Vranska Torpeda

Postavio Pedja Pašćan 14/09/2018 0 Komentara Destinacije / Vode,

Cyprinus carpio ili Cyprinus carpio, morpha regina. Komercijalni ribnjak, veštačko jezero ili divlja voda, šta izabrati? Izabrati velike ribnjačke šarane, ljuskave, veleljuskave, gole ili pak izabrati nešto divlje, nepredvidivo? Da li ste se ikad zapitali, želite li uloviti šarana od 25-30 kg da krasi zid vaše stranice na društvenoj mreži na internetu ili ispuniti se adrenalinom držeći na vašem štapu divljeg šarana? Koliko puta ste sanjali kako vam šaran u deliću sekunde ispucava na desetine metara najlona iz vaše mašinice, koliko puta su vam kolena klecala nakon sat vremena borbe, koliko puta ste morali držati špulnu vaše mašinice rukom bez obzira što je zategnuta, gledajući kako se nalon na njoj prazni i nestaje sa vašom ribom života? Odgovor na pitanja moguće je potražiti na jednom mestu, na Vranskom jezeru.

Prilikom održavanja velikog varaličarskog takmičenja IFC Predator Cupa, na jezeru je boravila ekipa popularnog TV serijala ”Lov i Ribolov” i zahvaljujući tome što je autor emisije, legendarni Joca Simonović, insistirao da se snimi priča o samom jezeru i ribolovu uopšte, na jezeru smo upoznali jednu ekipu šaranaša i zajedno s njima doživeli i osetili neverovatno uzbuđenje i strast ribolova divljeg šarana.

No, kako šaran nije autohtona vrsta u njemu, postavlja se pitanje otkud i otkad. Pred kraj četrdesetih godina prošlog veka u jezero je pušten šaran, i to ponajviše ribnjački ljuskavi i divlji šaran sa reke Drave. Osamdesetih godina Zagrebačko Sveučilište sprovelo je istraživanje o zastupljenosti i vrsti šarana u jezeru, te došlo do zaključka da se šaran vrlo intezivno raširio ali i da je preovladao divlji šaran. Naučnici to obrazložiše velikom redukcijom gena, a mi laici, ribolovci konstatovali smo da je divljak pobedio pitomog. No, vratimo se mi na priču o ribolovu.

Tibor Vidović, rođeni banjalučanin, sa trenutnom adresom u Beču, na Vransko jezero dolazi godinama zajedno sa ocemi kumom, neretko i sa prijateljima, već desetak godina. Šaranskim ribolovom se bavi petnestak godina i obilazi sve moguće ribolovne destinacije po Evropi, no ipak najviše vremena provodi na Vrani i svake godine u par navrata odrađuje kampanju, postavlja se pitanje zašto?

Odgovor je vrlo jednostavan - zbog vranskih šarana.

Slučajni susret sa Tiborom dogodio se u lučici Crkvina, sa zapadne strane jezera uz Kamp Crkvina i tom prilkom, bili smo svedoci dok je vadio jednog šarana. Borba sa vranskim torpedom trajala je oko pola sata a mi smo strpljivo čekali da vidimo kolika je ta ribetina, koju on toliku večnost vadi iz jezera u kojem nema zapinjača ni vodene struje. Zanimalo nas je zašto toliko besomučno radi dril na mašini i koja je to neman koja to čini. Nakon pola sata kada je šaran od 8 kg i skoro metar dužine bio na podmetaču, naše širom otvorene oči tražile su odgovor koji je ubrzo stigao iz Tiborovih usta:

„Ovo je bilo kratko.”

„Kako sine kratko, ovoliki šaran a borba čitava večnost?”

„E ovo je vranski šaran, najborbeniji šaran na svetu. Šaran zbog koga se dolazi, zbog koga se planira godišnji odmor, šaran zbog kojeg se voli ribolov.“

Joca, kao vođa naše male ekipe u trenu je promenio sve planove. Samo jedna rečenica nam je bila dosta:

„Sine, ja ovo moram snimiti, ovo nema nigde. Sutra smo tu od svitanja do sumraka.”

Kako odluči tako se i dogodi. Ni petlovi se nisu probudili kad smo posle rane jutarnje kafe bili na jezeru. Ekipa je još spavala u ležaljkama, naravno, napolju pored rod-podova i čekala čarobno pištanje signalizatora.

