Lov kraljice brzaka

Postavio Pedja Pašćan 15/05/2018 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Čim se pomene lov pastrmke, to nas odmah seli u daleke, teško pristupačne kanjone i klisure. Ako želite da pobegnete od svakodnevnih stresova, lov pastrmke je pravo rešenje. Reč pastrmka ribolovcu je uvek asocijacija na skoro nepristupačnu prirodu, bistru i hladnu izvorsku vodu koju bez stomačnih problema možete da pijete. Što se tiče izbora terena, slobodno treba ići po onom „što dalje, to bolje“. Zato šator i ranac na leđa, štap u ruke i pravac priroda.

Većina ribolovaca svoja prva iskustva u lovu pastrmke stiče na rekama gde žive, ali kako znatiželju ribolovca teško mogu zadovoljiti njemu dostupni krajevi, a u skladu sa već rečenim „što dalje, to bolje“, prethodnih godina sam dosta putovao pecajući na rekama Srbije, BiH, Crne Gore i Rusije. Na tim ekspedicijama koristio sam razne tehnike, pecajući i na mahač i na varalicu. Uživanje je bilo podjednako, ali ovog puta želim da govorim o svom doživljaju pecanja na vobler.

Iz dugo sticanih iskustava, delom kao ribolovca a još više kao konstruktora voblera, došao sam do zaključka da su veličina reke na kojoj pecam, kao i vrste riba koje žive u njoj, merila koja diktiraju izbor veličine i vrste varalice. Na većim rekama uglavnom koristim dvodelne tonuće voblere od 6-7cm. Prilikom odabira boja obavezno vodim računa o vrstama riba koje žive u vodi na kojoj lovim.

 

IMITACIJA, NAJVIŠA FORMA DIVLJENJA

 

U većini salmonidnih voda plivaju pastrmka, lipljen i peš, pa tu treba koristiti voblere koji su verne imitacije ovih riba. Na većim rekama otežani (tonući) vobleri imajuviše prednosti nad plivajućim, a najvažnija je mogućnost daljih zabačaja. To što se svaka jedinka u prirodi brani od predatora stapanjem sa okolinom, još jedan je razlog da se pri odabiru voblera o tome mora voditi računa. Vobler mora biti potpuno stopljen sa dnom, a provlačite ga tamo gde procenite da pliva plen koji pastrmka lovi. Ta imitacija može biti mala pastrmka, lipljen, peš, krkuša... Ili pijor, ako ga tu ima. Bitno je da, kad primetite sitnu ribu, posmatrate njeno kretanje, jer to znači da je tu i pastrmka u trci za svojim plenom. Ovo se ne odnosi na mušičarenje, gde se posmatraju drugi pokazatelji.

Zbog izuzetne bistrine vode koju obično za svoje stanište bira pegava kraljica, nikako ne prilazite preblizu mestu odakle smatrate da je moguć željeni ulov, jer će mudra opasnica sigurno shvatiti vaše namere. Sem o priboru, dok se približavate njenom staništu morate voditi računa i o odeći. Ovo posebno važi za gornji tok reke Plive, gde je voda neverovatno bistra. Pri niskom vodostaju, u dnevnom ribolovu, ribu je skoro nemoguće prevariti, što ribolovcu predstavlja dodatni izazov.

Ukoliko je voda zamućena, potrebno je koristiti voblere drečavih boja. Ako su virovi jako duboki, ili je dno sa velikim rupama, dobri rezultati se postižu malim cofovima, sunđerastim peševima, malim silikonskim glavinjarama i svim onim što na kratkoj putanji varalice, pri jakom protoku vode, može da siđe na dno gde leži krupnija riba.

