Basovizija

Postavio Pedja Pašćan 27/09/2017 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Lete godine, brže neg’ dan na vodi proveden. Vešto i uporno, Alchajmer se prikrada... Imena profesora iz srednje škole odavno zaboravljena, poneko sa fakulteta još se pamti. Bez obzira na kakvoću istog, ime prvog učitelja ostaje urezano zauvek, k’o što je i red... basovizija Lete godine, brže neg’ dan na vodi proveden. Vešto i uporno, Alchajmer se prikrada... Imena profesora iz srednje škole odavno zaboravljena, poneko sa fakulteta još se pamti. Bez obzira na kakvoću istog, ime prvog učitelja ostaje urezano zauvek, k’o što je i red...

Godinama sam mozgić zatrpavao imenima SAD-ističkih predava- ča–basologa. Polako, izbledela su sva sem Stendža, braće Lindner, Stroa, Mansa... Imao sam sreće da mi prvi učitelj bude Sale Top Water Popović (nepotrebno predstavljati). Šašava aždaja gargantuovskog veštačkog jelovnika, najvećeg međ’ slatkovodnim ribama, opčinila nas je obojicu, zauvek. Učitelj, inače vizuelni tip, izrastao je u eksperta za površinski lov uz i kroz lokvanj, u varijanti zvanoj Nimfomanka i mornar (ovog drugog izigrava nekakva cigara, poper il’ torpedo). Učenik je krenuo drugim putem. Obožavam one nejasne, zamagljene nagoveštaje koje mi sa dna, ušuškana međ’ peteljkama lokvanjskim, šalje alavuša kojoj se eto naročito dopada moja Kar(ol)ina (varijanta Uspavani princ i Bezuba vampiruša). Power Worm od 10 inča, ihaj!

Ako ti se svidi pisanije koje sledi, znaj pola zasluge je Učiteljeva.

 

Diši. Tu šam...

 

Da bi rastao, plivao i u čarima seksa bar jednom godišnje uživao, basu je potrebna energija koju dobija unošenjem hrane. Što su metaboličke funkcije bliže optimumu, bas je brže svari i brže ponovo ogladni, što basisti neizmerno vole. Varenje je slo- žen proces koji, slično sagorevanju drveta, nije moguć bez kiseonika. Optimalan nivo u vodi rastvorenog kiseonika kreće se oko osam delova na milion (osam molekula slobodnog kiseonika na milion molekula vode). Pri vrednostima od šest delova na milion basonje još uvek u krvi imaju zalihu kiseonika dovoljnu za lako varenje neopreznog mesa, tuđeg. Prva kritična međa postavljena je kod pet delova kiseonika na milion. Ponašanje basa počinje da se menja. Pojavljuju se prvi znaci nelagodnosti. (priđeš joj s leđa, zabaciš Zaricu, cim-cim, i ništa). Pri vrednostima od četiri dela na milion, metabolika našeg ljubimca već je jako usporena. Umesto sati, potrebni su dani da obrok bude svaren. Prevedeno na srpski: alavuša jede svakog petog-šestog dana, recimo: jela je prekjuče, ješće i preksutra - a ti naš’o da je juriš baš danas...

Većina ovih podataka je dobijena u friziranim, laboratorijskim uslovima, u kojima su (zbog egzaktnosti eksperimenta) ostali parametri održavani na optimumu što u prirodi gotovo nikada nije slučaj. Naviknuti da sebi maksimalno ugađaju, razmaženi laboratorijski basovi svaki put bi otplivali kroz komplikovani podvodni lavirint od pleksiglas ploča do dela bazena gde je pumpa ubacivala kiseonik. Pravim, divljim, bačkim basonjama ne smeta svaka dlaka, k’o onim labos-manekenima. Žilavi i na svašta naviknuti neće napustiti svoje feude čak ni kad sadržaj rastvorenog kiseonika spadne na tri dela na milion, ili 37% od optimalnog nivoa! Ovo je druga kritična granica. Dalji pad od svega 2-3% tera basa da se neprestano kreće bilo u horizontalnoj bilo vertikalnoj ravni, trošeći poslednje rezerve dragocenog kiseonika u krvi. Shvatio si: na hranu ni ne pomišlja - guši se. Ako u vodi ostane samo dva dela na milion, bas prekida svaku aktivnost. Ne pliva, ne jede, ne vari ono što je pojeo. Jadničak umire ako pri temperaturi od 26,5°C (80 F) u okruženju ima samo 1,5 delova rastvorenog kiseonika na milion. Hladnija voda (15,5°C, 60 F) je milosrdnija, produžavajući agoniju na gotovo nepostojećih jedan deo na milion.

