Poslednji tekstovi
Na lepom plavom Dunavu
Na lepom plavom Dunavu
07/12/2018 0

Podunavačke bare - Morava
Podunavačke bare - Morava
05/12/2018 0

Burek s'ribom
Burek s'ribom
29/11/2018 0

Varalice za veliku
Varalice za veliku
29/11/2018 0

Zimovanje kraj Drine
Zimovanje kraj Drine
28/11/2018 0

Poslednji komentari
Tehnike lova mušicom
Ivan Korhner

51. međunarodni sajam lova i ribolova
Zoltan

Čuvanje mamaca
Aleksandar

Tehnike lova mušicom
Mesudin Sarajlic - Sudo

Divlja i divna banatska reka Karaš
Rolefishing

Zimovanje kraj Drine

Postavio Radovan Stanic 28/11/2018 0 Komentara Destinacije / Vode,

U prošlom broju magazina „Reviri Srbije” imao sam dosta sinoptičkih dilema i nisam mogao sa sigurnošću da predvidim kakva nas to zima čeka. Sada, početkom decembra, već je sve jasno – imaćemo suvu, i samo na mahove, hladnu zimu. Godina je krenula sa sušom, a tako će se i završiti. Čak i da se sveti Ilija naljuti, pa otvori oblake, kasno je da se to pretvori u velike vode i da imamo prošlogodišnji mokri scenario. Snijega će naravno biti, ali će vode ostati male do marta.

VELIKA TROJKA

 

Na „toplim“ vodama, poput Morave, Bosne ili srednjeg toka Save, ovakav početak zime nije nimalo dobar. Falile su oktobarske bujice i pomute, koje odnesu većinu prirodne hrane iz rijeke. Na takvim vodama najbolji uvod u zimsku sezonu jeste posno i velikim vodama dobro opajano dno.

Nažalost, već od polovine avgusta vodostaji su ekstremno niski, a voda pretopla, što je dovelo do hiperprodukcije prirodne riblje hrane na suženom prostoru. Usljed deficita kiseonika, riba se hranila smanjenim intenzitetom, što je rezultiralo suficitom hrane, naročito one biljnog porijekla. Sa tim viškom hrane u „toplim“ vodama ušlo se, evo, već i u decembar. Ako se ima u vidu da temperatura vode na ovakvim rijekama zimi pada blizu nule, što svakako utiče na metabolizam riba, eto svih pretpostavki za loš početak zimske sezone na „toplim“ vodama. Tek krajem decembra, a naročito u januaru i februaru, kada „istrule“ ti viškovi hrane, možemo očekivati početak prave aktivnosti ribe na rijekama mrenskog regiona.

Na „hladnim“ planinskim rijekama sa mješovitim sastavom riblje populacije, a na Drini naročito, uticaj ovih velikih suša na aktivnost ribe sasvim je suprotna u odnosu na „tople“ vode. Hladne vode generalno nemaju problem sa viškom prirodne riblje hrane, bilo da je u pitanju plankton ili bentos (živi svijet dna). Po svom bitno određenju to su hladne i brze vode i u najtoplijem dijelu godine, pa u takvim, gotovo „sterilnim” uslovima, nema one bujnosti i preobilja u formiranju planktona, te ostalog biljnog i životinjskog svijeta, kakve imamo na velikim toplim rijekama mrenskog regiona, a pogotovo na ravničarskim vodama.

Na rijeci Bosni, na primjer, u po ljeta i po cičoj zimi, kamen je presvučen debelim slojem epifitona, a ispod svakog kamena vrije od mnoštva raznovrsnih larvi vodenih insekata. S druge strane, na Uni, naročito u njenom srednjem i gornjem toku, gdje je bukvalno pitka, prevrnete tonu sedri i kamenja da nađete par larvi tulara. Nikad nam nije bilo jasno od čega živi ta riba u Uni – valjda od ljepote.

Sličan deficit hrane, naročito zimi, imamo i na drugim hladnim vodama: Sani, Limu, Drini, Vrbasu... Upravo zbog tog hroničnog manjka raznovrsne prirodne hrane, na hladnim vodama je od presudnog značaja vegetativni ciklus raznih vrsta algi. Broj vegetativnih ciklusa algi i količina njihove biomase u direktnoj su proporciji sa brojem sunčanih dana i prozirnošću vode. Da je kojim slučajem Drina ove jeseni bila velika i mutna, alge ne bi bilo, i cijelu zimu bi lovili na bijele mamce. Međutim, u jesen se ušlo sa malim vodama i već polovinom novembra „povukla“ je mlada alga kladofora, a Drina će je pronositi vodom naredna dva mjeseca. Imaćemo, dakle, gospodsku zimu, bez onog dosadnog prćenja vreća sa starim hljebom, ili, ne daj bože, kanturinama sa zemljom i crvima. Jedina trauma biće ono jutarnje branje „trave“, naročito ako voda ne opadne dovoljno, pa moramo gurati ruke u vodu do ramena. Ali i to se uradi jednom, pa ste mirni par dana.

