Crnka sa fluo žutim pogledom

Postavio sportski ribolov 01/10/2014 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Na ovogodišnjem sajmu lova i ribolova u Novom Sadu na štandu KZV voblera otkrili smo da postoje ljudi koji prate naš rad i što je za nas još važnije, veruju u pisanu reč ove radionice. Jedan od njih, Saša Dragojević, turizmolog i sportski ribolovac iz Srbca, fotografijama i pričom o ulovima štuke, smuđa i soma, probudio bi u svakom od nas ostrašćenih ribolovom želju, da svom svojom ,,artiljerijom,, istraži terene oko ušća Vrbasa u Savu. I manje od viđenog i ispričanog bilo bi mi dovoljno da prihvatim Sašin poziv da, kao njegov gost, obiđem taj vodeni prostor u potrazi za željenim ulovom. Cilj nam je bila štuka.

21. oktobra, kompletno naoružanog priborom za ostvarenje planiranog cilja, rano jutro zateklo me je u Srpcu. Moj domaćin sačekao me je prema dogovoru i ne časeći ni časa krenuli smo ka starom toku Vrbasa. Put nas vodi u mesto Petoševci. Vođeni Sašinim informacijama o skorašnjim ulovima krupnih štuka, odabrali smo lokaciju Bajkanov majdan. Vreme, izuzetno toplo za ovo doba godine, ne ide nam na ruku. Ali, neviđena upornost je ono što nas ribolovce izdvaja među ljudima posvećenim nekom hobiju. Mada sam ,,okupao,, skoro sve iz ponetog, ne baš malog, arsenala varalica (lusokse, vidles kašike, suknje i svoje KZV ft voblere) i mada je sunce već odavno izašlo, a šanse za ulov bile su sve manje, reših, zbog već opisane upornosti, da isprobam par svojih tek napravljenih voblera. Doduše miris raspaljenog roštilja i avgustovska toplina mamili su me u hladovinu, ali ono rastegljivo ,,samo još jedan zabačaj,, dovodi me do uvale gde, na jedno desetak metara od sebe, primetih crnu siluetu ribe koja je na kratko propratila ponuđeni vobler. Naravno da je usledio novi zabacaj, ali ona je promašila varalicu. Malo iznenađen, ponovo zabacujem, riba ponavlja napad i grabi varalicu. Borba je kratka jer dužina od 60 cm uključujući i rep, za tandem daiwa amorfus i twin power 4000 fa ne predstavlja neki problem. Ali dok sam je privlačio obali, kroz vodu sam video neuobičajen prizor, koji me je na momenat dobro prodrmao. Verujte mi da, za sve ove godine koliko se bavim ribolovom, ništa slično nisam video. Možda Sašin komentar ,,kao da je Spilberg kreirao,, najbolje odslikava ribu koju sam upecao.

Bila je skoro sasvim crna, sa vidljivim deformitetom gornje vilice. Dosta star ožiljak svedoči da je ova štuka, dok je bila manja, verovatno preživela napad druge štuke. Boja u kombinaciji sa ožiljkom nisu prijatni, ali oči su joj bile apsolutno nestvarne. Oči bez zenica su već dovoljno strašne, ali kao da to prirodi nije bilo dovoljno, pa je oko obojila fluoroscentno žutom bojom. Nimalo prijatan pogled za običnog smrtnika. ,,RARA AVIS,, što bi rekli Latini. Tako čudan ulov nas je veoma iznenadio, pa smo ga žestoko fotografisali sa svih strana i naravno odneli u Srbac gde smo je pokazali ribolovcima koji godinama pecaju na ovoj vodi. Izazivala je ne malo čuđenje svih koji su je videli.

U razgovoru sa njima došli smo do zaključka da je ova ženka štuke stara riba i da je, naj verovatnije slepa. Pored deformiteta na ustima, imala je zube nepravilnih oblika i dosta retke, što je dodatno ukazivalo na njenu starost. Zatim, dužina cele ribe uključujući i rep bila je 60 cm, a peraja su joj bila nesrazmerno velika, naročito repno i zadnje leđno. Uz to, bila je jako mršava što govori o lošoj ishrani, najverovatnije i zbog oštećenog vida. Oštećen vid je verovatni uzrok što je ribi trebalo nekoliko napada da pogodi varalicu koju sam vukao izuzetno sporo. Naime, dan je bilo izuzetno topao sa poljem visokog vazdušnog pritiska, što štuku čini neaktivnom . Kada je takvo stanje, primenjujem metod povlačenja varalice ,,slow motion,, pokušavajući da na taj način isprovociram štuku da krene u napad. Mada je sve ukazivalo na mogućnost njenog slepila, nije mi bilo jasno kako je ipak uspela da pogodi varalicu. Dali je samo bočna linija dovoljna da riba locira plen. Da li receptori - senzori koje ima na glavi dodatno pomažu bočnoj liniji u preciznijem lociranju plena (Kajmanova diskusija na ,,Ribarskoj,,). Možda je priroda, zbog nedostatka vida, pojačala ostala čula kod ribe, kao što je to slučaj kod ljudi sa nedostatkom nekog čula (poznato je da slepi ljudi imaju izuzetno razvijen sluh).

Kada posle izvesnog vremena samo priđete stingeru sa ulovljenom štukom, riba uvek pokuša da se oslobodi i pobegne. Ova crnka sa fluo žutim očima to nije radila. Odreagovala je tek kada sam kroz vodu pružao ruku ka stingeru. Tek tada je i ona pokušala da pobegne.

 

Posle ovog, blago rečeno iznenađenja doživljenog na vodi, ne mogu a da se ne poklonim moćima prirode. Prosto je neverovatno šta jedinkama ponekad daruje zarad njihovog opstanka.

Zoran Pantović Kosta

Ostavite komentar