Brza i besplatna dostava za 2 dana - za sve narudžbe veće od 5000RSD (Srbija).
Poslednji tekstovi
Grupni ples ljubavi Srpskog lososa
Grupni ples ljubavi Srpskog lososa
09/10/2019 0

Ulov soma na Dunavu
Ulov soma na Dunavu
07/10/2019 0

Dunavci naši nasušni
Dunavci naši nasušni
20/09/2019 0

Ne mora uvek da zvecka
Ne mora uvek da zvecka
13/09/2019 0

Lov štuke dzerk varalicama
Lov štuke dzerk varalicama
12/09/2019 0

Drina od Skelana do Fakovića

Postavio sportski ribolov 11/06/2014 0 Komentara Destinacije / Vode,

OD ĐULE DO GUME - Mada je 1. marta „Božić“, jer, otvara se sezona lova pastrmke, sam po sebi ovaj mjesec nije pretjerano inspiritivan za neke velike ribolovačke priče. Naravno, skupilo se u poslednjih 47 martova dovoljno materijala, ne za jednu priču, već za cijeli roman, ali ipak, kad malo bolje razmislim, svim tim mojim martovskim pričama fali malo aprilskog kolorita, ili majskih aroma. Sve je u ovom mjesecu nekako na pola puta – nit je zima, nit proljeće; počev od pejzaža do same vode, sve je još sirovo, prijesno, nema se gdje umočiti.

U mladosti se uglavnom krivolovila po bosanskim potocima kržljava pastrmka sa obaveznim pijavicama po trbuhu, a danas, kad se ušlo u doba kad treba popravljati biografije, ili kazano u sajber fazonu – raditi na svom etičkom profilu – danas, dakle, odlazi se u martu na te otvore sezone lova pastrmke kao na neki dobar parti. Umjesto nekadašnjeg lomatanja po planinskim bespućima, sada se džipom dolazi do uređenih kampova na nekom od tih famoznih specijalnih revira, gdje nas čeka gomila poznatih likova, uglavnom mladih i dobro vaspitanih ljudi, sa kojima je lijepo razbacati šuplju uz mezu i piće, a ponekad se nešto i ulovi. Najzanimljivije su polemike između ovih novih, sajber ribolovaca, koji bi sve da puste što ulove i onih tradicionalista, koji bi ponešto i pojeli od svog ulova. Ponekada se nečiji argumentativni sklopovi naprasno transformišu u pesnice, pa bude i hvatanja za guše, što me neodoljivo podsjeća na onu čuvenu Ničeovu izreku „nebesa se tresu kad se pari svetac i guska“.

            Sve u svemu, neću vam ovom prilikom govoriti o lovu neke ribe u martu, mada bi se tu dalo mnogo toga reći, već nastavljamo naše putovanje Drinom, koje je započelo još u broju 18. Revira. Ovom prilikom prelazimo u Bosnu, odnosno Republiku Srpsku u Skelanima i krećemo nizvodno prema Bratuncu. Dokle ćemo doći vidjeće se iz nastavka koji slijedi.

 

OD ĐULINOG ČAMCA DO PLAVOG ČAMCA

            Bilo bi možda logično da vam prvo predstavim dio Drine od Skelana do brane u Perućcu, jer to je potes od nekih 12-tak kilometara sa izuzetno atraktivnim terenima za lov svih vrsta riba, a lipljena i mladice posebno. Ipak, odložićemo taj prikaz za godinu – dvije, koliko mi treba da lično ispitam svaki konkretni teren i steknem dovoljno iskustva, koje bi mom prikazu dala na težini i vjerodostojnosti. Ove terene obišao sam možda tek desetak puta, mahom u proljeće i rano ljeto, a to ne može biti osnova za objektivan i detaljan uvid u ove značajne terene.

            - preskočiću i nekih 4-5 km nizvodno od Skelana, pa prikaz počinjem od terena kod Đulinog čamca, koji se nalazi preko puta poznatog terena Grbo u Srbiji.

            Za razliku od srbijankse strane, gdje je obala odsječena i strma, a priobalje krcato krupnim kamenom i dugačkim kamenim pločama, sa bosanske strane do vode se stiže autom, a obala je zapravo jedna dugačka šljunkovita plaža, pa bez problema možete po maloj vodi ugaziti i 20 metara od obale i forsirati polovinu rijeke.