 

SLOBO, FRANJO I ALIJA

 

Da vam ne bi po stoti put ponavljao onu istu dosadnu priču o tome kako je sva riba u zimovnicima, kako nam valja poraniti radi markiranja riba u viru, o horizontalnim i vertikalnim migracijama riba itd, odlučio sam da vam ispričam jednu mini novelu o dva dobro provedena zimska dana na Drini. Događaji su istiniti, doduše malkice ispreturani u vremenu i prostoru, a i likovi su istiniti, samo su im data tuđa imena.

Ovo je priča o trojici nerazdvojnih drugara, fanatizovanih ribara i ljubitelja divljih voda, koji, unatoč podmaklim godinama, i dalje, sa nesmanjenom strašću, obilaze mnoge planinske rijeke, a Drinu ponajviše. Po mnogo čemu su različiti, počev od zanimanja do političkih ubjeđenja, ali, kada su u pitanju ribolov, žene i rakija tu su kao braća blizanci. Mada su sva trojica totalni ribolovci i upražnjavaju sve tehnike na divljim vodama, ipak se prilično razlikuju u prioritetima oko izbora ribe i tehnike ribolova.

Alija je gotovo čistunac i državu bi dao za lipljena i mladicu; Slobo bi ženu i kćerku dao za škobalje i plotice; Franjo bi, da može, istovremeno svuda bio i sve lovio, i nikako da prežali što se nije rodio kao oktopod, pa da dvije ruke koristi za plovak, dvije za mahač, a ostalim rukama i nogama da baca mladici – sve bi da lovi u lovi, al` ništa ne bi dao, ni državu ni familiju.

Sretnem ih nedavno svu trojicu i ispričaše mi uz čašicu kako su proveli protekli vikend na Drini. Lovili su, vele, sa bosanske strane i dobro su prošli. Ako me u čemu slagaše, slagah i ja vas.

 

DAN PRVI

 

Nekako se ustalio običaj da Alija vozi, jer najmanje pije, a najčešće mijenja terene u potrazi za mladicom i lipljenom. Njegov je zadatak da razveze Slobu i Franju i da ih na kraju dana pokupi sa terena, na kojem ih zatekne mrak. Slobu uvijek nađe tamo gdje ga je ujutru ostavio, pa onda zajedno traže Franju, kojeg ne drži mjesto.

Dogovor je bio da tog jutra istovare Franju u Boljevićima kod čamca, Slobu na Živkovom viru, a Alija će startovati od Vrankovine, pa gdje ga riblja pamet odvuče. Prećutno se zna, da koga krene riba, ima obavezu da to javi drugarima.

 

FRANJINA PRIČA

 

Na vodi sam bio oko osam i čim sam sišao do Draginog čamca, sve mi je bilo jasno. Na liniji od skoro dvjesta metara riba je iskakala na sve strane. A ja sam na vodi! Uzvodno od čamca, u kontratoku, i dalje, prema Srbiji, pljuštale su plotice. Nizvodno, gotovo do samog preljeva, škobalj na škobalju. A ja naumio da lovim klena na hljeb ili parizer. Sinoć se polomio praveći primamu i žao mi da mi trud propadne. Opet, gledam onu silu od škobalja i plotica, a u krpi mi jutros nabrana „trava“ – ko svila. Šta da radim jadan? Ako krenem sa klenovima, uvaliće mi se kasnije ljudi dole na liniju, pa neću imat` mjesta. Ma idem da izbacam onu silnu hranu i malo provozam kroz onaj tišak, pa šta mi bog da.

Nagazim na ono stijenje iznad čamca i nabacam u kontratok svu onu moju krmu. Prođe sat, prođe bogami i dva, a ja ulovih samo dvije plotičice ko` dlan. Taman kad sam mislio da odustanem i siđem niže da lovim na „travu“, dođe mi neko čudo na hljeb. Cigar i po sam ispušio, a riba je samo pravila osmice po vodi – ni plovak da izdignem iznad vode, a kamoli ribu. Lijevim okom primjetim kako se četvorica spuštaju na vodu, što me natjera da malo pritegnem kočnicu i ubrzam stvari. Puče ona četrnaestka ko` dlaka, čim sam pola kruga protegao.

