Šaranski skokovi

Postavio Pedja Pašćan 22/09/2017 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Sedite u kasno leto na obali reke. Rano je jutro, prvi sunčevi zraci prodiru kroz guste snopove magle. Čuje se pljusak, pa još jedan uzvodno, pa jedan nizvodno…

Šarani skaču. To je njihov rano jutarnji ritual. Proveo sam zore i zore uživajući u njihovim akrobacijama i uvek mi se po glavi motalo pitanje - zašto zapravo šarani skaču?

 

Zašto šarani skaču?

Literatura nudi nekoliko pretpostavki. Jedna od njih je da se šarani skakanjem po površini vode pokušavaju osloboditi ribljih parazita (uši, pijavice), te stare sluzi sa škrga i tela.

Druga opet tumači, kako ove ribe nakon intenzivnog hranjenja, odnosno rovanja po muljevitom i glinastom dnu, skokom čiste škrge od sitnih čestica zemlje i gline. Iako je šaran riba priviknuta na slabije ili jače zamućenu vodu, škrge ponekad nisu u stanju oboriti sav koloid sitnih čestica u vodi, pa se riba tako ponekad rešava viška detritusa mulja u njima.

Skakanje nekad može biti povezano s ribljim migracijama. Naime, opšte je poznato da se šarani vrlo često otkrivaju skokovima na određenom mestu. To se često zbiva kod okupljanja pre početka migracije, za vreme putovanja, kao i nakon dolaska na željenu lokaciju. Ista stvar naročito vredi u vremenu pred mrest.

Ako ste ikad imali priliku videti prolećno okupljanje šarana na reci, a to se najčešće događa u blizini velikih brzaka, gde je brzo strujanje vode, ali i gde je blizu veća dubina, onda znate koliko zabavno može biti posmatranje ovih simpatičnih brkatih ribljih stvorova, kako izvode prave cirkuske tačke i vratolomije, na samoj površini vode.

Uvek me je zanimalo kako povezati skokove s idealnim vremenom za ribolov. To mi, moram priznati, baš i nije uvek polazilo za rukom. Naime, šarani su ponekad skakali u jutro (što sam često uočavao na jezeru) označavajući kraj noćnog i rano jutarnjeg perioda hranjenja. Tokom čestih boravaka na vodi, vremenom sam shvatio da je s početkom masovnih jutarnjih iskakanja ozbiljan ribolov gotov, i da mogu pakovati štapove, uživajući u ovom prazniku za oči i dušu.

S druge strane, pojedinačni skokovi velikih riba, naročito popodne i pred mrak na hranjenoj poziciji, uvek su davali odlične izglede za predstojeći ribolov.

 

Nisu svi skokovi isti

Ovde mi se čini vrlo važnim napomenuti kako se skok od skoka, naročito krupnije ribe, znatno razlikuje. Dok se spektakularna, ili nazovimo ih „artistička”, iskakanja cele ribe u vazduh, teško mogu protumačiti kao dobri znakovi za ribolov (događaju se najčešće u jutro ili tokom dana), samo preokretanje velikih riba na hranilištu u elitnim terminima hranjenja ili neposredno pre njih, iskusnim su ribolovcima znak za maksimalan oprez, jer često nagovešćuju skoru „akciju”.

Ribe, koje se intenzivno hrane, katkad mogu i učestalo skakati, ali to nije pravilo. Ponašanje šarana je vrlo često na raznim vodama različito.

Međutim, nije retkost da ribe i na istoj vodi tokom određenog vremena postepeno menjaju navike ponašanja. Pamtim nekoliko odličnih ribolovnih noći na reci Kupi sa pet-šest šaranskih poteza tokom kojih su šarani non-stop ravnomerno skakali, ali i onih kad se dobro lovilo (npr. četiri velike ribe za noć), a da je površina vode celu noć bila mirna, bez i jednog skoka.