            Lokalni ribari za ovaj teren misle da je izrazito zimski, pa ga napadaju tek od polovine novembra. Iz vlastitog iskustva znam da se ovdje može loviti 12 mjeseci, a da obavezno treba doći u periodu od jula do kraja septembra. U prvoj trećini vira, od Đulinog čamca nizvodno stotinjak metara, dominantan je škobalj, uz čestu pojavu krupne plotice i još krupnije mrene. U središnjem i najdubljem dijelu vira može se ciljno loviti plotica po maloj vodi i to po sredini rijeke. Poslednjih 80-tak metara iznad preljeva nadaleko je poznat teren za lov lipljena mahačem. Istina, lakši je pristup sa srbijanske strane, ali, uz dobru tehniku odlično se lovi i sa bosanske strane, uz koju su grupisani uglavnom krupni primjerci. Središnji dio vira i sam izlaz odlični su za lov mladice.

            - Kilometar nizvodno od gore pomenutog vira nailazimo na izuzetno produktivan teren, poznat pod nazivom Durmine Ade. Preko puta, u Srbiji, ovaj se teren zove kod „Servisa“. Teren počinje kod „doktorove vikendice“ (divna vikend kuća našeg novosadskog prijatelja doktora Nikole Vajagića), a završava se oko 200 metara nizvodno. Pri velikom vodostaju lovi se bukvalno na dužinu štapa ispod vikendica, a pri malom vodostaju nagazi se pločama gotovo na polovinu Drine i forsira se središnja matica. Osim škobalja i plotica kao dominantne ribe, u priobalnoj zoni dobro se lovi krupni klen, a česti su i ulovi vrlo krupne potočne pastrmke.

            - Vozimo dalje nizvodno i već nakon nekih 800 metara nailazimo na jedan od najpoznatijih drinskih virova – Krivi vir. Ovaj poznati teren je upravo sa bosanske strane prava atrakcija, jer je pristupačan cijelom svojom dužinom, a na njemu se može loviti i po malom i po maksimalnom vodostaju. Kao jedan iz „top ten“ terena, Krivi vir daje ribu preko cijele godine. Ovo je jedan od rijetkih terena na kojem možete loviti sve vrste drinskih riba: škobalje, plotice, mrene, klenove, pastrmke, lipljena i mladice. Posebna atrakcija na Krivom viru, jeste izuzetno pristupačan preljev krcat lipljenom, što daje velike šanse čak i početnicima da uspješno love na mahač.

            - Nepun kilometar nizvodno od Krivog vira ulazimo u rejon sela Petriča, gdje se u dužini od oko jedan i po kilometar nižu, jedan do drugoga, fenomenalni tereni za ljetnji i jesenji ribolov. Petriča je jedna dugačka šljunkovita plaža, gdje u svakoj tački možete nagaziti u vodu i više od 15 metara, a i prosječna dubina Drine na ovom dugačkom potesu ne prilazi više od 1,5 metara. Usljed velike osunčanosti i relativno plitke vode, dno obiluje raznom vegetacijom, što pogoduje formiranju ogromnih jata škobalja, a na bržim, zatitranim dijelovima matice, te na plitkim izlazima imamo solidnu populaciju lipljena. Često se lovi krupna pastrmka i sitnija mladica.

            - Ne nekih 500 – 700 metraa nizvodno od Petriče, na mjestu gdje asfaltna cesta naglo skreće ulijevo prema Žljebcu, a desno se otvara stari makadamski put niz Drinu, pametno je skrenuti na stari put (tabla Vitljevići), jer ulazite na poznate terene preko puta ušća Rogačice u Drinu.

            Većina mušičara koriste ovaj put da direktno dođu na čuveni Plavi čamac, jer to je kultni teren za lov lipljena mahačem. Moj vam je savjet da izađete iz auta na mjestu gdje se prave nove vikendice, što je nekih 300 – 400 metara uzvodno od ušća Rogačice. Obala je ovdje odsječena, a priobalje asocira na površinu asterioida, zbog neobično velike i dugačke površine pod klizavim i neravnim kamenim pločama. U samom špicu ovog terena (naspram ušća Žljebačkog potoka) borave možda i najkrupniji drinski lipljeni, ali za lov na mahač, osim srca u junaka, obavezne bi bile tonuće strune i ekstra otežane, takozvane češke nimfe. Uslov svih uslova za lov lipljena na ovim teškim terenima jeste ultra mala voda. Top period je od polovine maja do polovine jula.     

            U svakom slučaju, ako niste spremni za ekstremni lov lipljena u dubokoj i brzoj vodi, spustite se kilometar niže na Plavi čamac, gdje su idealni uslovi za lov na površinsku mušicu, mada voda dopušta i upotrebu blago otežanih nimfi.

