Döme Gábor - Efikasna upotreba line clipa

Postavio sportski ribolov 18/03/2013 0 Komentara Ribolovački pribor i oprema,

Oni koji su pažljivo pratili moje filmove i tekstove o fider ribolovu, mogli su na više mesta da primete da efikasno primenjujem tehniku sa najlonom zakačenim za line clip za izuzetno precizno hranjenje i zabacivanje „u tačku“. Sa ovom tehnikom su sva ostala pomagala (praćka, katapult, kobra itd.) postala nepotrebna, jer zagarantovano možemo da plasiramo svoj sistem u zonu u kojoj hranimo. Ovaj vanredno jednostavan a vrlo efikasan metod ću vam sada prikazati korak po korak.

1. korak – Pravljenje idealne konzistencije hrane

Za hranjenje pomoću hranilice samo je ona hrana pogodna, koja posle umetanja u hranilicu, ni posle energičnog zabačaja neće da ispadne iz nje, ali pri padu u vodu može odmah da se raspadne, tj. lagano ispadne iz nje. Za to su najpogodnije šaranske hrane krupne granulacije, koje moramo da pripremamo sa posebnom pažnjom. Za to nam je potrebno nešto manje vode od standardnih količina na koje smo navikli, ali ne sme ni da ostane previše suva, jer će onda sadržavati previše čestica koje će se podizati u vodenom stubu te će odvući ciljanu ribu u srednje slojeve vode.

Slika 1: Hrana treba da bude dovoljno lepljiva ali i da se brzo rastapa,
jer u suprotnom neće da se razloži posle zabačaja!

 

2. korak – Kakav sistem nam je potreban?

Za prihranjivanje hranilicom bilo koji sistem nam može biti odgovarajući, ali svoj sadržaj najbrže ispuštaju otvorena raketa i tzv. lubenica. Sa mojih omiljenih i najčešće korišćenih „lubenica“ mahom odstranim 1 ili 2 „rebra“, da bi hrana još brže ispadala. Pre početka hranjenja je poželjno skinuti udicu da se ni slučajno ne bismo zakačili.

Slika 2: Odstarnjivanjem rebara sa hranilice postižemo još brže ispadanje hrane

 

Slika 3: Pre početka hranjenja otkačimo udicu sa brze kopče da ni slučajno
ne bi došlo do zakačinjanja i povređivanja

 

3. korak – Zatezanje kočnice

Pre prvog zabačaja moramo da zategnemo kočnicu do kraja, da usled snažnih zabačaja ni u kom
slučaju ne dođe do otpuštanja najlona. U suprotnom može doći do ozbiljnih povreda na jagodici prsta
kojim pridržavamo najlon!

Slika 4: Pre prvog zabačaja kočnicu treba zategnuti!

 

4. korak – Probni zabačaji sa praznom hranilicom

Uglavnom težimo da postignemo najveće daljine zabačaja na otvorenim vodama. Sa tim nema nekih problema, ali uvek moramo uzeti u obzir da se vremenski uslovi kao i pravac i intenzitet vetra mogu promeniti. Ukoliko smo hranili na maksimalnoj udaljenosti a vetar koji se u međuvremenu podigao nam onemogućuje da nadalje zabacujemo na to mesto – zabili smo autogol! Upravo iz tog razloga preporučujem da malko bliže, nikako dalje, izaberemo hranjeno mesto. Dobra daljina je ona, na koju praznu hranilicu bez mnogo naprezanja (bilo sebe bilo pribora) možemo da zabacimo. Tu daljinu kasnije sa lakoćom možemo da pogađamo i sa polunapunjenom hranilicom.

Slika 5: Praznom hranilicom možemo najbolje da odredimo daljinu
zabačaja na koju ćemo sa eventualnim vetrom u lice moći bez
problema kasnije da pogađamo

 

5. korak – Kačenje osnovnog najlona u line clip

Po određivanju idealne daljine zabačaja, treba da zakačimo osnovni najlon na line clip koji se nalazi na obodu špulne naše mašinice. Malo je odignemo noktom i povlačeći najlon na gore smeštamo ga ispod line clipa. Na žalost, na jeftinijim modelima mašinica su ivice line clipa nešto grublje obrađene (oštrije su) pa često dolazi do oštećivanja najlona. Kod modernih mašinica se vodi više računa o svim detaljima, pa tako i o kvalitetu line clipa i njegovoj završnoj obradi. Kvalitetan line clip je opremljen oprugicom, plastičnim kućištem sa uloškom i okruglaste je završne izrade. Takve ne mogu da oštete najlon!

Slika 6: Podigavši ga noktom, lako je umetnuti najlon ispod line clipa

 

6. korak – Koliko hrane da stavimo u hranilicu?

Ne smemo da preopteretimo štap ni tokom inicijalnog hranjenja! Daleko a lako onda možemo da zabacimo, a da pri tom ne oštetimo štap, kada od maksimalne propisane težine bacanja štapa u hranilicu umetnemo približno polovinu težine. Konkretno, ukoliko nam je maksimalna težina bacanja štapa 140 grama, onda u hranilicu težine 35g umećemo približno isto toliku masu hrane, tako da ukupna težina bude oko 70-80g, koju možemo bezbrižno da zabacimo na željenu daljinu. Lako i efikasno ispadanje hrane iz hranilice postižemo onda, kada hranu utisnemo u hranilicu osrednjom snagom – ni preslabo, ni prejako.

