Brza i besplatna dostava za 2 dana - za sve narudžbe veće od 5000RSD (Srbija).
Poslednji tekstovi
Grupni ples ljubavi Srpskog lososa
Grupni ples ljubavi Srpskog lososa
09/10/2019 0

Ulov soma na Dunavu
Ulov soma na Dunavu
07/10/2019 0

Dunavci naši nasušni
Dunavci naši nasušni
20/09/2019 0

Ne mora uvek da zvecka
Ne mora uvek da zvecka
13/09/2019 0

Lov štuke dzerk varalicama
Lov štuke dzerk varalicama
12/09/2019 0

Juli na Drini

Postavio sportski ribolov 02/06/2015 0 Komentara Ribolovački tekstovi,Destinacije / Vode,

Veliki povratak riba

Ako smo prvog dana ljeta imali 36 stepeni u hladu, lako je pretpostaviti šta nas čeka u naredna dva, a možda i tri mjeseca. Pred nama je, ubjeđen sam, dugo tropsko ljeto, i to valja imati na umu kod donošenja odluke o periodu odlaska na godišnji odmor i o izboru voda na kojima ćemo loviti.
Nema sumnje da će ljetnje vreline najteže pasti ravničarskim ribolovcima. Na Dunavu, Tisi i Savi, a naročito na kanalima, jezerima i barama ribolov će biti moguć samo u ranim jutarnjim časovima, a naveče ionako nema računa izlaziti, jer je i dalje na snazi onaj idiotski propis o zabrani noćnog ribolova.
U Srbiji postoje samo dvije vode na kojima će se ovoga ljeta moći loviti cijeli dan bez prekida. To su Drina i Lim, ili, preciznije rečeno, cjelodnevno uživanje u ribolovu biće moguće na 60-tak kilometara Drine (od Ljubovije do Perućca) i na 30-tak kilometara Lima, koliko iznosi dužina njegovog "živog" toka kroz našu zemlju. Dakle, ukupna dužina kvalitetnih "hladnih" voda koje teku kroz Srbiju iznosi 90-tak kilometara, a to po glavi ribolovca predstavlja oko pola metra vode.
Ako mene pitate, jedini način da barem odložite srčani udar ovog ljeta, jeste da se bukvalno preselite na Drinu. Onaj odozgo javio mi da prilikom računanja preostalih dana našeg života, u nebeski digitron ne računa dane provedene na ovoj rijeci.

