Dunav ispod HE "Đerdap II"

Postavio sportski ribolov 17/05/2017 0 Komentara Destinacije / Vode,

Oko hidroelektrane „Ðerdap II”, uzvodno i nizvodno, nalazi se nekoliko provokativnih revira koje rado posećuju ribolovci juga Srbije. Zaječarci, Svrljižani, Nišlije, Leskovčani, Piroćanci, Prokupčani... To su, pored ostalih, Vajuga, Mihajlovac, Ljubičevac (od trenutka kada je vojna pogranična karaula pretvorena u izvanredno uređeni ribolovački kamp), i naravno Radujevac, Prahovo,... itd. Ispod samog postrojenja HE „Ðerdap II” ribolov je strogo zabranjen! Nadalje, preko puta ostrvceta Mare, dunavska obala je obložena kamenitim blokovima, pa su je ribari prozvali „Čokolada”!

U kasno proleće i još kasniju jesen ovde vlada prava (u)trka za mestima, jer se uspešno, naravno u zavisnosti od vremena, vodostaja i rada centrale, love skoro sve vrste dunavske ribe.

 

Ako stignete rano ujutru, preporučujemo da ribolovačku sreću, najpre, okušate varaličarenjem smuđa. Dominira u kamenjaru, među ogromnim kamenim blokovima kojim je posipana obala kanala. Kad je gladan i alav, hvataju se primerci i preko šest do sedam kilograma. Po iskustvima negotinskih alasa (Prahovo je inače njihova omiljena ribolovačka destinacija koja je od Negotina udaljena samo 10 kilometara), trebalo bi uvek pratiti kretanje vodostaja. Najbolje vreme za lov smuđa, pa i soma, su dan-dva pre porasta vode. A kad Dunav naglo počne da raste i kad je mutan, Prahovčani i ne izlaze na reku. U međuvremenu, izgradnjom brane „Ðerdap II” (1984.), čestim ispuštanjem vode, stara pravila više ne važe, već sve zavisi od ćudi brane, rada HE i njenih predvodnica.

 

Dedin „Šekspir”

Prošle jesni upoznali smo Negotinčanina dedu Brska, sa tri stara „Germina” štapa, dve crvene „DAM”-ove i starom, prelepom, raritetnom „Vintage Shakespeare 2140” mašinicom, kako mirno i prilježno odmerava vodu, kači mamke i uživa u svakom zabačaju. Specijalizovao se za lov staklenookog. Na „ravnu smuđarku” isključivo kači žive i mrtve mamce. Suprotstavlja se ovoj carskoj vrsti još od kraja šezdesetih godina prošlog veka kada je kao nemački gastarbajter kupovao stari, danas „zlata vredan” pribor. Deda Brsko ne samo što je ostao veran staroj tehnici, već i starim, proverenim metodama lova. (Po)nešto je i nas naučio. Ako određenog dana dunavski smuđ ne uživa u živim ribljim „specijalitetima”, kederima, valja okušati sreću na gnječeno parče ili običan riblji filet. Praktično nam je pokazao kako se odstranjuje glava, zatim, telo ribe seče do repa, a onda, tako pripremljeno, kači o udicu na način da komadi stomaka vise na dole i sve vreme lelujaju u vodi.

 

Vreme čini svoje. Sve je više mladih, ali i starih ribara koji „okreću leđa” starom negotinskom alasu i tehnici. U ruke uzimaju sofisticirani, varaličarski pribor kako bi, konačno, prevarili (svog) kapitalca. Na to ih je primoralo vreme, ali i česte oscilacije nivoa Dunava oko HE „Ðerdap II”. Varaličarsku sreću i sami smo probali - bez nekog velikog, značajnijeg ulova.

