Decembar na vodi - klen, mrena škobalj i plotica

Postavio sportski ribolov 30/12/2012 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Zimovanje na višim vodama

Do prije desetak dana bio sam gotovo ubjeđen da ćemo napokon, nakon pet godina kišnih zima, imati staru dobru zimu sa niskim temperaturama i još nižim vodostajima rijeka. Međutim, od 20. novembra krenuše kiše, a kako prognoze govore, tako će biti i početkom decembra. Desi li se još da napada neki snijeg, pa onda naprasno ojuži, eto nam opet velikih voda i pomuta, što može potrajati i do polovine januara. Ipak, još nije kasno da "nebeska mehanika" dovede hidrometeorološke okolnosti u red, i da već od polovine decembra dođe do stabilizacije vodostaja i bistrih voda.
Kako god vrijeme da bude, pred nama su tri ljuta mjeseca, koja nude velike mogućnosti za nezaboravne ribolovačke avanture. Jedina loša stvar zimi jeste što zna biti prilično hladno, ali je zato sve drugo bolje nego u ljetnim mjesecima. Dobro je to što je riba napokon grupisana u velikim količinama na relativno malom prostoru. Dobro je i to, što je u uslovima deficita prirodne hrane i velike konkurencije u ishrani, riba hiperaktivna. A najbolje u cijeloj ovoj priči je to što je zimi, naročito kad temperatura padne ispod -5° najmanja gužva na vodi. Ne mogu da odolim, a da se opet ne prisjetim i da citiram legendarnu izjavu svoj druga iz rane mladosti Stehlik Vjekoslava zvanog Ćita, inače sitnog kriminalca, grebatora i ribarskog poete. Nabasam nekog davnog januara na Ćitu, kako na -18° baca mladici na rijeci Krivaji, a prsti mu i usne već dobili boju hipermangana. Primjeti me krajičkom suznog oka i procijedi kao da se sebi obraća: "Dobro je ovo jarane - što jača zima, manje šupaka na vodi".
Mnogo je godina prošlo od ove kontraverzne izjave, a ja se i dalje trudim da po Ćitinoj kategorizaciji ne budem - "šupak", ali mi to sve teže prolazi za rukom. Čim temperatura pređe +30° ili padne ispod -5°, prije ćete me naći u kafani nego na vodi.
Ovaj tekst sam zamislio kao mali podsjetnik za sve ribolovce sa velikih rijeka mrenskog regiona i planinskih rijeka sa mješovitim ribljim sastavom, u namjeri da ih motivišem da, osim škobalja kao izrazito zimske ribe, pokušaju da hvataju i neke druge ribe, koje se obično love u toplije doba godine.

Zimski klen

KlenVećina ribolovaca zna da je klen aktivan cijele godine, ali da se mijenja repertoar mamaca na koje ga možemo loviti. Međutim, najviše je lutanja i neslaganja u pogledu lociranja zimskog klena. Samo je jedno sigurno - sav klen već od poznog oktobra nalazi se u zimovnicima. U ranijim tekstovima detaljno sam pisao o tome šta su to zimovnici, pa ovom prilikom ističem samo ono najbitinije. Zimovnici su dugački virovi na rijeci sa relativno mirnim protokom vode i većom dubinom od prosječne, koji omogućavaju ribi u svim uslovima vodostaja da uz minimalan utrošak energije provedu najhladniji dio godine. što je rijeka veća, to su i zimovnici na njoj duži, širi i dublji. Na malim rijekama, poput Lima naprimjer, dobar zimovnik zna biti dugačak tek 50-tak metara, a na Drini imamo zimovnike duže čak i od kilometra (npr. Kod Ljubovijskog mosta).
Klena zimi obično tražimo u dubokim tišacima, ispod podlokanih obala, kraj potopljenih klada, iza velikih kamenih blokova, oko stubova mosta ili u tihim rukavcima iza riječnih ada. Ponekad napipamo jato odmah ispod obale, a na nekim terenima sav "legne" sredinom vira; nađemo ga negdje u unutrašnjoj okuci na samom špicu vira, a opet na nekom drugom viru, nabije se sav u osunčane preljeve, sa uskim kanalima između dugačkih kamenih ploča. Na Sani naprimjer, po najjačoj zimi, nalazio sam izuzetno krupne klenove na plitkim ulaznim brzačićima, što ni na jednoj drugoj rijeci nije bio slučaj.
Sve nam ovo govori da kad je zimski klen u pitanju, ne postoje čvrsta pravila u pogledu lociranja ribe. Klen nije škobalj i ne grupiše se u ogromnim jatima na relativno malom prostoru, već je često raštrkan po viru, pa ga vlja tražiti na različitim pozicijama. Zna se desiti da ga "nagazimo" u velikim količinama na nekoj mikrolokaciji i da nam jedan terenčić daje klenove preko cijele zime, ali uglavnom nije tako, i u toku jednog dana valja nam obići više izglednih terena.
Zimi se klen najčešće lovi na plovak, mada nije loše probati i lov na dubinku, naročito na velikim i dubokim virovima. Od mamaca preporučujem hljeb (uz predhodnu primamu), golježe, gliste i larve vodenih insekata (zimi se jedino mogu naći larve iz roda Hydropsihe). Naravno, na hladnim planinskim vodama klen rado uzme algu kladoforu, a na mirnim vodama tipa akumulacija dobra je pileća džigerica. Varalica i mušica zimi ne daju nikakve efekte.