Regeneracija Drine

Prošle godine u više navrata sam pisao o velikim problemima u kojima se našao živi svijet Drine usljed poplave iz zime 2010/11. Ponoviću ukratko šta se zapravo desilo.
Kao što je poznato, krajem 2010. i početkom 2011. godine Drinu je zadesila poplava neviđenih razmjera. Usljed naglog priliva vode od kiša i topljenja snijega, vodeni stub je premašio nekoliko metara iznad gabarita brane u Perućcu i voda je pod strahovitim pritiskom nastavila svoj razorni put u pravcu Zvorničkog jezera. Gotovo dvije nedelje voda je bukvalno bušila i prevrtala dno, čupajući usput milione kubika kamenja, zemlje i drveća iz priobalja.
Par dana nakon što se rijeka vratila u svoje korito, došao sam na Drinu, i prvi utisci su bili prilično gadni. Povaljano drveće, gomile dasaka i greda od vikendica, ogromni nanosi mulja i pijeska, promjenjena konfiguracija virova, bile su samo one prve, pojavne impresije. Kada sam po livadama vidio milione sasušenih gamarusa i ostatke uginulih riba, pomislio sam na najgore - da je stradao živi svijet dna. Međutim, kada sam već krajem marta vidio ribu u gornjem toku i uočio rojenje mušica, bilo mi je drago što sam pogrešno procjenio razmjere štete i potcijenio veliku životnu moć Drine. Tek u ljeto prošle godine shvatio sam da se neko zlo ipak desilo.
Oduvijek je u proljeće najveća koncentracija škobalja i slične ribe bila na terenima prema brani u Perućcu. Riba se tu grupisala radi mrijesta, a već od maja, a naročito u ljetnjim mjesecima, dolazili bi do ravnomjernog raspoređivanja jata na cijelom potezu od Perućca do ulaza u Zvorničko jezero. Prošle godine nije bilo tako. Prošao je juni, ušlo se u juli, a ribe nije bilo nizvodno od Bačevaca. Desetine kilometara Drine, od Bačevaca nizvodno prema Ljuboviji i niže prema jezeru, ostali su gotovo bez škobalja, a i ostale ribe bilo je veoma malo. Nešto se desilo, ali šta - pitao sam se često, ali pravog odgovora nisam nalazio.
Jednog avgustovskog popodneva, nakon bezuspješnog pokušaja da nađem "travu" na brzacima oko Ljubovije, istina mi se sama od sebe otkrila.
Riba se nije spuštala nizvodno od Bačevaca iz prostog razloga što nije imala šta da jede. škobaljima treba epifiton sa kamenja, a ostaloj ribi trebaju vodeni insekti i razne vrste algi. Upravo te primarne hrane nije bilo prošlog ljeta na "donjim" terenima. A zbog čega te hrane nije bilo? Nije je bilo zbog toga što je Drina za vrijeme poplave pokrenula sa dna i odvaljala u donji tok hiljade tona šljunka. Dno je bukvalno zasuto novim i "posnim" kamenom, koji ne može za nekoliko mjeseci da postane aktivna podloga za rast alge, a samim tim nema uslova ni da hrani vodene insekte. Ne kaže se džaba u narodnu "gdje udari, tu trava ne raste". E, upravo je Drina tako udarila po vlastitom koritu i isprevrtala ga naglavačke, da u njoj više "trava" ne raste.
Kad sam drugarima izložio ovu svoju teoriju o fenomenu nestanka ribe nizvodno od Bačevaca, postaviše mi logično pitanje: "A kako to da od Bačevaca uzvodno ima i "trave" i ribe? Ko dobro poznaje Drinu, odgovor mu se sam nudi. što idemo uzvodnije, prema Perućcu, virovi su sve dublji, a u koritu su sve više prisutne krupne kamene strukture, koje nijedna poplava ne može ni da načne. Nadomak Perućca, osim tih kamenih greda, sve je češće prisustvo sedre, što dno čini veoma čvrstim i nepodesnim za taloženje sitnog šljunka, pijeska i mulja. Na terenima sa čvrstim koritom, gdje dominiraju veliki kameni blokovi, sedra i krupni šljunak, i nakon najvećih poplava korito ostaje gotovo netaknuto, a u strukturi dna ostaju aktivne klice svih vrsta algi, a i vodeni insekti tu nalaze sigurnu zaštitu.
Znam da sam mnoge od vas ugnjavio ovom pričom, ali mislim da vam to može biti od neke koristi. Ako ništa, zajedno smo utvrdili staro pravilo, koje glasi - gdje nema hrane, nema ni života. Na svu sreću Drina je i dalje besprijekorno čista rijeka i ja nisam sumnjao da će se već ove godine hrana i riba pojaviti tamo gdje je prošle godine nije bilo.
Polovinom juna otišao sam upravo na "donje" terene (selo Crnča ispod Ljubovije), u namjeri da vidim da li se Drina obnovila.
Čim sam ugazio u vodu i počeo da "plešem" po dobro klizavom kamenju, znao sam da je opet sve na svom mjestu i da ću nakon par minuta opaziti i ribu. Tako je i bilo. Osim krupnih škobalja, koji su veselo pokazivali svoje srebrne bokove, u plićacima se žutilo od mnoštva šljivara, a u brzacima i preljevima lipljen je "proključao" u predvečerje. Ako je tako dobro stanje nadomak Zvorničkog jezera, tako će biti na cijelom toku Drine, i ubjeđen sam da će ovo biti jedna od najboljih sezona u poslednjih desetak godina. Prošle godine riba se mogla loviti samo na pet terena, a ove godine lovićemo je odlično na pedeset i pet terena. Garant!

Šta i našta loviti

Početak ljeta svakako treba maksimalno iskoristiti za lov lipljena. Polovinom juna, nakon prvih stabilizacija vodostaja, lipljen je intenzivno radio na površini i lovljeni su kapitalni primjerci, ponajviše na Plavom čamcu i u Vrankovini sa bosanske strane. Za očekivati je da će u julu biti sve duži periodi sa malim vodostajem, a osim jutarnjeg i večernjeg cuga, biće i nekoliko dnevnih "skokova", pogotovo po oblačnom danu i u prvom porastu vode. Ljubiteljima mušičarenja na Drini dobro su poznate vrste mušica koje love u rano ljeto, i rado ću ovu temu prepustiti nekom od mojih drugara kojima je lov lipljena glavna preokupacija.
Od mene se očekuje da koju prozborim o "narodnim" ribama, pa ću naredne retke posvetiti onima koji su najbrojniji na Drini - plovkarošima. Sam početak jula bilo bi pametno iskoristiti za lov krupnog klena na višnje i maline. Za ovaj posao od presudne važnosti je da znate gdje se nalaze klenovi. Drina nije Bosna ili Morava, pa da klena ima svuda i u velikim količinama. U proteklih petnaestak godina ova divna riba je na Drini u velikoj defanzivi i sve je manje ribara koji ciljno idu da love klena.
Početkom jula, a ponekad i cijeli jul, klenovi se izvjesno vrijeme zadržavaju na mjestima gdje se mrijeste. Obično su to neki neugledni brzačići ispod jakih slapova, ili iza riječnih ada, a ponekad ostanu u plitkim kanalićima oivičenim dugačkim kamenim gredama. U to doba, u plitkim brzacima, događa se intenzivno rojenje vodenih insekata, što klenovima dobro dođe kao proteinski oporavak nakon iscrpljujućeg mrijesta. Ako ih nađete spremite se na veliki broj akcija, kako na plovak, tako i na varalicu. Preporučujem voćne mamce, jer su dosta selektivni i kupe uglavnom krupne primjerke. Prošle godine su sa bosanske strane otkrili malinu kao mamac i lovljeni su klenovi čak i do blizu četiri kilograma. Goran iz Fakovića lovi već decenijama klena na dubinku i živog peša, rizikujući da ga neko optuži za pokušaj lova mladice i pastrmke. Svake godine nam nabija komplekse sa ponekim glavonjom, kojem rudarsku šaku možeš gurnuti u usta.
Stotinu puta sam lovio klena na mahač u Drini, ali, osim zanimljive razbibrige, nekog većeg efekta nema, barem kad su u pitanju krupni komadi. Dakle, pripremite voćni miks od višanja, malina, kupina i šljiva džanarika, ako želite da vam krupni "žvaljo" (bosanski naziv za klena, zbog velikih usta) isprevrće zglobove.