 

Tri musketara

Međutim, i ovog puta smo se uverili da su i za ovaj revir idealne, maltene neprevaziđene, što bi rekle Nišlije - zakon, nove i stare varalice za zaštitnim znakom Rapale. Zbog kvaliteta, ali i pisanih uputstava, propratnog teksta koji uredno ide uz kupovinu svakog mamca. Ovom prilikom, izdvajamo tri „varaličarska musketara”: Countdown, Down deep (rattlin fat rap) i čuveni dvodelni (sa zglobnim trupom) Jointed. Countdown je dobar rano ujutru i kasno uveče. Odmah po zabacivanju pored kamenite obale i dodira varalice sa vodom, ne bi trebalo povlačiti mamac već sve vreme treba držati najlon opušten i, naravno, čekati da padne na samo dno. Najbolji, ubojiti rezultati postižu se tako što u momentu kada mamac padne na određeno mesto, krećemo sa odbrojavanjem, npr. od 1001 do 1004! Treba nastaviti sa brojanjem sve dok se vobler ne namesti na dno, a osnovni indikator je opet struna koja je labava sve do trena dok se ne zaustavi u koritu. Bitno je da se vobler plasira direktno u očekivanu zonu udara smuđa. Potom, povlačiti ga na uobičajeni način. Pri povlačenju, sistem uranja i izranja, kre- će se levo-desno, tako da ostavlja utisak ozleđene ribe kojoj i totalno indolentan, siti smuđ retko kada može da odoli.

 

Down deep - idealan je u delu ispod brane, iznad tzv. Česmi, gde ima ne samo delova od potopljenih brodskih olupina, već i panjeva. Ovaj mamac zbog velikog kljuna i pri najslabijem povlačenju ostaje na samom dnu i savršeno prati, „igra” po rečnom, dunavskom koritu. Vobler, dakle, poseduje veoma čvrst plastičan kljun koji se odbija pri udarcima o prepreke. „Odska- če” nastavljajući da se probija kroz kamenje, krš, panjeve. Višestruko je upotrebljiviji i koristniji. Retko kada se kači i gubi. Proizvodi se čak u devet različitih varijanti, a za ovaj deo Dunava najbolji su oni koji nose zaštitne oznake: TSD, PSD, HM i PRT!

 

Jointed - najbolje rezultate postiže kada se zabacuje uz vetar duž same obale. Funkcionalan je naročito u ranim jutranjim i kasnim podnevnim letnjim satima. Smuđ tada juri plen ispod same površine vode. Vrlo konkretni pokreti koje oslobađa Jointed zahvaljujući pokretnom kljunu još snažnije provociraju grabljivicu. Kao zalogaj koji stiže nošen snagom vetra. Mada smo, njime, vidljivije lovne rezulate postizali pri varanju bucova, dobar je i za smuđa, a naročito onaj zlatnofluorescentni dezen – GFR!

 

Lov pri dnu

U ovom delu Dunava i som se javlja. Udarni deo sezone traje relativno kratko. Počinje odmah po mrešćenju, polovinom juna i traje do septembra. Ne kažu iskusne somdžije bez razloga da se lova na ovu grabljivicu valja manuti čim šljiva počne da plavi!? Na ovom dunavskom reviru lovi se na tri osnovna načina: pri dnu – na uteg, varaličarenjem i pomoću čuvene, a sada sankcionisane, bućke!

 

Lovi se pri dnu sa obale ili iz čamca pomoću čvrstih, gabaritnih štapova, najlona i mašinica. Najlon mora da bude opterećen većim olovom i velikom udicom, koja visi iznad olova da bi mamac ležao na samom dnu reke. Što se dunavskih mamaca specijaliteta tiče, oni su isti kao i za jezerske, odnosno rečne grabljive ale. Som nije veliki probirač, ako planirate da mu ponudite mesni obrok. A kad je gladan, guta sve što mu mirišljavo plasirate pod brkove – čak i sapun, ali pod uslovom da je rađen u kuć- noj radinosti, po starim (lojnim) receptima naših deka i baka. Kad radi, vara se na krupnog rovca, durbak, buket crnih glisti, rečne školjke, živu ribu ili veći filet, žabu (okačenu za but ili usne), razne iznutrice životinjskog porekla, čak i na smuđenog vrapca...

