U oazi šarandžija

Postavio Pedja Pašćan 21/06/2017 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Prvo pecanje sa feeder štapom na kapitalne šarane je trajalo nešto duže od pet sati i ulovljena su ukupno četiri šarana. Najmanji je imao tri ipo, a najveći ravno deset kilograma.

Nešto se stalno mrda u nama pecarošima, što nas neprestano navodi da eksperimentišemo, da kombinujemo, da istražujemo, da tragamo za nekim nijansama, koje će doneti dodatna uzbuđenja i nove lepe trenutke na obali. Pogotovo to važi za aktere savremene pri- če o finoj dubinki, jer je ova tehnika prebogata mogućnostima. Kao prvo, ona je veoma prilagodljiva te sa njom se mogu uspešno loviti i ribe od desetak deka pa sve do onih od desetak kilograma. I to na najrazličitijim terenima. I na malim stajaćicama, i na višehektarskim jezerima, na sporotekućim kanalima, ali i na dubokim i velikim rekama. S tim da je feeder tehnika vrlo moćno oruđe na kratkim pecaroškim turama koje traju samo nekoliko sati.

 

Ako sve to uzmemo u obzir, kao i da postoje samo četiri osnovne kategorije feeder štapa (light, medium, heavy i extreme) evo sijaseta mogućnosti za eksperimentisanje. Poput, kako da se u zavisnosti godišnjeg doba, od ciljne ribe i konkretne vode uskladi odgovarajuća oprema, kako da se pripremi montaža, kako i s čim da se prihranjuje, s čim da se peca...

 

Desilo se to nakon moje odluke da obnovim pecaroški pribor. Moji stari teleskopi se isušili, pa sam ih zamenio sa Medium/ Heavy Agressiv Carp Feeder štapovima, jer mi je bila potrebna oprema za lov krupnih deverika, kao i stasitih srebrnih karaša na Tisi. To je bio početak. Ovom cilju savršeno su odgovarali navedeni štapovi što su kasnije u praksi i bezbroj puta dokazali. Sa njim bez nekog naprezanja sam mogao zabacivati hranilicu sa primamom na željenu udaljenost, ali i da zadržim montažu u reč- nom toku. No, kako kod feeder tehnike zna da biva, čim sam se sprijateljio sa novim štapovima apetit mi je porastao. I sve više me je privlačila ideja, da se sa njim oprobam u novim izazovima. Poželeo sam da iskusim kako se štap ponaša kad se s njim ciljno pecaju kapitalni šarani. U stvari, sve me je zanimalo. I šta treba da koristim od potrepština, i kako da usaglasim opremu, za koju primamu i mamac da se opredelim... Moram da priznam da mi je u tim trenucima mnogo pomogao moj dugogodišnji prijatelj Gábor Döme.

 

Kad sam konačno krenuo u avanturu, izbor mi je pao na ribolovnu vodu za koju ni u najmanju ruku se ne može reći da je svakodnevna pecaroška destinacija. Bila je to oaza šarandžija u srcu Banata, peščano jezero Čepel u Zrenjaninu, koje spada među najlepše i najpopularnije šaranske revire u Vojvodini.

 

Da ne bude zabune, red je da neke stvari razjasnimo sa kolegama koje nisu šarandžije i koji pecaju samo na divljim vodama. U šarandžijskom reviru Čepel jest da žive krupni šarani, ali ih privoleti na udicu nije nimalo jednostavan zadatak. Jezero koje je dugačko 320 metara i široko 280 m i ima prosečnu dubinu od šest metara (a najveća dubina mu je 11 metara) nimalo se ne može uporediti sa ribnjakom koji je krcat ribama. Kao šaranolovna takmičarska pista ona je teška za pecanje, jer u njoj se ređaju peščani sprudovi, koji mestimično maltene dodiruju površinu vode. Osim toga šarani „kapitalci” u njoj već imaju dovoljno iskustva o zabadanjima na udicu, pa su naučili da se čuvaju „opasnih” mamaca koje izbegavaju. Povrh toga su ih šarandžije još i dodatno razmazili sa stalnim ubacivanjem kvalitetne, sa belančevinama bogate, hrane u vodu. I eto nimalo lakog izazova za feederaša.

 

Korišćena primama (prilagođena toplijem vremenu):

Van Den Eynde Super Carp 1 kg

Van Den Eynde Metod Mix 1 kg

 

Mešavina ovih primama je vrlo homogena i dobro se lepi. U njih je naknadno umešano i 16 mm-ski Master pellet koji se može koristiti i kao mamac i kao primama, kao i 8 mm-ski univerzalni Carp pellet Strawberry.