Pravilna prezentacija varalica je takođe veoma važna. Oprezno priđite mestu gde mislite da pliva krupnija „pegavka“. Nakon toga, iz svog iskustva mogu vam preporučiti uzvodne zabačaje niz sedru ili travu, paralelne sa obalom, što uzvodnije moguće. To je često dobitna kombinacija. Neprirodno je da mala ribica (koju imitiramo ponuđenim voblerom) pliva uz jaku struju, pa je i pastrmki to sumnjivo. Pre će zgrabiti sitnu ribicu uz obalu, ili onu koju struja nosi nizvodno. Ova tehnika će odmah eliminisati izvestan broj varalica, jer samo perfektno izbalansirani i otežani vobleri mogu da izađu na kraj sa brzacima velikog protoka vode.

 

KONSTANTNO PRILAGOĐAVANJE

 

Ribolov u proleće podrazumeva usporenost riba zbog hladnoće okruženja usled topljenja snega. Pastrmka lenjo uzima hranu, a to znači da varalicu ne treba vući prebrzo. Ukratko, akcija i rad voblera mora biti savršen. Moje iskustvo takođe govori da će krupnija pastrmka uvek zauzeti najpovoljniju poziciju u viru, gde se najlakše dolazi do hrane. Velike grane u vodi, stene iza kojih se stvara mirnija voda, prelazi između brzaka i tihe duboke vode, prava su mesta za lov krupnije ribe.

Kada je u pitanju pribor koji se koristi za lov pastrmke na manjim vodama, to bi trebalo da budu štapovi akcije do 25gr, mašinice kapaciteta 100m i monofi l 0,25mm. Ako se radi o malovećim pastrmskim vodama, pribor bi trebalo da bude malo jači: štapovi akcije do 40gr, mašinice kapaciteta do 100 m i monofi l 0,35mm. Moj savet je da na ovako bistrim vodama ne koristite upredene strune, jer ih riba vidi, što će sigurno davati slabije rezultate. Štapovi ne bi trebalo da budu duži od 240cm, zbog čestog zavlačenja u granje i nezgodnih i nepristupačnih obala. Drška štapa ne sme biti mnogo duža od podlaktice savijene ruke, jer kad pecate uz gusto obrasle obale (a prave ribe su obično tu), dugačke drške su prava mora. Kad uporedite štapove od 240 i 275cm, videćete da su ovi drugi duži samo zbog drške, a deo od mašinice do vrha štapa je skoro isti. Balansiranje blanka se kod kvalitetnih štapova obično rešava zadebljanom drškom koja, ponekad, liči na kundak od puške (posebno kod američkih modela). Ovakvi štapovi idealni su za lov iz čamca, a Ameri na njih obično love basa. Zagovornik sam kratke drške. To je spas kod borbe sa krupnijom ribom a vi se nalazite u granju, ili nekoj drugoj poziciji gde se svi manevri rade iz mesta. Naglasio bih da, ako lovite na vodama gde ima i krupnije ribe, ne preterujete u fi noći pribora. To vam se može gadno osvetiti gubljenjem ribe koju dugo čekate.

Interesantan je zaključak da je kalifornijska pastrmka skoro duplo jači borac od potočne, kao i da su „kalifornijke“ preko kilograma veliki izazov. Zato bih još jednom napomenuo neophodnost korišćenja kvalitetnog pribora i novih monofi la. Pastrmka je žilav borac, a metar visoki skokovi iznad vode zauvek će vam ostati u sećanju.

Lepota ove ribe je nešto posebno. Ono što je čini još lep- šom je različitost boja koje se menjaju u zavisnosti od reke u kojoj žive. Iskusni ribolovci čak prepoznaju specifi čne boje pastrmki sa određene vode jer svaka od njih ima svoje osobenosti. Lepo vreme tek dolazi, pa će odlasci u netaknutu prirodu i nadmetanje sa divljim pastrmkama sigurno biti pravo uživanje za sve ljubitelje ovog prelepog sporta.

 

Autor teksta: Zoran Pantović - Kosta
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 27, Jun 2011

Ostavite komentar