            - Oko tristo metara ispod Plavog čamca, u rejonu zvanom Greda, imate jednu od najproduktivnijih škobaljskih pista na Drini. Ovo je jedan od onih terena za koji se traži karta više, pa vam valja uraniti, ako želite da vam neko ne diše za vrat.

           

OD MUTE DO VOJKE

            Kad na putu od Skelana ka Bratuncu pređemo mali planinski prevoj Žlijebac, a cesta nas približi Drini, gledajte da skrenete desno na stari makadamski put, koji će vas odvesti uzvodno na izuzetno kvalitetne terene.

            - Kad prođete separaciju i selo Vrankovina, a cesta se spusti gotovo u nivo Drine, možete skrenuti kroz njive na drugom skretanju. Tu nailazite na stazicu, koja vas vodi direktno na Suljin vir. Neka vam to bude baza, od koje možete sići nizvodno na Živkov vir (300 m), ili otići uzvodno na Mutin vir (400 m).

            Ako je razlog vašeg dolaska na Drinu lov škobalja, lipljena i mladice, nemojte ni da mrdate sa Suljinog vira. Jedino veliki porast vode onemogućava svaki vid ribolova, ne samo na Suljinom viru, već i na Mutinom i Živkovom viru (tad se lovi samo sa suprotne stane). Zato je moj savjet da na ove rajske terene pođete dolaziti tek od polovine jula, a naročito u avgustu i septembru. Tada su vodostaji uglavnom mali, a i porasti često ne budu veći od 30-tak centimetara. Zaista, na prste jedne ruke mogu se nabrojati tereni na cijelom toku Drine, koji pružaju ovako kvalitetne uslove za dobar ribolov, kao što ih imamo na vrhu Mutinog vira i na cijelom Suljinom viru. Škobalj je dominantna riba i ima ga u nevjerovatnim količinama, a na većem dijelu Mutinog vira možete ciljno loviti krupne plotice, čime se ne može podičiti nijedan drugi teren na Drini. Na izlazu iz Suljinog vira, pogotovo u junu i julu, ali i kasnije, ciljno se dolazi na lov lipljena mahačem. Sam Suljin vir i ulazni dio u Živkov vir spadaju u najproduktivnija mjesta za lov mladice, pa vrijedi poraniti ili, još bolje, ostati poslije lova lipljena i bacati u kasni suton.

            - Vraćamo se opet nizvodno starim putem, ali, prije izlaska na asfalt, u zoni separacije, valja nam sići na još jedan izuzetno dobar teren. Nije jednostavno loviti ispod separacije. Pristup do vode je vrlo strm, a obala je sačinjena od dugačkih, valovitih i, do zla boga, klizavih kamenih ploča. Ko preživi dolazak do ruba ovih kamenih alova, proslaviće se.

            Drina je duž ove dugačke kamene grede prokopala predivan kanal sa dobro prokrvljenom i blago zatalasanom vodom, što predstavlja idealno stanište za veoma krupne škobalje, plotice i mrene. Ovdje riba nikada ne zabušava i spremite se za mnogo akcija, ali, još jednom ponavljam, ploče su tako klizave, da imate osjećaj da hodate po salu. U pamet!

            - Napokon izlazimo na asfalt i krećemo opet nizvodno. Nismo čestito ni krenuli, a već dolazimo na ulaz u Đedov vir. Na ovoj pristupačnoj lokaciji, Drina kao da je napravila neku vrstu limana, sa ujednačenim tokom, ali i sa vrlo nepravilnom konfiguranijom dna, mjestimično premreženim velikim kamenim blokovima i uskim kanalima između dugačkih kamenih greda. Na ovaj teren valja doći pri većoj vodi, jer se sva riba nabije desetak metara od obale. Osim škobalja koji je najbrojniji, ovdje uvijek treba okušati sreću sa mladicom – ipak je to Đedov vir.

            - Ako je Drina mala, umjesto na špic, stanite na sami izlaz iz Đedovog vira. Drina je na ovom potesu pristupačnija sa srbijanske strane, ali dobra je okolnost što sa bosanske strane imamo dubinu odmah pod obalom, pa kod lova mladice nisu neophodni jako daleki izbačaji. Đedov vir izlazi dugačkim i plitkim preljevom, na kojem se u ljetnjem periodu koncetrišu ogromna jata škobalja, ali bude dosta i lipljena.

            - Napuštamo Đedov vir, ali već nakon 500 metara zastajemo na jednom maleckom, ali vrlo zanimljivom terenčiću. U Srbiji su to Baskije, a u Bosni kažu „kod klupice“, mada poneki i u Bosni za ovaj teren kažu Baskije.