 

Uticaj ribolova na skakanje

Da ribe češće skaču na vodama gde se manje i ređe lovi, shvatio sam posmatrajući ponašanje šarana kroz nekoliko, izrazito dobrih ribolovnih sezona na reci Kupi.

Naime, kad sam prvi put došao do lokacije za koju sam znao da je bogata šaranima, skokova je bilo izuzetno puno, kako za vreme početnih ribolova, tako i tokom cele prve sezone. Druge je sezone skokova bilo još uvek dosta, iako na očigled bitno manje, makar je riba bilo podjednako. Prvi izlasci na vodu tokom treće sezone bili su „prepuni iščekivanja”, jer se tokom kampanje hranjenja, ali i za vreme nekoliko prvih ribolova šarani uopšte nisu pokazivali. Na moju sreću, ulovi su ipak ponovo učestali. Ne skakanje šarana sam protumačio kao znak opreza riba, koje su u večitom strahu od ljudi i koje se na taj način skrivanjem bore za opstanak.

Teorija da šarani na vodama s vrlo velikim ribolovnim pritiskom skaču manje, pokazala se tačna ne samo na određenim lokacijama na reci Kupi, gde su često i tokom više sezona lovljeni, nego i na jezeru Šumbar, na kojem se već dugi niz godina takođe vrlo intenzivno lovi.

Dobro pamtim pljuskove u rana jutra na Šumbaru od pre petnaestak i više godina. Ribe raznih veličina skakale su u serijama, tačno otkrivajući najbolje lokacije za lov. Danas se takvi prizori vide puno ređe. Ribe još uvek skaču, ali definitivno, što se više love, sve manje. Stoga, čini mi se kako je glavni razlog tome baš urođeni, ili još bolje rečeno, stečeni strah ovih plahih, i u najmanju ruku čudnih vodenih stvorenja, što ga osećaju prema čoveku.

 

Komunikacijsko značenje

Skokovi ponekad mogu imati komunikacijsko značenje, pogotovo ako se radi o manjem jatu riba. Riba koja se intenzivno hrani, ponekad u pauzama između rovanja po rečnom dnu iskoči iznad površine, čisteći škrge od mulja, ali i dajući znak drugim jedinkama iz jata kako je nađena veća količina hrane.

Tu pojavu možete dobro uočiti ako posmatrate sveže ubačene šarane iz ribnjaka u neku ribolovnu vodu, ali i jato kupskih „divljaka” na mestima gde nije ranije intenzivno lovljeno.

Pokušajte s većom količinom rastresitih mamaca (kuvanih partikla, kukuruza, konoplje…) prihraniti određenu dobru lovnu poziciju i pratite razvoj situacije. Prva riba koja dođe na izvor hrane i počne se hraniti, malo-malo iskače. S vremenom ih je više i skaču zajedno. Vrlo je verovatno da su to poznanici iz jata, koji se često zajedno hrane, pa kad neki od njih pronađe novi izvor hrane, ako se nešto ne previđeno ne dogodi, zove svoje „pajdaše“ na klopu. Oni dalje svoje i tako sve dok se ne okupi celo riblje jato, ili više njih.

I premda su sve ovo možda samo pretpostavke, zapažanja ili naša „ljudska” naklapanja o ponašanju ovih zanimljivih vodenih stvorenja, koja možda nikad nećemo u potpunosti moći razumeti, ja ponekad imam osećaj da zaista šarani skaču i od veselja ili životne radosti. Pogotovo u rano letnje jutro, s kojim smo i počeli ovu priču, veseleći se toplini sunca, obilju hrane i svojoj slobodi. Na tu me misao navode akrobacije koje ove ribe, a pogotovo manji primerci, često znaju izvoditi. Teško se oteti utisku, da se riba, koja po nekoliko puta za redom radi salto, ne igra i u tome ne uživa. Ja im katkad na tome zaista pomalo i zavidim.

 

Autor teksta: Krešimir Kuri;
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 16, jul 2010.

Tagovi: saran ribolov

Ostavite komentar