Uhvati, slikaj i pusti

Postavio Pedja Pašćan 03/04/2018 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Sa podizanjem ekološke svesti neodloživosti potrebe za očuvanjem prirodnih resursa, kod sportskih ribolovaca razvio se koncept “Uhvati i pusti”. Cilj ovog pokreta je očuvanje ribljeg fonda, pre svega plemenitih vrsta koje su usled zagađenja voda i preteranog izlovljavanja i najugroženije. Poslednjih nekoliko godina kod nas je ovaj pokret dosta ojačao, pa sve veći broj naših ribolovaca počinje barem povremeno da vraća ulovljenu ribu. Formirana su ekološka društva čiji je prvenstveni cilj zaštita prirode uz rečne tokove kao i predela sa posebnim odlikama.U okviru takvih zaštićenih zona su formirani brojni reviri (na gotovo svim salmonidnim vodama Srbije postoji zaštićeni deo reke) gde je vraćanje ulovljenih riba obavezno.

Želeo bih da na ovu temu iznesem neka svoja zapažanja i iskustva sa terena. Na koji način se ulovljena riba pravilno vraća nazad u vodu? Verujem da je većina vas bar ponekad vratila ribu u vodu, ne razmišljajući da li je to urađeno na pravi način. Često se misli da je dovoljno ulovljenu ribu odmah baciti nazad u vodu. Nažalost, to nije uvek dovoljno da riba preživi. Zašto? Kada ulovimo sitne primerke riba relativno brzo ih izvlačimo iz vode i lako oslobađamo udice pa tu nema većih problema, mada ni sitnu ribu ne treba bacati nego polako spustiti rukom u vodu. Ako ništa drugo, lepše je a na taj način učimo i najmlađe (ukoliko su prisutni) da se pravilno ophode prema ribi.

Kod ulova krupnije ribe (štuke, smuđa, mladice ili pastrmke) situacija je mnogo složenija. Ima mnogo faktora o kojima se mora voditi računa. Kada zakačimo ribu počinje zamaranje. Njegovo trajanje zavisi od veličine ribe, doba godine (krajem leta i u jesen ribe su znatno borbenije), konfi guracije terena, vodostaja... Bitno je i gde je riba zakačena udicom. Ovo poslednje je možda i najvažnije u celoj priči, jer nezgodno mesto uboda ponekad može jako otežati vađenje udice. Naročito je opasno kada se trokrake udice zaboduduboko u ždrelo ribe. Ako prilikom vađenja oštetimo škrge ribe ona će teško preživeti. Ovo pogotovo važi ako je zamaranje dugo trajalo u uslovima niskih letnjih vodostaja, kada u vodi ima najmanje kiseonika. Kada ulove krupnu ribu, većina ribolovaca – iako su je već slikali - želi da se slika ponovo. Svejedno je pišu li za neki časopis ili jednostavno žele da imaju lepe fotografi je za uspomenu sa svojim trofejom... Znači, već zamorenu ribu treba prvo osloboditi udice, pa pozvati drugara da dođe da vas slika. On je ponekad i sto metara udaljen i sve to traje. Ako se pri tom pomalo i bavite fotografi jom, onda slikanje traje još duže. Ovo pogotovo važi ako ste sami pa slikate sa stalka autoklips metodom ili fotografi šete ribu koju ste ulovili po prvi put u životu. Treba brzo delovati kako bi sve obavili u što kraćem roku!

 

Da kažemo par reči i o opremi za fotografi sanje. Kada idete na neku atraktivnu destinaciju uvek treba nositi stativ bez koga (ako ste sami) nećete moći da uradite „portret“ fotografi je. Kada idemo na ribolovačke ekspedicije nose se i DSLR aparati, dosta glomazniji od malih kompakt aparata. Na takve ekspedicije po pravilu ide nekoliko ribolovaca koji se uglavnom ne udaljavaju jedni od drugih pa je kolega uvek tu da priskoči u pomoć prilikom fotografi sanja. Kada ste sami u ribolovu, prednost kompakt aparataje velika, pre svega zbog jednostavnije i lakše procedure rukovanja. Gotovo svi imaju „živu sliku“ (kod DSLR to imaju samo skuplji modeli) i mnogo su manji, samim tim i lakši za rukovanje. Naravno, kvalitet tih fotografi ja je nešto niži nego kod glomaznih profesionalnih foto aparata. U poslednje vreme se na tržištu pojavljuju i dosta skupi mali kompakti koji mogu napraviti odlične fotografi je. Ukoliko ste se odlučili za kupovinu takvog aparata, treba birati one sa rotirajućim displejom. Prednost takvih modela pokaže se kada ste sami u ribolovu (tada inače po pravilu udaraju najkrupnije ribe). Treba brzo slikati, jer ribu treba što pre vratiti u vodu. Rotirajući displej vam pomaže da se brzo i pravilno iskadrirate. Kod malo naprednijih kompakt aprata imate i mogućnost pravljenja više snimaka u „self timer“ modu, što je važno jer ćete za nekih 15 ili 20 sekundi imati četiri-pet snimaka. 

Pošto smo vađenje udice i fotografi sanje obavili što je brže moguće, pristupa se reanimaciji ribe. Po pravilu, najbolje ju je vratiti u vodu na mestu gde smo je ulovili. Ponekad, u borbi (naročito sa krupnijim salmonidnim vrstama) od tog mesta ste se dosta udaljili pa ribu treba vratiti nanajbližem za to pogodnom mestu. Posle dugog zamaranja, fotografi - sanja i ponekad gotovo operativnog zahvata vađenja udice iz ždrela, krupna riba je gotovo potpuno iznurena. Puštena niz vodu jednostavno bi se izvrnula na bok, možda čak i uginula. Da bi ovo izbegli, ribu treba puštati u delu vira gde je voda malo mirnija i dublja, ali da ima malo protoka. Ovo je obično deo vira na izlazu, pre preliva. Ribu treba držati za rep, a glavu joj okrenuti nizvodno tako da joj voda otvara škržne poklopce. Na taj način ona će brže dobiti neophodan kiseonik za oporavak. Da bi ovaj postupak ubrzali i učinili ga još uspešnijim, ribu treba lagano povlačiti napred-nazad. Kada je povučete ka sebi, vodena struja će lakše otvoriti škržne poklopce pa će više vode proći kroz škrge, a riba će dobiti više kiseonika. Kod krupnih mladica i pastrmki ovo može da potraje i više od 5 minuta. Ukoliko se po puštanju riba još uvek povremeno izvrće na bok, postupak treba ponavljati sve dok ona sama lagano ne otpliva u dublji deo vira. Preterana žurba da se dugo zamarana riba što pre vrati u vodu može ponekad biti kontra produktivna. Može se desiti da ta riba, iako je u prvi mah brzo otplivala u dubinu, vrlo brzo nakon toga i ugine, pa je kasnije pronađemo mrtvu. Naravno, to ne znači da treba previše da oklevamo ili odugovlačimo, ali treba dobro proceniti situaciju (uzimajući u obzir sve gore navedene faktore) i stanje u kom se trenutno nalazi ulov. Veoma je važno da kod sebe imamo dobar pribor za vađenje udica. Tu pre svega mislim na dugačke peane, kao i specijalna dugačka klešta koja brzo mogu dosegnuti do udice u dnu ždrela kapitalne mladice ili štuke.

Prizor puštene ribe koja lagano otplivava je radost za oči i muzika za dušu, i još više razvija ljubav prema ovom lepom i zdravom sportu.

 

Autor teksta: Zoran Pantović - Kosta
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 26, Maj 2011

Ostavite komentar