sa strane, lite-metalac ispisuje talasastu „S“ putanju, cas razgrčući vrhove drezge, ćas mreškajuci kao ulje mirnu površinu uspavane lepojke, izgubljene na dnu mora panonskoga. Neko to odozdo gleda sve.

 

Objavljeno u časopisu "Uhvati & Pusti", broj 1, decembar 2010.

Ostavite komentar