Plotica i škobalj

Juli baš i nije najbolji mjesec za lov plotice, pogotovo one krupne, ali to ne znači da treba zaboraviti na najljepšu drinsku ribu.
Problem kod lova plotice u rano ljeto leži u činjenici da ona u tom periodu ima još uvijek bogat i raznovrstan izbor hrane. U to doba dolazi do masovnog rojenja raznih vrsta tulara, a još uvijek se može naći i velika obalčarka. Kao rasni svežder, ali i veliki proždrljivac, plotica će se opredijeliti na hranu životinjskog porijekla. Možda bi je i mogli loviti na larve tih vodenih insekata, ali, izuzmemo li veliku obalčarku, sve druge larve su izuzetno sitne i nisu podesne za stavljanje na udicu. Uzme plojka i poneku travku u julu, ali se baš ne otima za nju. Možda je najbolji metod da je dobro primamite na nekoj poznatoj lokaciji i probate loviti na bijele mamce. Već krajem jula, naročito na terenima oko Ljubovije, počinje dobro da uzima algu, a na gornjim terenima, to se počinje dešavati tek od kraja aguvsta, a naročito u septembru i oktobru.
Početkom ljeta plotica se još nije grupisala u velika jata i ušla u duboke virove, već onako raštrkana, u jatima od po par komada, tumara u dubljim kanalima ispod bukova, ili se čak pomiješa sa jatima škobalja.
Sa škobaljima ima mnogo manje dilema. Zanimljivo je da on dobro odradi na travu u maju i sve do polovine juna, ali samo na gornjim terenima (od Đedovog vira uzvodno do brane). Poslije te početne aktivnosti se nekako primiri i nema ga do druge polovine jula.
S druge strane, na terenima oko Ljubovije i niže, škobalj upravo u julu počinje intenzivno da uzima algu, i to, ispočetka na onu pravu "kladoforu", a već krajem jula prelazi do druge vrste algi, uglavnom žute i braon pigmentacije (narodski rečeno "trula trava"). Na gornjim terenima prava fešta počinje tek u avgustu i traje cijelu jesen i zimu.
Oko tih "trava" dalo bi se ovdje raspravljati nadugačko i naširoko. Suština je da ribi nudiš onu algu koja je u datom momentu najmasovnije prisutna u Drini. Džaba ti je sa kojekakvih potoka donijeti predivnu fluozelenu "kladoforu", k`o dječija kosa, ako te alge nema u Drini. Uhvatićeš na nju ploticu, ali škobalja samo na ono što ti Drina nanese na čizme.
Nijedna godina nije ista kad je u pitanju redosljed mamaca za lov škobalja, niti treba s tim razbijati glavu. Najvažnije je da se Drina obnovila, da je mrijest odlično uspio, da je sa otvranjem riblje staze u Zvorniku došla nova količina ribe, a kad ima mnogo ribe u vodi, pravom ribaru je već od tog prizora puno srce, ulovio ili ne ulovio.

Ponavljam, pred nama je dugo i nemilosrdno ljeto. Jedino mjesto gdje vam nikada nije previše vruće i gdje možete loviti cijeli dan od pola pet do 9 uveče, jeste Drina, a ne trebamo zabovariti i naš lijepi Lim. Zato, donesite pravu odluku - ženu i djecu na more, a vi na Drinu sa rajom na zasluženi odmor.

Ranko Travar

Ostavite komentar