Dan je tek počeo a ja se pripremam za lov deverike na lokalnom jezeru. Polako podešavam opremu, pripremam mamce i prisećam se davno minulih dana. Tada sam, kao i većina drugih pecaroša, koristio mamac sačinjen od 50% hlebnih mrvica. Hvatao sam sasvim fino u poređenju sa drugim pecarošima na istim vodama, ali ništa me nije pripremalo za saznanje o tome koliko uticaja ima korišćenje slatkog boila miksa umesto mojih hlebnih mrvica (iscrpeo sam zalihe hleba na tom izletu...). Tog dana sam uhvatio mnogo više riba nego što sam mogao očekivati! Takav razvoj događaja me je naveo na otkrivanje enormnog uticaja šaranskih mamaca na nekadašnje netakmičarske vrste.
Na svakom ribnjaku, jezeru ili reci možete videti nekoga ko peca šarane. Šarandžije koriste potpuno drugačije sastojke kada prave mamce i prihranu nego mi. Svakoj deverici, žutoperci, klenu ili linjaku je lako da „počisti“ prihranjeno mesto namenjeno šaranu a da ne završi (barem ne većina) sa udicom u ustima. Ne samo da se šaran privikao na boile, i druge ribe su se prebacile sa njihove prirodne hrane na mekane boile, konoplju, kukurus ili pelete raznih mirisa i ukusa. Ribe je zbog toga sad veoma teško uloviti sa kavez feederom napunjenim mrvicama hleba ili crvićima na udici. Niko neće poreći da treba da koristimo postojeće znanje u praktične svrhe, ali ja još uvek vidim da većina ljudi to u stvarnosti ne praktikuje. Koriste se stari metodi i prevaziđene činjenice. To uvek potraje dok ne upoznaju nekoga ko uvek lovi u proseku dve ili tri ribe više nego oni sami...
Vreme je da počnemo
Oprema je uredno spremljena i sve je na svom mestu, poređano tako da uvek mogu da nađem ono što mi je potrebno, čak i zatvorenih očiju. Što se tiče sastojaka koji sačinjavaju mamac, oni su se vremenom menjali, stvarajući jedinstveni sastav koji danas koristim. Mleveni mamci treba da budu rastresiti, a nikako ne smeju da budu lepljivi kada ih stisnete. Svaki sastojak treba da apsorbuje određenu količinu vode tokom tačno određenog vremenskog perioda, te se pripremanje mora odvijati korak po korak. To znači da ne dodajem vodu odjednom, već u tri ili četiri faze, i na taj način mogu da utičem na to kako svaki posebni sastojak funkcioniše. Dajte mamcu dovoljno vremena da upije svu potrebnu tečnost, fina podešavanja uvek možete izvršiti kasnije.
Još jedna stvar koju smatram veoma bitnom je mogućnost prilagođavanja tokom samog pecanja. To znači da pored sebe uvek imam dve ili tri različite gomilice mamaca koje mi pomažu da zadržim ribu oko pozicije na kojoj zabacujem.
Dok pripremam štap, posmatram pecaroša koji se nalazi sa suprotne strane jezera. Ne vidim znake bilo kakve akcije. Videćemo šta će se dogoditi, pomislio sam, kada sam zabacio kavez feeder napunjen mamcima. Koristim predvez dugačak oko 20cm, koji ima malu boilu zakačenu na dlaci kao mamac. Ponovo sam bacio pogled na pecaroša sa suprotne strane obale, koji je još uvek zamišljeno posmatrao vrh svog štapa. Svega pet minuta kasnije, počinjem da pecam. Nije prošlo mnogo a ja sam izvukao finu deveriku dugačku oko 30cm. Otkačio sam je sa udice, dobro osmotrio i pustio nazad u vodu. Odlično je krenulo! Sledećih dva sata sam pecao koristeći „auto-pilota“; punio sam kavez feeder, zabacivao, čekao i pecao ribe. Ali onda je najednom sve prestalo... Po kretanjima najlona sam primetio da se riba još uvek nalazi na lokaciji na kojoj ja pecam ali da je prestala da se hrani. Vreme je da se promeni pristup i ja sam se odlučio za method feeder. Sa ovim feederom je omogućeno koncentrisanje prihrane zajedno sa mamcem za udicu na veoma uskom području. Promenio sam i prihranu. Posle 15 minuta sam opet imao akciju i ponovo uhvatio lepu deveriku. Method feeder ima elastični sistem pa je moguće korišćenje mnogo tanjeg predveza. Posle nekog vremena sam stekao utisak da je na moju lokaciju pristigla nova grupa riba jer su trzaji bili sve češći i češći. Pomoću pažljivo izabrane prihrane sam uspevao da zadržim ribu na odabranoj lokaciji. Kako su se akcije proređivale, okrenuo sam se method feederu za hvatanje dodatnih riba. Ovo je igra u kojoj se pravila mogu menjati svakog trenutka. Posao svakog dobrog ribolovca je da primeti promene i da shodno tome prilagodi svoju taktiku.
Već je podne i vreme je za povratak kući. Uživao sam u ovom predivnom prepodnevu. Broj riba koje sam uspeo uhvatiti pokazuje presudnost atraktivne prihrane i mamca. Metod koji se koristi u šaranskom ribolovu mi je osigurao dobar ulov. Primenite uticaje iz ove sfere ribolova, jer se riba na koju ste se vi nameračili najverovatnije i sama već navikla na šaranske mamce!
Uživajte koristeći ovaj novi pristup.
Autor teksta : Marc van Poecke, foto: Ernesto Kamminga
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 38, Maj 2012