Kabadahija

Postavio Pedja Pašćan 28/01/2021 1 Komentara Ribolovački tekstovi,

Ovaj, na oko grub, naziv je u stvari tepanje koje, moje društvo i ja, koristimo za jedinog (?) grabljivog ciprinida- bucova (Aspius Aspius – što bi rekli „Aspida“ ko zna turski, zna o cemu pricam). Ako bih baš terao „mak na konac“ raspitao bih se dobro da li u tu grupu ciprinida spadaju i klen (Leuciscus Cephalus ili „ Glavonja“) i protfi š (Lleuciscus Idus , odnosno „Idi mi dođi mi“), ali... Velike diskusije su oduvek stvarale velike probleme (da ne kažem nešto drugo). Vecina moje „ekipe“ je svoje prve ribolovacke korake nacinila upravo uz klena, koji se, po mnogo cemu, vrlo slicno ponaša kao bucov (na stranu da pomalo i „lice“). Otuda valjda i strast s kojom ponekada pristupamo doticnom „teroristi“ ( još jedan naziv od milja, u dane kada raubuje, a ignoriše naše varalice). Ovaj, možda nepravedno potcenjeni grabljivac, uglavnom je meta pravih zaljubljenika varalice i „C&R“ pokreta, prvenstveno zbog ogromnog broja sitnih kostiju koje izluđuju „gurmane“. To ga je malo i sacuvalo od preteranog izlova, a uvođenje zašticene mere i dnevne kvote od tri primerka, svakako ce još dodatno pospešiti njegovu brojnost na našim vodama na kojima se odomacio. Stvarno, kad malo bolje pogledam, još nisam sreo varalicara koji ce „nalupati“ 20-30 bucovcica, strpati ih u torbu, pa u zamrzivac (što na žalost nije slucaj sa štukama i smuđevima). Nema šta - prava „sportska riba“. Upravo zbog toga, želeo bihda neka svoja iskustva vezana za ovog „galamdžiju“ podelim i sa društvom iz „Revira“. Pa, da krenemo redom...

Bucov pretežno lovi na samoj površini, ili neznatno ispod nje, tako da se skoro svaki napad veoma jasno vidi (i cuje) na vodi. Ti površinski „raubovi“ su u ostalom i njegov zaštitni znak. Međutim, postoje i periodi kada on napada varalice „tiho iz potaje“ i pri samom dnu (prepoznacete njegov „potpis“ kad, loveci tvisterom, imate veliki broj nerealizovanih udaraca, koji za rezultat imaju „zarozanog“ tvistera, ili kako mi kažemo: „Spale mu gace“). U zavisnosti gde se tog momenta bucov javlja koristimo i razlicite vrste varalica. Ako se „brcka“ bliže obali, na „meniju“ su razne vrste voblera (plitkoronci i srednjeronci od 5 do 7cm, mada znamo da nije „gadljiv“ i na vece modele, zatim manji tvicevi, zare i poperi) i leptirastih varalica (u novije vreme malo zaboravljenih i zapostavljenih, u velicinama od 1 do 3), te po neka manja i lakša glavinjara (pocev od manjih Draškovih modela, preko raznih „plastikanaca“, cikada i „brzotrza“ koji se narocito dobro pokazao). Ukoliko je bucko odao svoje prisustvo na vecim daljinama, nekada cak i preko 50m od obale, u igru ulaze teže glavinjare (opet Draško), veci modeli „brzotrza“, te Rapaline plasticne „zvecke“ („Klakovi“ kako smo ih krstili). Osim ovih varki, cesto posežemo i za pilkerima, ali samo ako pecamo u visini vode (pecanje pilkerima sa vece visine, kej i slicno, je otežano je previše isplivava i nepravilno radi, tako da bucko lako otkriva prevaru). Tu su zatim i razne kombinacije sa mušicama (vaser kugla + 1-2 muve; zbirolino + 1-2 muve; pilker + 1-2 muve; vobler + 1-2 muve; ili neka kombinacija sa strimerom na džig glavi) – UH! Umori me ovo sabiranje...