Mrena na -5°

MrenaZa mrenu sigurno ne možemo reći da je tipična zimska riba, ali da je aktivna u najhladnije doba godine i da se može uspješno loviti, to niko ne može poreći. Poput svih ciprinida i mrena se zimi provlači u zimovnike. Za razliku od klena, kojeg možete naći u bilo kojem dijelu vira, kod mrena je sve jasno. Sve mrene se raspoređuju u centralnoj matici, na dubljim dijelovima vira, i nikada je nećete naći u tišacima ili kontra toku. Možda i najdublju misao o biologiji mrene izrekao je prije više od tri decenije moj drugar i čuveni zenički "zastavičar" Burho, koji mi jednom prilikom reče: "Mren(a) hoće pritisak". Zaista, ako je u plitkoj vodi, onda su to najljući brzaci, a ako je prinuđena da bude u tihoj vodi, onda su to najveće dubine.
Zimi je obično nalazimo u drugoj četvrtini vira, tamo gdje voda iz ulaznih plitkih brzaka ulazi u najdublji eho vira sa izrazitom centralnom maticom. Na plovak se javi slučajno, a ako je želite loviti namjenski, dubinski ribolov nema alternativu. Zimi ne prolaze agresivni mamci tipa rovaca, kačkavalja, kišnih glista ili snopa crvića. Provjereno najbolji mamci su larve vodenih insekata. U to doba godine u pritokama mogu se masovno naći larve tulara iz roda Hydropsihe, a ponegdje i nježne larve jednodnevki (iz roda Ecdyonorus Venosus i Torentis). Po malo mutnijoj vodi najbolji mamac je goljež (krupni sivo-crvi člankoviti crvi ispod šumskog detritusa ili ispod kamenja u raznim vododerinama), a pun pogodak je veliki bijeli crv iz priobalnog mulja, kojeg ste sačuvali u frižideru još od jeseni (u Srbiji ga zovu tinjski crv).
Osim gore pobrojanih "normalnih" mamaca za zimsku mrenu, zimi se ponekad i ponegdje mrena dobro lovi na zaista neobične mamce i tehnike ribolova. Već odavno niko se ne čudi kada mu krupna mrena pokupi vobler, cofa ili peša namjenjenih mladici. Možda je upravo to dalo ideju bosanskim ribolovcima da otkriju zaista čudne mamce za zimski lov mrene. Prije desetak godina iz Zenice mi javiše da razbiše krupne mrene u januaru na mrtve kedere. Rekoše mi da osim mrena na isti mamac dobijaju i ponekog šarana. Hajde de, ovo i nije neko veliko čudo, kada se ima u vidu da je mrena izraziti mesožder, ali prije par godina javiše mi da na Uni, na dubinama od preko 10 metara, vade mrene od preko 7 kg na komade smrdljive jagnjetine. Možda i to ne treba da me previše čudi, jer gotovo da nema mamca na koji nisam dobijao ovu ribu. Jedne godine, na Bosni ispod Željezare Zenice, hit je bio lov mrene na ćevape. Lokalna ćevabdžinica je za tih par ljetnih mjeseci ostvarila promet kao u predhodne 4 godine. Ipak, u masi tih raznih manje ili više smrdljivih mamaca, po odvratnosti se izdvaja svinjska pantljičara, koju koriste stariji novosadski mrenaroši na Dunavu, ispod uliva gradskih kanalizacija. Ne zna se šta je tu gore: ambijent u kojem se love te mrene, te svinjske pantljičare, ili same te mrene, čiji su stomaci puni toaletnog papira, dlaka, a bogami i kondoma. Zato me i ne čudi što se mrene na Dunavu tretiraju kao ribe zadnje kategorije, a na planinskim rijekama to je trofejna riba i prva delikatesa na trpezi.

