Postoji samo jedan razlog zbog kojeg je pecanje šarana toliko evoluiralo u poslednjih tridesetak godina a to je pojavljivanje riga sa dlakom u kombinaciji sa fiksiranim olovom. Od tada su ulovljeni mnogi šarani kapitalci a dešavalo se i da oni „poznatiji“ bivaju izvučeni na suvo i po dva ili tri puta godišnje. Reviri koji su bili poznati kao zahtevni za pecanje počeli su da odaju svoje tajne. Nema sumnje da je ovo jedna od najuspešnijih taktika u šaranskom ribolovu. Revolucionarna je i ekstremno efektivna. Kako sada da to iskoristimo i da steknemo početnu prednost?
Stare taktike ne iščezavaju lako
Rig sa fiksiranim olovom je razvijen od strane šarandžija u Engleskoj. Uprkos uspehu koji je ostvarivao, bilo mu je potrebno nekoliko godina da postane popularan među šarandžijama širom Evrope. Sporo širenje se može objasniti i preko različitosti u mentalitetu. Pecaroši su još uvek koristili aluminijumske folije kao indikator ugriza, sa idejom da se sedi iza štapa i poput sokola vreba, nepomično iščekujući bilo kakvu naznaku akcije. Engleski pristup je u potpunosti drugačiji. Šaran će se sam zakačiti posle usisavanja mamca. Na taj način uopšte nema potrebe za celonoćnim bdenjem i konstantnim nadgledanjem štapa. Sada možete odmarati dok se ne oglasi alarm. Mnogi pecaroši su odbacivali ovaj pristup, prigovarajući da opravdava lenjost i da ubija čitavu draž pecanja. No, zbog svoje efikasnosti, ovaj pristup se nije mogao dugo ignorisati. Nastao je jedan sasvim nov način pecanja šarana... I pored toga, čak i danas mnogi pecaroši koriste kavez feedere u kombinaciji sa predvezima dugim oko 50-60cm. Udica je u tom slučaju prikrivena mamcem, kako ne bi prepala ribu. Ovakav pristup može biti lovan, ali vam savetujem da se zainteresujete i za neke druge metode i da ih usavršite. Revolucija koja se dogodila u šaranskom ribolovu će svakako zahvatiti i ostale vrste ribolova, a oni koji su to uvideli već mogu da se pohvale brojnim ulovima, sada je red na vas...
Šarandžijska taktika
Za razliku od pristupa sa kavez feederom, gde se obično koriste crvići kao mamci za udicu, šarandžije koriste boile. Udica je „slobodna“ a predvez kratak. Nema potrebe za podešavanjem udice jer riba to sama čini podizanjem teškog olova. Drugim rečima, koristite predveze duge oko 20cm a mamac postavite na oko centimetar ispod udice. Olovo treba da bude teško od 70 do 150gr. Mislite da ovaj pristup neće biti lovan? Razmislite ponovo...
Kada koristite šarandžijski pristup, počite sa skrivanjem vašeg mamca u kavez ili method feeder. Ovo ima značajnih prednosti, na prvom mestu to što osigurava da ne dođe do zapetljavanja predveza prilikom zabacivanja, a takođe obezbeđuje da vaš mamac sa udicom bude okružen osnovim mamcem koji će privući ribu. Ukoliko koristite dugi predvez, ribama će biti potrebno više vremena da pronađu mamac. A čak i ako ga nađu, ne možete znati da li će se okomiti na njega usled ostale prihrane.
Pravila
Začuđujuće je da se ova tehnika počela širiti van šarandžijskih krugova tek nedavno. Tehnika je veoma uspešna, ali moramo razmotriti ova osnovna pravila:
pravilo broj 1 - Dužina predveza. Kada koristite šarandžijski pristup, predvez treba da bude mnogo kraći nego u „normalnim situacijama“. Možda će vam trebati vremena da se naviknete, ali kada se usavršite, više neće biti povratka na staro. Mamac i prihrana treba da budu prezentovani zajedno ukoliko želite da za kratko vreme imate veliki broj trzaja.
pravilo broj 2 - Razdaljina između mamca i udice. Najefektivnija distanca iznosi oko pola centimetra između vrha mamca i zakrivljenog dela udice. Naravno, uvek ima prostora za eksperimentisanje, i to možete činiti kada steknete određeno iskustvo, a do tada će vas ovaj način dobro služiti u 99% situacija.
Kada pogledate korak-po-korak odeljak, videćete da vezivanje ovakvog predveza ne predstavlja nikakvu poteškoću. No, treba napomenuti da se mogu naći i već gotovi predvezi. Obe opcije će vam dati mogućnost da isprobate ovaj veoma uspešan sistem.
Puno sreće sa vezivanjem i bistro!
Autor teksta : Marc van Poecke, foto: Ernesto Kamminga
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 38, Maj 2012