Smrt nezvanih gostiju - školjke

Postavio sportski ribolov 27/09/2017 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Ugibanje školjki u ovom periodu, iz godine u godinu, redovno se ponavlja. Ove je izostala – bar za sada – samo zato što je vodostaj reka neobično visok u odnosu na mnogogodišnji prosek. Međutim, masovno uginuće školjki – bez obzira na činjenicu da se ipak radi o smrti – nije alarmantna pojava. Reč je naime o vrsti Sinanodonta woodiana, koja je alohtona u našim vodama...

Pomenuta školjka stigla je u Karpatsku kotlinu osamdesetih godina, a uvežena je slučajno, verovatno u jednom od kontingenata tolstolobika i amura. Visoku masovnost postigla je poslednjih desetak godina, naročito u plitkim i organskim materijama opterećenim vodama, koje se u letnjem periodu jako zagrevaju. Radi se o krupnorastućoj vrsti, poznati su primerci dužine tridesetak centimetara i mase od oko kilogram i po! Čak i kod nas i u okruženju. U prapostojbini pomenuta školjka je masovna, godišnje je „rodi” tona i više po hektaru. Koriste je kao dodatak stočnoj hrani, a i u ljudskoj ishrani. Ali! Kod nas, ljudi moji – dok je ‘leba i masti – nemojte to da radite!

 

U početku se pretpostavljalo da je masovno ugibanje pomenute vrste najverovatnije posledica neke boljke na koju su autohtone vrste stekle imunitet, a novopridošla još nije. U opticaju je bila i hipoteza da uginuće školjki nije ograničeno samo na ovu vrstu, da ugibaju i ostale, samo što one ne plutaju. Uginuli primerci amurske školjke (tako su joj kumovali u okruženju) isplivavaju na površinu samo zbog toga što imaju tanku, samim tim i laganu ljušturu, tako da se gasovi nastali usled organskog raspada, a nagomilani u tkivu ponašaju kao baloni/plovci. Domaće vrste pak imaju debelu i tešku ljušturu, stoga i kada ugibaju, ne isplivavaju. Međutim, posmatranja obavljena proteklih godina demantuju ovu pretpostavku. Na mestima ugibanja amurske školjke autohtone vrste su i dalje bile žive i aktivne. Pitanjem amurske školjke treba da se pozabavimo ne samo zbog nje same – do sada se raširila u 14 zemalja u okruženju – već i zbog mogućnosti zabune koju unosi u tematiku.

 

Naredba o merama za očuvanje i zaštitu ribljeg fonda školjke je „prekomandovala” među ribe. „Zabranjuje se lov sledećih vrsta riba(!) čija je dužina ispod: (nepotrebno izostavljeno) rečna školjka (Unio pictorum) 8 cm; ostale školjke 6 cm”.

 

Bez težnje da tražimo dlaku u jajetu (ili školjke među ribama), nije na odmet videti na koje se školjke zabrana odnosi. Jer termin „ostale školjke” nameće da se osim jedne imenovane, odnosi i na sve neimenovane. Zbunjujuće je da je iz nabrajanja izostala jedna značajna autohtona vrsta (Anodonta cygnea). Radi se o školjki koja je krupnijeg rasta od vrste Unio pictorum, a zaštićena je samo „pod razno”, dužinom od 6 cm. Ali time su zaštićene i (najmanje) dve alohtone vrste!

 

Prvenstveno se radi o već opisanoj amurskoj školjki izrazito velikog rasta. Ona, kao alohtona vrsta, ne bi trebala da uživa nikakvu zaštitu. Osim toga, ukoliko neko smatra da je valja zaštititi, primereno bi bilo odrediti joj neku značajniju dimenziju od uopštenih šest centimetara. S druge strane tom dužinom (približno čvarak i po) direktno je zaštićena i invazivna vrsta Dreissena polymorpha. To je onaj sićušni stvor dužine pikavca, koji se gomila po kamenju, potopljenim stablima i panjevima, reže ko lud, oštećuje nam strune i krade varalice. I uvek je kraći od šest centimetara. U naše vode stigao je u devetnaestom veku prilepljen za trupove brodova i tegljenica. I, naravno, dobro se razmnožio.

 

Mada se razne vrste školjki redovno nalaze na jelovniku mnogih ribljih vrsta, pokazalo se da potrošnja uveliko zaostaje iza produkcije. U crevima šarana i drugih šaranskih vrsta često ima izlomljenih ljuštura raznih vrsta školjki, dok se u želucima somova one nalaze ucelo. Želudačni sokovi, naravno, odrađuju posao razdvajanja, meso prerađuju a ljušture bivaju izbačene istim putem, kojim su i stigle.

 

Prema trenutnoj situaciji ribolovac neće da napravi prekršaj ukoliko za mamce skuplja školjke duže od 8 centimetara. Bez obzira kojoj vrsti pripadaju. Uopšteno nije na odmet znati da je ljuštura vrste Unio pictorum bar dvostruko duža od širine, dok je vrsta Anodonta cygnea kraća od dvostruke širine.

 

Ribolovci sa Potisja primetili su da se somovi masovno hrane uginulim plutajućim školjkama i da u tom periodu drugu vrstu mamca uopšte ne uzimaju.

 

Autor teksta: Mihalj Buzaš 
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 18, septembar 2010.

Ostavite komentar