Plotica - zimska carica

PloticaPloticu valja tražiti u zimovnicima čije dno je bogato razvedeno kamenim pločama ili sedrenim gredama, između kojih rijeka dubi kanale sa šljunkovitim dnom. Upravo tu, po rubovima tih kanala zna u sunčane zime da masovno izrasle alga kladofora, koju plotica čupa svojim čvrstim gubicama.

Ako alga izostane, ili je velike vode odnesu, plotica mijenja način ishrane i uglavnom se vezuje za dno. To je dobra prilika da se u prethodno primamljivanje uspješno lovi na bijele mamce (hljeb, "Pen šaju", crvići). Čak i ako nema kladofore u vodi, plotica neće odoliti ovom mamcu, ako ste ga sačuvali u frižideru, ili ste našli "travu" u nekoj od bistrih pritoka.

Škobaljski zimski skok

ŠkobaljZa kraj namjerno ostavljam najzimskiju od svih gore pobrojanih riba i ujedno najvećeg krivca što će i ove godine, kao i svih predhodnih, biti velika gužva na svim našim vodama od Morave, preko Drine i Lima, do Sane, Bosne, Vrbasa i Une.
Prije desetak godina sam zapisao nešto, čega se i sada ne stidim: "Kad napada onaj pravi krupni snijeg - šljapo, a voda dobije boju tenka, ne postoji ta sila i ovozemljasko zadovoljstvo, koji me mogu odvratiti od želje da lovim škobalje negdje tamo u planinama. Od tog ribarskog atavizma ne vrijedi se braniti, već se prihvatiti štapa i marš na prvu dobru škobaljašku vodu. Poslije četrdesete, boljeg provoda nema.
Sav škobalj je već u virovima i aktivan je preko cijelog dana. Ta informacija je vrlo bitna, ali nam ne garantuje nikakav ulov. Najprefrganije stvorenje naših divljih voda nije, kako se to često misli, ni lipljen, ni mladica, a bogami ni pastrmka, već upravo taj nesretni, ali vrlo spretni škobalj. Kod lova krupnog škobalja na čistim planinskim rijekama faktor sreće ne igra apsolutno nikakvu ulogu, niti škobaljaši spadaju u talične ljude. Znanje, upornost, talenat, istraživalačka strast i višegodišnje iskustvo su osnovne karakterne crte čovjeka, koji ima ambicija da sebi pridoda časnu titulu škobaljaša."
U zimskom lovu škobalja najvažnije je da sami sa sobom raskrstite jednu dilemu: Da li ići na provjerene terene na koje idu svi i koji uvijek daju ribu, ili potražiti neke druge terene, na kojima gotovo niko ne lovi, gdje je ulov neizvjestan, ali ste sigurni da nećete biti izloženi teroru gužve. Poznajem mnoge koji uživaju u gužvi, što radi dokazivanja da su najbolji majstori, što radi "šuplje" i zadirkivanja manje uspješnih kolega. Ako sebe ne prepoznajete u takvoj atmosferi moj vam je svajet da tražite svoj teren i da na vodi budete što više sami, jer, kad ste na vodi sami, još uvijek niste usamljeni. Zimi u svakom viru ima škobalja, ali je činjenica da 90% ribara lovi na 2% potencijalno dobrih škobaljaških terena. Tu leži i vaša šansa da pronađete svoj "izgubljeni raj". Krenite sa dobrim drugom i obavezno ponesite sjekiricu, jer nepoznate terene tek treba urediti i pripitomiti. Ako dobro prođete nikom se ne hvalite, a pogotovo se ne razmećite po kafani. Ako propadnete, otpatite sami i već sutra idite na novi teren. Za uporne voda se uvijek otvori i bogato nagradi svaki autentični trud.

Ranko Travar

Ostavite komentar