Popizdim, brže-bolje pokupim stvari i siđem nizvodno pedesetak metara, dok još ima mjesta. Boga pitaj šta sam imao na štapu, al` sjeba mi raspoloženje za cijeli dan.

Srećom, oni što su došli su neki dobri ljudi, Srbijanci. Pitaju me gdje da stanu, jer nikad tu nisu lovili. Pošaljem ih dole u preljev, a ja stanem na najbolje mjesto, kod sajle. Prve dvije vožnje, dva škobalja. Ima boga, pomislim. Poslije desetak minuta pođe se riba nekako udaljavati prema Srbiji, a ja ne ponesoh jačeg plovka od „osmice“. Koliko god da zamahnem, fali mi par metara.

Primim se rakije i slanine, a kad se malo bolje zagledah nizvodno, vidim da dvojica iz one grupe „naivaca“ imaju ribu na štapu. Do kraja doručka, svaki je imao po par akcija. Pomislim, što da se stidim da im priđem, kad sam im ja i pokazao najbolje mjesto. Stanem desetak metara iznad najgornjeg i šokiram se kad vidim masu škobalja, tu, na dvije dužine štapa. Ulovim odmah jednog, a negdje oko jedanaest stade svima, ni da pipne. Ne mrda tu iz plićaka, al` ne prima. Znaš mene, odmah sam sišao kilometar i po nizvodno, bacajući usput mladici. Oko pola jedan bio sam preko puta „Panjeva“, na onim pločama sa dubokim kanalom. Tu uvijek iskače riba, al` se nikad nisam proslavio sa nekim ulovima.

Izbacam malo mladici, reda radi, pa se premontiram za plovak. Voda nikad manja i bistrija, nema ni one pjenice na površini, koje uvijek bude na ovom viru. Sve je mirno, masno i zategnuto.

Četiri ribe sam imao na štapu i nijednu ne izvučem. Na kraju mi dođe na travu mladuljak od blizu dvije kile. Vratio sam ga teškog srca u vodu. Vidim, oni na televiziji ljube ribu prije vraćanja, a meni došlo da je nabijem u šupak, tako da preleti u Srbiju. Ko izmisli to vraćanje ribe, dabogda glavom katran mješ`o.

 

SLOBINA PRIČA

 

Siđem na Živkovom viru na sred one dubijane. Odlučio sam da ne mrdam sa ovog mjesta, jer nigdje toliko plotica na Drini nema kao ovdje. A draža mi je jedna plotica od deset škobalja, od dva lipljena i od frtalj mladice. Spremio sam nepogrešivu taktiku. Na nizvodnom dijelu čistine, gdje dubina pada na oko sedam metara bacio sam odmah ujutro dvadesetak kugli hrane i tu ću loviti kliznim plovkom pri samom dnu. U špicu vira, gdje je dubina preko 15 metara loviću takođe na klizni plovak, ali na „travu“ i na dubini između 5 i 6 metara. Od ranije znam da jedno uvijek mora da upali, a ponekad i oboje.

Prvo sam krenuo sa lovom na hranjenom terenu i to na „Šaju“. Brinulo me to što se sva riba izbacuje uzvodno od te pozicije, tamo gdje sam kasnije planirao sa „travom“. Nakon pola sata jalove vožnje napokon imam akciju. Nadao sam se plotici, ali bio je to klen od oko kile. Dobro je i to, pomislim, klen je jatna riba i ne bi bilo loše da zavalim još kojeg glavonju. Nakon sat vremena prilično monotonog ribolova u vodi, koja gotovo da stoji, dobijem jednog solidnog šljivara i plojkicu od oko pola kile. Znao sam da cug na „travu“ u uzvodnoj dubini počinje oko 11 i prošao sam uzvodno tridesetak metara. Znao sam isto tako da ću u toj mirnoj vodi na pola dubine i uz upotrebu samo jedne udice imati puno promašaja i češljanja trave. A baš sam se zainatio da ne stavljam dvije udice.

Dobro sam prognozirao. Prva četiri uzimanja bila su klasična češljanja trave, a nije vrijedilo ni brojanja do četiri prije kontre. Vidim, sunce samo što ne zađe, a ja se još nisam upisao. Prekršim svoj zavjet i montiram one tvoje dvije Sasame „Wormer“ i to osmice, smotam naviljak „trave“ i uđem u drugo poluvrijeme. Čak sam i sa takvim čamparama od udica imao dva fulanja, ali su izašle četiri lijepe plotice, od kojih jedna bogami i preko dvije i po kile. Prezadovoljan.