 

Čeka se u virovitim limanima sa neravnim dnom ili kamenim pregradama. I ono što nam je nedavno savetovao gore pomenuti deda Brsko - ako soma uhvatimo danas na jednom mestu, ulovićemo ga tu i sutradan i sledećih dana. Jer, po svemu sudeći, somovi se (naj)sigurnije osećaju u svojim stalnim staništima. Retko napuštaju jednom odabrana i nastanjena lovišta, odnosno životne revire!

 

Počinje sezona skobalja

Pored svega pomenutog, ribari sa juga dolaze na ovaj revir u jeku sezone lova skobalja. Ranijih, pa i prošle godine, masovno je izlovljavan u jeku mresta. Međutim, novom uredbom Vlade, konačno je zaštićena i ova vrsta, pa prava sezona lova počinje posle mresta, za nekoliko nedelja, 31. maja. Istina, lov skobalja na „niški na- čin” je posebna storija i izuskuje vanredan tekst, ali ukratko skiciraćemo jednu od mogućih „priča” o njegovom lovu.

 

Stari niški skobaljaši pecaju ga teleskopskim štapovima (čak i onim dugačim 12 m), iz čamca ili sa obale, mada za rezervu uvek u pripravnosti drže po jedan bolonjez! Odakle tolika ljubav za teleskope, pitaće se mnogi? Pa iz jednostavnog razloga – lagani su! Zatim, u slučaju da vetar duva, možete nesmetano da pratite mesto gde ste ankerima pričvrstili vre- ću sa primamom, i na kraju brzo, u zavisnosti od jačine struje i vetra, možete da menjate plovak. Teže je, probajte sami, da „krotite mesto” štapom sa provodnicima kada dune nešto jači vetar ili kada počne da sipi kiša! A mesta, oko i ispod brane, u rukavcima, na najdubljim priobalnim delovima, gde se skobalj koncentriše, uvek su na udaru učestalih vremenskih promena i naleta vetrova.

 

Na devetom kilometru

Kad imate dunavskog skobalja na udici, oprezno! Izvlačite ga polako, zbog adrenalinske „lepote” samog drila, ali i snage koju poseduje ova riba. Čak i u momentu kada ga prihvatate rukom ili meredovom – silinom zadnjeg trzaja može da se otkači! Za revire bliže Prahovu, gde su jače struje, obično se od primama koriste vreće sa hlebom i ostalim (fabričkim) aromatizovanim dodacima, koje se, posebnim klinovima, ankerima fiksiraju o dno. A u mirnim delovima Dunava, bliže brani, koriste se klasične moravske tehnike. Mesi se svež hleb tako da bude žilav kao guma. Potom se oblikuje u lopte veličine pesnice i u njega ubacuje omanji kamen. Neki ribolovci koriste standardne hlebne „bombe” koje traju više sati, dok se mešen hleb češće mora bacati da ne bi skobalj pobegao uzvodno... Dakle, lov skobalja, naročito onog dunavskog, crnog i grbavog, predstavlja posebno zadovoljstvo lova u ovom reviru.

 

Da iskoristimo ovaj revirski osvrt pa da prozborimo koju reč više i o samom mestu. Prahovo je industrijsko naselje zbijenog tipa udaljeno desetak kilometara od Negotina. Nalazi se u Negotinskoj Krajini na krajnjem delu severoistočne Srbije. Smešteno je na prosečno 60 metara nadmorske visine, na desnoj obali Dunava. Železničkom prugom i savremenim putem povezano je sa većim naseljima. Nekada je ovaj kraj bio razvijen, zahvaljujuči hemijskoj industriji, a danas je dosta marginalizovan i pored toga što ima značajan saobraćajni položaj. Naime, geografska perifernost Negotinske Krajine, a samim tim i Prahova, umanjena je blizinom Dunava, pa ova reka pruža mnoštvo mogućnosti za razvoj turizma, posebno ribolovačkog!

 

Autor teksta: Branislav Miltojević
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 14, maj 2010.

Tagovi: djerdap dunav reka

Ostavite komentar