            Na ovom slikovitom terenu, Drina dolazi iz jakog buka, koji se već nakon stotinjak metara umiruje u neobično širokom, ali plitkom koritu. Sa bosanske strane buk se odbija od duboko usječenog kamenog poluostrva, iza kojeg se formira mali liman, fino razveden u nekoliko paralelnih kanalića, obrubljenih kamenim gredama. Upravo tu, u ovim kanalićima, s proljeća se odvija mrijest škobalja, plotice i klena. Od polovine maja, kada se završi mrijest, ostaje ovdje mnogo razne ribe i ribolov zna biti vrlo zanimljiv. U nizvodnim kanalima ima dosta lipljena, pastrmke i sitnije mladice.

            - Pola kilometra ispod Baskija počinje čuveni teren u Boljevićima, čiji početak je tačno preko puta kafane „Vukašinov konak“, a sam vir dugačak je preko 300 metara. Od maja do oktobra lovi se u vrhu vira, a od novembra riba se spušta stotinjak metara niže, u možda i najbolji drinski zimovnik. Na ulaznom i izlaznom dijelu ovog velikog vira uvijek ima mnogo lipljena, a česta je i krupna pastrmka (na uzvodnim brzacima).

            - Kilometar ispod Boljevića dolazimo do zasigurno najnapadnutijeg ljetnjeg terena za lov škobalja – Radijević potoka (preko puta u Srbiji je to „kod Prekida“). Nevjerovatno je koliko ovaj mali terenčić (60-tak metara dužinski) da ribe u periodu od kraja jula do polovine oktobra. Svuda u Drini ima ribe, ali jedino na Radijeviću potoku uvijek radi riba. Pa, ako vam ne smeta da vam desetak ljudi diše za vrat, izvolite na Radijevića – tu nema fulanja.

            - Meni je nekako draže sići kilometar nizvodno od Radijevića, na teren koji u Srbiji zovu Štalice, a u Bosni – preko puta Štalica. Ovo je već mnogo duži i širi teren, sa velikim mogućnostima za kreativan ribolov, kako škobalja i plotice, tako i lipljena i mladice. Većina ribolovaca zaposjedne ulazni dio u vir, gdje voda iz pliće i brže, postepeno prelazi u tišu i dublju maticu. Tu se odlično lovi krupan škobalj i poneka mrena, a kada se siđe nizvodno stotinjak metara, pa se baca iza ruba okomito odsječenih kamenih ploča, zna vam se dogoditi izuzetno krupna plotica. Sav ovaj teren poznat je po krupnim mladicama, ali je za lov pristupačnija suprotna strana.

            - Kilometar ispod štalica ulazimo u selo Fakovići, što može biti i početna baza za vaš boravak na Drini, jer ovdje imate odličan privatni pansion „Markov Konak“, u kojem lično boravim još od 1996. godine. Konak je smješten iznad same vode i raspolaže sa 5 komfornih soba, 15 kreveta, dva WC-a i kupatilom. Sam domaćin Marko je strastveni ribar i rado će vam dati sve potrebne informacije o ribolovu. Markov telefon je 064-293-41-27 (ili 031-856-476). Kad već govorimo o smještaju, ako planirate ribolov uzvodno od Krivog Vira prema Skelanima i dalje prema brani, dobar smještaj imate kod Zlatka Marčete, inače predsjednika Udruženja iz Skelana i ribočuvara (tel. 064-99-98-113).

            - Kad već spominjemo „Markov Konak“ grijeh bi bilo ne pomenuti možda i najbolji teren na ovom dijelu Drine, kojeg u Srbiji zovu Vojka, a mi koji dolazimo zovemo ga „ispod potoka“ ili kod „Gume“. Radi se zapravo o potesu od ušća Fakovićkog potoka pa nizvodno do polovine vira Vojka. U ljetnjem periodu lovi se ispod samog ušća potoka izuzetno krupni škobalji, a česta je i potočna pastrmka, a od novembra riba se povlači stotinjak metara niže – kod „gume“, i tu boravi do početka marta.

            Pređosmo eto 15-stak kilometara, po mnogima, možda i najljepših terena na Drini, a nismo se ni zadihali. Bogatstvo ribom, ljepota pejzaža, dobra saobraćajnica i odlični uslovi smještaja, zajedničke su karakteristike ovog dijela Drine, i moja vam je preporuka da ove godine posjetite upravo ove terene.

Ranko Travar

Ostavite komentar