 

ALIJINA PRIČA

 

Izađem ti ja prika na Vrankovinu, pedesetak metara iznad Mešanovog čamca, kod one grede što lomi vodu. Kontam, možda se koji lipac digne na površinu i prije sunca, al`ništa od te priče. Montiram glavinjaru i prođem uzvodno na izlaz iz Živka, prijavili mi ljudi da imaju dvije dobre mladice prema srbijanskoj obali. Češlj’o sam bogami dva i po, možda i tri sata i samo izgrabuljao dva škobalja, kojih ovdje ima da te bog sačuva.

Oko 11 sati vratim se nizvodno na onaj moj lipljenski teren, kad ono bogami lipac kupi „krejice“ na sve strane. Ispočetka mi bilo mrsko da dublje ugazim, pa su me ubili oni sit - ni jednogodišnjaci. Kad se voda pov - ukla još nekih desetak centi, ugazim ja mic po mic na po Drine i odmašem momački jedno dva sata. Izvadio sam dva preko 40 cenata, tri u mjeri i bilo je još 3-4 spadanja baš krupnih riba. Toliko sam bio srećan da sam dvije kokte popio na eks. Nije mi se više dalo ni mladici bacat` jer mi se upalilo desno rame, a valjalo je i za sutra snage sačuvat`. Pokupim Slobu sa Živka i odemo da tražimo Franju. Nađemo manijaka na kilometar od našeg konaka, kako prti tri škobalja u mreži. Odmah nam se pohvali da je uhvatio i vratio mladicu i da će se zbog tuge ubiti večeras od rakije.

 

DAN DRUGI: ZAJEDNIČKA PRIČA

 

Odvajkada je kod njih postojao dogovor da poslednji dan otpecaju zajedno i to na terenima, na ko - jima je predhodni dan bilo najviše dešavanja. Odluka je pala da se auto parkira na Vrankovini kod Trišine vikendice, a odatle kud koji, mili moji.

Alija je otišao na jučerašnju po - ziciju, Slobo se pomakao uzvodno sa Živka na Suljin vir, a Franjo je stao na izlaz Živkovog vira, gdje je najveća koncentracija škobalja, a postoje iz - gledi i za lov mladice.

Prvi se upisao Slobo, koji se na - kon kratkotrajnog zadržavanja na Suljinom viru vratio na ulazni br - zak odmah iznad Živkovog vira. Za kratko vrijeme uhvatio je tri škobalja, nakon čega je bio u dilemi, da li ići na jučerašnji teren i ponovo loviti plotice, ili se izvući na izlaz Suljinog vira i pokušati loviti lipljena na mahač. Otišao je pravo na dubinu i nakon pola sata uhvatio jednu ploticu, a za - tim se ipak disciplinovao i otišao na izlaz Sulje. Lipljen nije bio pretjerano aktivan, ali je uspio „na ćoravo“ daprevari jednog od oko 40cm i jednog oko mjere. Imao je čovjek šest lijepih riba do 12 sati i odlučio je da je bilo dosta.

Fazona radi montirao je mladici i krenuo lagano vodom, usput bacajući na Sulji, duž cijelog Živka i sve tako do Vrankovine.

Na Živkovom viru doživio je nešto što se dešava možda jednom u životu. Zakačio je varalicom nečiji plovak, boga pita gdje otkinut, a ispod plovka, na udici je bila riba. Ali ne bilo kakva riba, već po svemu sudeći krupna mladica koja je nekom gore uzela travu i sve mu pokidala. Slobo se desetak minuta borio sa već ulovljenom ribom, ali je tanki najlon ipak popustio i mladica je bila konačno slobodna. Usput je nabasao na Franju, kojem se dogodila slična priča od juče. Prve dvije vožnje imao je dva škobalja, a poslije toga je riba odlučila da ne jede. Zato je jeo on, a bogami i pio.

Preostalo je samo da pokupe Aliju, koji samo što nije pregazio u Srbiju, u potrazi za što krupnijim lipljenom. Jedva smo ga nagovorili da izađe. Imao je dva pucanja predveza i dva spadanja i nije se za taj dan upisao. Ipak, bio je najsrećniji tog dana na vodi. Sjedoše napokon u auto Slobo, Franjo i Alija, duboko zbliženi svim onim lijepim i lošim što im se desilo u ova dva dana i odoše nazad svojim entitetima, usput se dogovarajući o novom dolasku nakon 14 dana. Da su se bogdom ranije bolje dogovarali, svima bi nam bilo dobro, baš kao i sada njima.

 

Autor teksta:  Ranko Travar 
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 33, Decembar 2011

Ostavite komentar