Kum prvi javlja:

„Bila je uzbudljiva noć, palo je par komada, ali već par sati ništa.“

Sedimo na okolnim stenama i čekamo, fotografi šemo čarobni izlazak sunca iza Velebita, vreme prolazi a ništa se ne dešava. Tibor obavlja prvi ritual prihrane. Na sedamdesetak metara od obale, uz pomoć gumenog čamca, u zoni u koju zabacuje, raširuje prihranu. Prihranu obavlja peletama na koje i lovi, sa aromom račića. Ritual ponavlja dva puta dnevno, ujutro u 6 i uveče u 18 sati. Vreme polako prolazi, nama koji smo želeli snimiti akciju pogotovo sporo, a i sam raspored događanja nam je zgusnut pa drugi dan za snimanje nemamo. U jednom trenutku Joca se uzvrpolji i reče kako ima osećaj da bi mogao šaran udariti svaki čas. E da ja imam takav dar za pogađanje loto brojeva. Samo što to izgovori začuo se bippppppppp sa Tiborovog signalizatora, a nakon žestoke kontre, čarobni zvuk drila. Gledam kako se prazni špulna na mašinici i prolaze me trnci, kao da ja stojim na Tiborovom mestu, kao da meni nadire krv u žile. Tišina vlada svuda, čuje se samo dril i čini mi se da čujem otkucaje Tiborovog srca i s vremena na vreme jako udisanje vazduha i ispuštanje. Tibor je miran, smiren i koncentrisan. Vrlo pažljivo vlada situacijom, a vransko torpedo čas juri prema severu, a za minut-dva već je na jugu. „Oko 200 m je izvukao”, govori Tibor i polako ga privlači. I već kad je privukao šarana na oko 30 m od obale, ovaj pali motore i opet odlazi tamo gde je već bio. O bože, kakva borba, minuti prolaze, ma kakvi minuti, proći će više od sat vremena dok šaran nije na podmetaču.

Naravno, čim je šaran bio na prostirci, Ćiro i ja pristupamo fotkanju, da i naši čitaoci mogu uživati u lepoti ovog vranskog divljaka. Vaga kaže 13,4 kg ali metar pokaza 107 cm. Neverovatan odnos širine i dužine, više od 1 : 4,5. Naravno, posle ovakvog uzbuđenja ostavili smo Tibora i njegovu ekipu da i dalje u miru uživaju, a mi se posvećujemo drugim obavezama, naravno momcima i šaranima vraćamo se popodne.

Popodne donosi malo vetra i vrućina se lakše podnosi, ali vetar pravi efekat zamuljivanja i dizanja hrane sa dna i riba bolje prima. Upravo u trenutku dolaska i raspremanja opreme taj efekatse najbolje registruje i Tibor vadi jednog manjeg od 5-6 kg. I dok nas Tiborov otac nudi bezalkoholnim pivom sa limunom, reski zvuk na kumovom signalizatoru signalizira ulov. Na žestoku kontru, šaran reaguje još žešće i jedino rešenje je ulazak u gumeni čamac. Uskoro smo svedoci žestoke borbe. U jednom trenutku, kum je bio prisiljen da kočnicu na mašini stegne do kraja, da mu šaran ne ode u trsku, i tada gledamo kako šaran vuče čamac, fantastično, neverovatno, nedoživljeno. Borba traje četrdesetak minuta i lepotan je u saku, a iscrpljeni kum jedva doveslava tih dvestotinjak metara do obale. Vaga će pokazati 10 kg i opet dužinu preko metra. Kakvo uzbuđenje, kakvo uživanje, kakvo punjenje adrenalinom. Ne znam ko je bio više uzbuđen, mi koji smo gledali ili kum koji ga je uhvatio. Momcima smo se vraćali više puta, no radi obaveza oko kupa nismo se toliko zadržavali, ali borbu i lepotu vranskog šarana smo doživeli, a ja vam toplo preporučujem da dođete i osetite i vi. Jedno je sigurno, uzbuđenje i adrenalin u krvi su zagarantovani.

Vransko jezero je najveće prirodno jezero u Republici Hrvatskoj, površine oko 32 km². Smešteno je tridesetak kilometara od Zadra u smeru Šibenika, u neposrednoj blizini mora, kod mesta Prosika i spojeno veštačkim kanalom u dužini od nekoliko stotina metara. Voda u jezeru je boćata odnosno slankasta usled geomorfološkog sastava dna i prodiranja morske vode kroz njega. Dubina jezera tokom normalnog vodostaja se kreće od 2 do 5 m. Osnovnu riblju populaciju čine šaran, štuka, som, jegulja. Od svih vrsta, jedino je jegulja autohtona vrsta a sve ostale alohtone. U jezeru obitavaju i neke morske vrste koje dođu podzemnim kanalima spojenim sa morem, pre svih cipal i gavun.

IFC Mediteran licencirao je kod hrvatskog ŠRS stazu za održavanje međunarodnih takmičenja u ribolovu šarana najvećeg ranga i u svojim planovima ima osim IFC Predator Cupa, organizaciju velikog internacionalnog šaranskog kupa na koji bi doveli najveća Evropska šaranska imena.

 

Autor teksta: Ante Rašić
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 29, Avgust 2011

Ostavite komentar