Kolege sa Tise koriste još i jedan, njihov lokalni, „specijalitet“ (o kome relativno malo znam, pa necu da se blamiram) - pogađate, „Palanacki miš“. Sve mi se cini da sam neku varku preskocio (nema veze, dopunice to tandem Veber & Savulov, kad-tad). Kad se malo bolje pogleda, izgleda da ne postoji varalica na koju ovaj „napasnik“ nece udariti. Da li? Da, ali pod uslovom da imate „fi ling za osecaj“, što rece ona folk diva. Jer, ako i za trenutak posumnja da je u pitanju neka prevara, bucov odustaje od napada. Viđali ste verovatno, kad iz „punog trka“ samo napravi „luping“ i nestane u dubini. Procitao vas je... Nebrojano puta me je „izvozao“. Vidim ga ispod površine kako sustiže moju varalicu, napravim grešku i usporim (ili ubrzam) vodjenje varalice, „zacuje“ se „škripa kocnica“, baja se „obrne na peti“ i jednostavno nestane, po sistemu: „Jesi l‘ ti to mene našao da muljaš?“... Zato, ponekad, u takvim situacijama, izbegavam i da gledam u vodu, da ne padnem u iskušenje da „popravljam“ vođenje varke. Tu do izražaja dolazi onaj „fi ling za osecaj“. Oci, ponekad, samo smetaju u poslu (Ne, to nije rekao Filip Višnjic)... Sad, malo o ponašanju doticnog „gospodina“ (au, al‘ ovo lici na ono kad vam mama i tata dodju na roditeljski sastanak)... Sem gore opisane „navike“ da lako prepoznaje i izbegava prevaru, on se služi i nekim drugim, „atipicnim“ bucovskim fazonima. Vecina varalicara misli da je bucov stalno u pokretu, da neprestano jurca za plenom, pa vremenom i sami pocinju tako da se ponašaju („Eno ga!“ trci tamo i bacaj; „Evo ga sad raub onamo“ - trk pa bacaj u trku). Nece se oni baš nešto napecati (doduše, možda i hoce, ali uglavnom sitnijih, nedoraslih primeraka – tzv. „podmladak“). Oni pravi, prevejani bucovi se više ponašaju kao anticki filozofi - „Nicega previše, nicega premalo i sve u svoje vreme...“. Imam cesto priliku da sa malo vece visine (6-7m) posmatram ponašanje našeg „kabadahije“ (ne, nisam uobražen, nego sedim na visokom keju dok pijem prvu jutarnju kafu). Uocio sam tom prilikom nekoliko baš karakteristicnih fora koje on koristi kad bi nešto na sabajle da prezalogaji.

Varijanta 1- Lagano klizi ispod same površine, šatro nezainteresovan za grupicu kauglera koja se igra oko pojasa priobalne trave. U sledecem trenutku- eksplozija! „Potpisao“ ga onako iz mesta, raspalio po jatu, naglo smotao desno, onako „pod rucnom“ i u povratku pokupio one „ošašavljene“ kauglere. Tipican bucovsko- teroristicki napad.

Varijanta 2- Lego bucko na travu (a cesto zna i da se malo uvuce dublje u nju), mrda samo grudnim perajima (kao kad vaterpolista ceka signal sudije da zapliva za loptu na pocetku cetvrtine) i ceka... Šatro nisam gladan. Nailazi grupica (organizovana k‘o navijaci) sitnih, naivnih kedera koje je mama pustila u grad. Jednim okom gledaju dole, ispod sebe, odakle ocekuju da bi mogla štuja da ih spopadne, a napred... niko ne gleda... Bum! Nisu drugim okom pazili na travu ispred sebe (u ostalom, da li ste nekada videli razroke kauglere?). Ovo je bucko izgleda preuzeo iz štucijeg repertoara...