 

Mamac: Van Den Eynde Master pellet

 

natopljen aromom Scopex Tako sam stigao na jezero Čepel da se oprobam sa feeder štapovima u ribolovu na kapitalne šarane. Gde je nakon zauzimanja mesta, mapiranja dna i pripremanja hranilišta prošlo nekih četrdesetak minuta kad je špic levog feeder štapa klimnuo glavom. Baitrunner je istog trenutka zacvilio. Kačio sam. Štap se savio, osetio sam usporeni udar, da je riba krenula i da nije mala. Ne odvojivši se od dna pumpala je štap i vukla snažno u dubinu.

Feeder montaža radi!

Riba se žestoko borila. Nakon nekoliko sekundi promenila je pravac kretanja i silovito krenula prema priobalnom trščanom zidu. Kočnicu sam zategao sa osećajem. I uspeo sam da okrenem ribu na vreme. Tada je ona snažno krenula na suprotnu stranu, u otvoreni deo jezera. Bio je to već dobro poznat i prijatni osećaj. Feeder štap je besprekorno radio. Kočnica je prela dok je najlon ravnodušno i usporeno špartao vodu. Šaran je imao više begova i okreta, ali ništa preopasno što oprema ne bi mogla podneti.

 

Oprema:

M/H agressiv carp feeder štap dužine 3,60 m sa najjačim vrhovima – 3 komada Mašinice LCS 750 broj 40 sa baitrunnerom – 3 komada.

 

Osnovni najlon:

Carp Maxx 0,22 tonući Predvez 0,20, lomljena antitangl cev- čica, 25 g hranilica u obliku suze – sa njim sam pravio hranilište na 35 metara od obale, udica Gamakatsu Method Hook broj 6 – 2 komada.

 

Fluorocarbon:

predvez sa udicom Corda Wide Gape br 8, Rig Tube antitangl 30 cm, fiksno otežanje 50 g na štapu koji sam zabacivao na rub hranilišta – 1 komad.

 

Prijatno sam bio iznenađen. Sa feeder štapom lagodnije i lakše je bilo zamarati ribu, nego sa teškom artiljerijom. Kao da je štap celo vreme štedio ribu. Bez greške je podnosio dril. Čak mi se učinilo da mu ne- što baš i nisam potreban. Savio se pokorno u luk, amortizovao je svako okretanje i neumorno zamarao ribu. A za mene, naviknutog na tvrde štapova i pecanje u panjevima ovo zamaranje sa feeder štapom je bio neobičan doživljaj i pravo zadovoljstvo.

 

Utisak

I moj prvi kapitalac upecan na feeder štap konačno je stigao sasvim blizu pecaroškog mesta. Praveći još pokoji manji vir neko vreme se još opirao i onda se predao. Sasvim malo mi je trebalo da mu pomognem da se nađe iznad potopljenog meredova. Kolege šarandžije boilaši iz Beograda koji su pecali parabolicima na susednom štegu i koji su bili privučeni dešavanjima nisu mogli izdržati da ulov ne izmere. Prelepi šaran golać težio je tačno deset kilograma.

 

Na prvom pecanju kapitalnih šarana sa feeder štapom koji je trajao nešto duže od pet sati ulovio sam ukupno četiri šarana od kojih je taj prvi bio najveći.

 

I opšti utisak mi je bio da je nakon dokazivanja u lovu deverika i srebrnih karaša na Tamišu i Tisi, feeder štapovi i na šaranskom reviru su položili ispit sa odličnom ocenom.

 

Od onda, a prošle su tri godine, kad god sam poželeo uživanja i nadmudrivanja sa kapitalnim šaranima pronalazio sam vremena da svratim na šaranske revire, naravno sa feeder štapom. Nisam poneo svaki put sa sobom fotoaparat, ali i ovako imam dosta fotografija koja svedoče o uspešnosti feeder tehnike i o radostima koja pružaju oaze koje neguju „uhvati i pusti” način ribolova. Deo tih avantura ću ovoga puta podeliti sa kolegama pecarošima, čitocima Revira.

 

I na kraju moram da kažem, bez obzira što sam ribolovac koji voli divljinu i divlje vode, kad god sam poželeo i mogao priu- štiti sebi par sati da zabacim na šaranskim revirima to sam i uradio. I da mi je svaki put bilo zadovoljstvo da uhvatim krupnu ribu radi uživanja, da se slikam sa ulovom radi uspomene, i da radi budućnosti pustim nazad u slobodu kapitalne šarane.

 

Autor teksta: I.K.
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 15, jun 2010.

Tagovi: saran feeder cepel

Ostavite komentar