Slika 7: Sada više ne možemo da omašimo daljinu zabačaja

 

Slika 5.1: Samo treba da izaberemo neki marker na drugoj obali,
da bismo uvek mogli da zabacimo u istu tačku.

 

7. korak – Izbor markera

Zahvaljujući zakačenom najlonu za line clip, daljina zabačaja je determinisana, ali čak i tada možemo da promašujemo i rasipamo hranu. Zato moramo da izaberemo neki marker na suprotnoj obali i njega da ciljamo. Znači, samo onda možemo zabačaje (i hranu kojom hranimo) da koncentrišemo na što manji prostor, kada uvek ciljamo (i pogađamo) u istu tačku.

 

8. korak – Koliko je potrebno inicijalnih zabačaja?

Ukoliko na obali možemo da provedemo najviše 2-3 sata, 5-10 zabačaja će biti sasvim dovoljno. Međutim, što više vremena možemo da provedemo na pecanju, to je više hrane potrebno zabaciti u inicijalnom hranjenju. Ipak, ni u tim slučajevima nikad ne zabacujem više od 20-25 punih hranilica ujutru, kada ceo dan ostajem na vodi. Tokom dana, ukoliko je riba pri apetitu, oko podneva pojačam prihranu sa serijom od nekih 15-20 zabačaja. Za takav obim prihranjivanja se dovoljnom pokazala količina od 1 do 3 kilograma hrane.

Slika 7: pro Aeronium Special Feeder 555 mašinica je idealan pomoćnik
u preciznom ribolovu sa zakačenim line clipom

 

9. korak – Zar ne puca najlon ako se jače zabacuje?

Mnogi ribolovci se zabrinuto pitaju, da li u slučaju prejakih zabačaja, line clip ne oštećuje najlon ili još gore, da li ga neće pokidati? Osobina istezanja monofila kompenzuje eventualne prejake zabačaje. Pride, line clip okruglastog oblika prilikom zabačaja ne oštećuje najlon, pa tim strahovima nema mesta!

 

10. korak – Obeležavanje osnovnog najlona

Nakon poslednjeg zabačaja, poželjno je da deo najlona iznad line clipa obeležimo specijalnim flomasterom za najlon. Ovo je potrebno da uradimo u slučaju kačenja i borbe sa krupnijom ribom, kada je neophodno da otpuštamo najlon i otkačimo ga sa line clipa. Jasno vidljivo obeleženi deo najlona će nam omogućiti da posle toga opet zakačimo najlon za line clip na identičnom mestu gde je i prethodno bio.

Slika 8: Beli trag koji ostavlja flomaster za obeležavanje najlona nam omogućava
da nakon otkačinjanja najlona sa line clipa možemo da nađemo hranjeno mesto
.

 

11. korak – Pecanje može da počne!

Vratimo udicu na brzu kopču, namamčimo je i zabacimo sistem – sa zakačenim line clipom, na hranjeno mesto!



12. korak – Šta činiti kada zakačimo ribu?

Pre početka pecanja neka kočnica ostane pritegnuta. Elastičnost najlona nam daje neophodnu rezervu u slučaju da se već pri prvom zabačaju na udicu zakači „riba života“!

Slika 9: Ako krupnu ribu imamo na udici, nemamo ni trunke vremena za
neodlučnost! Ukoliko je neophodno, odmah otkačimo najlon sa line clipa,
da bi mogli bezbrižno da je zamaramo!

 

13. korak – Riba nam uzima najlona!

Ukoliko po svaku cenu moramo da joj damo najlona, to najbrže možemo da uradimo na sledeći način: ribu koja se divlje bori, beži, vuče, možemo da usporimo tako što otvorimo preklopnik najlona. Tada riba redovno usporava jer verovatno pomišlja da se oslobodila... potom brzo, odmotavši najlon, hitrim pokretom otkačinjemo najlon sa line clipa i ponovo zatvaramo preklopnik i otpuštamo kočnicu...i borba može da počne. Ukoliko smo sve pažljivo pripremili i odradili, nema te ribe koja može da nas iznenadi!

Slika 10: Koliko god neverovatno da zvuči, ni ovaj prelepi „šarko“ nije tražio
da otkačim najlon sa line clipa. Elastičnost štapa, istegljivost najlona i precizno
podešena kočnica tokom borbe su se pokazali dovoljnim da ga izvučem na obalu

 

13+1. korak – Podešavanje kočnice

Ukoliko nije bilo potrebe da skinemo najlon sa line clipa i ako smo uspeli da privučemo ribu blizu obale, onda dotle čvrsto pritegnutu kočnicu možemo malo da otpustimo. Riba koja oseti blizinu obale mahom prikuplja „poslednje atome snage“ i pokušava da se otrgne. Tada se pokazuje neophodnost posedovanja mašinice sa kočnicom koja se može fino podesiti, da bismo mogli bez gubitka privoleti ribu da upliva u meredov. Dakle, zamaranje ribe sa do kraja pritegnutom kočnicom povlači sa sobom rizik od njenog gubitka!

 

Autor: Döme Gábor
Preveo:  Adam Mesić
Fotografije: Nagy Gábor 
Text preveden sa www.haldorado.hu
Izvor: www.feeder.rs

Ostavite komentar