Varijanta 3- Muva se buki nezainteresovano gotovo pri samom dnu, da bi vec u sledecem sekundu dodao gas i izleteo na površinu, ili u sam plicak i „razbucao“ izbezumljene kauglere koji pojma nisu imali da je on u blizini. Oni tako „torpedovani“ samo mogu da se cude i pi- taj u da li je neko zapisao broj onog manijaka (valjda da ga tuže onima iz „Orke“). Ovu foru je bucko izgleda pazario od soma...

I konacno, varijanta 4- Vozim se ja tako lagano ispod same površine (lakat, normalno, izbacen kroz prozor- zašto Crnogorac voli da vozi „Smart“?- može obe ruke da baci kroz prozor), blenem levo – desno dal‘ me neka „Bucka“ (cupi od bucova) gleda, a onda stisnem gas do daske! Ulece buca među kedere, ali nema udarca repom... Nisam gladan - samo sam se zezao... Eto, malo se puvam pred ribom. E, ovo je naša junacina pokupila od samuraja sa BG asfalta (sekcija silikonska dolina i okolina). Ako je neko video još neku fi ntu iz bucovskog arsenala molim da mi javi, tek da mogu da mu upotpunim „psihološki profi l“. Sad malo i o varalicarskim greškama i zabludama (?!- cudite se? Pa jeste, grešni smo ljudi). Milion puta ste culi (a i videli, a možda i probali), da cak i iskusni varalicari, po nekom nepisanom pravilu, neposredno posle rauba, prebacuju to mesto za nekoliko metara i besomucno vrte rucicu mašinice kao da spašavaju varalicu iz celjusti ajkule. Posle nekoliko neuspešnih pokušaja da ubiju bucova udarcem u glavu, odustaju pod izgovorom da on nešto i nije raspoložen da uzme varku. Normalno. Taj što je tako raspalio po vodi (ustvari kauglerima) vec se u povratku lepo napapao i baš ga nešto (piiiiip) za našu varalicu. Ja više volim da lovim kad doticni ne „prangija“ baš nešto previše po površini (tu je on, ali ceka pravu šansu za dobar rucak). Sledeca zabuna je, dakle, usko vezana za prethodnu- mirna površina vode, ni keder da bucne... Danas nešto i nije dan za bucova. Greška šinko (rece deda Vita)... Kedera ima taman toliko da mu zagolica glad, ali ipak nedovoljno da bi sad on tu nešto jurcao i „lupetao“ po površini i ’zalud snagu trošio (za razliku od ljudi, ribe su racionalna bica, pa ako klope nema na zicer, cuvaju zalihu i ne troše je na „možda“- valjda zato što nemaju kreditne kartice, pa da ulete u „Maxi“ i naprave minus). Zato cuci buca negde malo niže i ceka da mu nešto neoprezno protrci (propliva) ispred nosa. Moj vobler? Može! Bum! Bin Laden ponovo u akciji. Po nekom mom iskustvu, ovako „padaju“ i najkrupniji „teroristi“. Sad opet malo o onom „fi lingu za osecaj“ (fasovacu ja neke batine kad-tad, keve mi). Mnoge kolege misle da je za bucova potrebno baciti varalicu što dalje (zato se verovatno Power pro pakuje na špulne od 135m), a onda raspaliti po rucici k‘o da te đavo goni (što bi inace makine imale prenos 6:1?), ili vam naleteli gosti, a vi u kuci nemate ni zrnce mlevene kafe. Pa, ne voli cak ni bucov da „šprinta“ ako ne mora. O.K. Voli on da poleti koji metar (ako mu se ucini da ima rezona), ali i odustaje i predaje trku ako se ona previše oduži, ili ukapira da protiv Useina Bolta i nema neke šanse na 100m (bez prepona). Zato - laganije malko... Sasvim je dovoljno da na štapu sve vreme osecate vibraciju vaše varalice (što je, pod jedan, dobar znak da je još tu, da nije otpala u letu,i pod dva, da se nije smrsila), a brzinu „naštelujte“ po potrebi sami. Nekad ce bucko ganjati prave projektile koje mu servirate, a nekad ce elegantno pratiti vašu varku i capice vam je pod samim nogama (valjda da vam, kao svaki dobar pas, pokaže koliko vam je privržen). Igrajte se dok ne otkrijete da li se oko vas motaju „sprinteri“, ili imate posla sa „srednjeprugašima“. Kad to otkrijete, imacete veliki broj (realizovanih) udaraca u toku „cuga“. „Cuga“??? A, da... E, tu tek nema pravila... Uobicajeno „bucovsko vreme“ je u svitanje (do izlaska sunca) i sumrak (sve dok vam „mrak ne padne na oci“). Ali (i tu ima neko „ali“ a nije Muhamed), ako ima veštackog svetla (splavovi,restorani na vodi, kej, šetalište), ili je noc sa jakom mesecinom (možeš da uciš k‘o Maksim Gorki ako nafataš svetlost u šerpu), bucov ce biti aktivan citave noci. Više puta sam proveravao- nema greške. Jedino što mu onda nudim voblere jace vibracije i malo drecavijih dezena (njegove okice ipak ne mogu da se mere sa smuđevskim „farovima“). Dileme- vetar ili mirno, suncano ili oblacno, visok ili nizak vodostaj ne igraju presudnu ulogu. Bucov jednostavno zna da se „raspomami“ u sred leta u podne na „prijatnih“ 35°C , ili u septembru dok rominja kišica nošena „blagom“ košavicom od 20m/sec. Kod njega ocito nema ono: „Dan je tmuran, ja mamuran, nemoj sreco,nemoj danas...“. Ako je tu negde (prazne pupe), a vi mu ponudite pravu stvar (varku), pravom brzinom i pod odgovarajucim uglom- nece moci da vas „iskulira“. To je jace od njega. Uživajte zato do dolaska zime u „bucovskim carolijama“, jer one uglavnom nestaju pojavom prvih mrazeva. Neka vam „kabadahija“ pruži puno lepih trenutaka na vodi, a vi mu zauzvrat poklonite slobodu, da bi vas nekada ponovo obradovao (nije zlopamtilo). U protivnom, mogla bi da vam zapadne „Kost u grlu“ (neka Boro). Bistro vam bilo i vidimo se na vodi (kad prorade smuđ i štuka)...

