Sunce sve jače greje i polako zagreva vodu, što znači da se polako priprema ritual mresta. Iako je još uvek rano za to, priroda je ubrzala svoj ciklus i mrest počinje najmanje dve nedelje ranije u odnosu na prošlu godinu. Odmah po dolasku na vodu može vas preplaviti miris prolećnih cvetova koji je prekrio obale. Pre prihranjivanja obično zasednem pored tih cvetova i uz opojni miris posmatram svoje izabrano mesto. Duva jak, ali topao vetar, koji sa istoka obogaćuje vodu kiseonikom. Dobro znam da ovi uslovi mogu predstavljati savršenu osnovu za uspešnan prolećni ribolov.
Stižem na revir, ali već kasnim. Već je mnogo šarandžija na vodi, ali to nije čudno, jer se zna da u ovom jezeru plivaju kapitalni primerci šarana. Mesto koje sam želeo je slobodno i počeo sam sa raspakivanjem. Štapove sam podesio na način na koji ih podešavam već godinama. Veoma, veoma oštra udica je spojena sa predvezom pomoću čvora. Rig izgleda veoma jednostavno, ali se mora obratiti pažnja na najsitnije detalje. Koristio sam olovne kuglice kao stoper za boile kombinovano sa specijalnim mamcem za udicu, koji se sastoji od pop up miksa i normalnog boila miksa u razmeri 1:2. Ova kombinacija automatski neutrališe težinu udice i podiže njen trup, čime se ostvaruje njeno perfektno pozicioniranje! Ovo jezero je dobro poznato po tome što šarani često pojedu sve boile kojima ste prihranjivali mesto, a vaš štap ne pokazuje ni najmanje nagoveštaje da je riba na vidiku.
Jedna od promena u vezi sa rigom, koju sam izvršio, se odnosi na koriščenje gumene tube. Svrha ove promene se ogleda u tome što će na ovaj način, čim šaran protrese glavu, olovo odmah skliznuti preko leadera. Razdaljina između udice i olova će se postepeno povećavati i šaran nikako neće moći da se otarasi udice!
Snažan vetar je duvao u pravcu obale. Jedino što sam imao da me zašititi je bio jedan kišobran, i zakrilci na mom šatoru. Njega sam postavio tako da mogu da vidim veći deo vodene površine koji se nalazio ispred mene. Pažljivo posmatranje je ključ uspeha, a mene ćete uvek videti da pomno osmatram vodu, čak i tokom raspakivanja i pripremanja. Lovac u meni je odlučan da iskoristi svaku priliku koja će omogućiti hvatanje šarana.
Pre zabacivanja sam vezao parče PVA žice sa četiri boile prikačene na vrtilicu leadera ispod olova. Zatim sam udicu zakačio za PVA mrežicu. Razlog je veoma jednostavan, time ćete sprečiti zapetljavanje predveza prilikom zabacivanja, a pospešićete i nivo atrakcije u vidu četiri dodatne boile.
Kada sam sve završio, zavalio sam se u stolicu, opustio i uživao u prvim toplim sunčanim zracima ove godine. Odjednom se šaran pojavio na svega nekoliko metara od mog levog štapa. Moji lovački instinkti su proradili i mogao sam osetiti kako mi raste nivo adrenalina. Znao sam da neće proći dugo, a da će miris prolećnog cveća biti zamenjen mirisom prolećnog šarana.
Još uvek ponesen utiskom o okolini i ne baš potpuno razbuđen, upuštam se u borbu sa prvim šaranom ove godine. Da budem iskren, nisam očekivao tako brz „odgovor“, pogotovo zato što je do pre par dana bilo prilično hladno, ali nije da se bunim. Riba se očigledno odlično oseća, uspela je da sačuva nešto energije predviđene za hladno zimo doba. Štap se pomahnitalo savija i riba se dostojno bori. Ipak, nisam preterano oduševljen ovom borbom, ovaj divlji borac uspeva u potpunosti da mi pretumba poziciju koju sam pažljivo gradio. Sa druge strane, ne mogu je kriviti, te polako počinjem da uživam u zvuku najlona koji se probija kroz huk vetra i u savijanju štapa. Kakav predivan osećaj! Odjednom, drugi štap počinje da peca! Šarani su prosto navalili... Sad je vreme da se saberem, inače bi stvari mogle da pođu po zlu. Pokušavam da drugi štap držim pod blagim pritiskom, ali se riba snažno bori. Ipak, riba se izgleda umorila pa sam mogao da se koncentrišem na prvi štap. Ostavio sam potpuno otpušen najlon na drugom štapu dok sam se borio i zatezao na prvom. Mislim da je to jedini način na koji se može razrešiti ovakva situacija. Uspevam konačno da prvog šarana ubacim u meredov. Jedan za sad! Sad je vreme za drugog, koji se u međuvremenu veoma „pristojno“ ponašao. Čim je krenuo u borbu, zaboravio je na svu pristojnost i krenuo da se bori kao lud. Zaista sam morao dobro da se koncentrišem kako bih odreagovao na neke neželjene i nepredviđene pokrete. Uspeo sam da preuzmem kontrolu nad sitacijom i da se dovedem u poziciju da ja određujem kakav će biti sledeći potez. Pet minuta kasnije, riba je uvidela da je nadmudrena od strane visokog pecaroša iz Groningen-a. Posle kratkog boravka na suvom, ribe su se vratile svojoj „kući“. Podesio sam oba štapa, zabacio i seo da se opustim i posmatram dešavanja na vodi. Taman sam hteo da malo prilegnem i da uživam u kafi spremljenoj pomoću malog espresso aparata, kada sam ugledao šarana kako pliva između dva talasa, ni najmanje ne sluteći na dve zamke koje se nalaze ispod njega...
Kako je dan odmicao i pretvarao se u noć, sunčevi zraci su polako zapadali za horizont, a ja sa osmehom sabirao utiske i razmišljao o zavidnoj količini šarana koje sam uhvatio tokom tako kratkog perioda. Kako je divan osećaj biti pecaroš...
Bistro vam želi Ernesto Kamminga!
Autor teksta: Ernesto Kamminga
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 37, April 2012