Dejan Mucalica - Uca

1 Komentara

Mikloš:
14/02/2021, 05:46:45 PM
Odgovori

Odrastao sam na Dunavu... Bucov mi je posebno drag, smatram ga najpametnijom dunavskom ribom. O načinu napadanja bucova bih da dodam neko svoja uapažanja. 1. voda u opadanju, izlazi iz travnatog rita gde se većina riba izmrestila. Izlazi i gomila štukica dužine 7-8 cm i u koloni plivalu uzvodno uz samu obalu Dunavca, stvarajući neprekidnu tamnu "štraftu". Jedan bucov se diže iz mutne vode i repom poplaši štukice pa se 5-6 štukica uplašeno razleti. Plivaju na samoj površini mutne tekuće vode 2-3 metra u dublju vodu, pa im nestaje daha i sustaju. Tu ih dočekuje i mažnjava 5-6 bucova...Prava organizacija grupnog napada. 2. na gore pomenutom izlasku vode iz travnatog rita posle neuspešnog bacanja varalice odgurnem ćamac i pustim da me vode polagano nosi. Vode iz rita je ćist kao morska i u većim flekama se meša sa mutnom dunavskom. Stojim u ćamcu u ruci sa varaličarskim štapom i spuštam se niz vodu. Odjednom naidje veća fleka čiste providne vode u kojoj primetim jato od pedesetak bucova iste velićine kako se kreću pri dnu vode na dubini 1,5 metera. Bacim varalicu iza jata i poćnem sa povlaćenjem. Vidim kako se iz jata izdvoji jedan-jedini bucov, digne se do varalice, pipne je - osetim blagi udarac - okrene se i vrati u jato koje nastavlja kao da nije bilo ničega... Mislim da je ovo dovoljno kao komentar na zadatu temu...

Ostavite komentar