 

Temperatur(n)a tura, ura!

 

Velikousti alavko poseduje solidan nivo tolerancije u odnosu na optimalnu temperaturu vode. Drugim rečima, neće tek tako napustiti pregrejanu brvnaru i otići na golo peščano dno samo da bi bio u optimalnom termalnom okruženju. Sve od 21°C (70 F) do 26,5°C (80 F) optimalno je, mada se sa svim solidno snalazi i u čaju od drezge, na neverovatnih 34°C (94 F)! Kritična granica postavljena je na surovih 100 Farenhajta. Ovaj sloj je definitivno pregrejan a bas će kroz njega samo proleteti, kol’ko da zguta srećnog dobitnika, ne bi li što pre zaronio u svežiji sloj, najčešće neposredno ispod termokline.

Kao i svi grgeči, i basovi dobro podnose hladnoću. Uz adekvatan pristup, i na našim kakvim-takvim vodama moguće ih je ciljno loviti pri temperaturi vode od mizernih 4,5°C (40 F). Otprilike u vreme kad se smuđ, zakonom zabranjen, priprema na mrešćenje.

Dobro zapamti sledeće dve cifre: 24,5 i 30°C. I kupi termometar, bre! Kad je okru- ženje hladnije od 24,5°C bas je od Evolucije programiran da traži topliji sloj. Isto tako, traži hladniji ako je okružen čajem od 30+°C. Nadam se da će ti ovo olakšati problem horizontalne lokacije u letnjem basolovu. Sad je lako znati treba li ga tražiti u 'lićaku, u dubijani il’ negde između. Vreme je za Priču o termoklini. Evo opet onih laboratorijskih basova-manekena, zaduženih za zbunjivanje. Momci u belim mantilima držali ih nekoliko dana na 12,5°C, a ondak im na drugom kraju bazena ponudili opciju B: 15°C. Za manje od osam sati celo jato prešlo preko!? Pravi, divlji basovi bački uradili bi to drugačije. Trebalo bi im, tako, jedno nedelj’ dana da natenane kompenzuju temperaturnu razliku od 10-ak stepeni, ne bi li svoje s ljubavlju nabildovane stomačiće od nepotrebnog šoka sačuvali, naopako.

 

Veberistika

Bas ne traži optimalne nego prosečne uslove, sposobne da zadovolje njegove bazične potrebe. Sve preko toga je čist ćar! Ako jedna od varijabila (temperatura, kiseonik, pH faktor) pređe kritičnu granicu, bas prestaje da jede i kreće u potragu za novom kućom. Ako se jedna od varijabila naglo promeni na lošije, bas iz optimalnog okruženja na izvesno vreme prestaje da jede, uprkos tome što bi za novu, nižu vrednost Tvrtko kaz’o da je čista raskoš! Postoje dve podvrste basova, statični nađoši odrasli u dobrim uslovima i dinamični dođoši odrasli u često marginalnim uslovima. Loš letnji teren, mršavi basovi? Nađi najdublju rupu u širem reonu, i dođi zimi! Što je teren optimalniji, feudi su manji jer se potrebe (prvenstveno u hrani) daju lako zadovoljiti. Važi i obrnuto: marginalni uslovi, ogromni feudi. Što viša temperatura, to je u vodi manje rastvorenog kiseonika, i obrnuto, što je u direktnoj vezi sa basovom metabolikom. Uvek se meri površinska temperatura – moram li da objašnjavam zašto?

Ph faktor

 

Baznost tj. kiselost vode obeležava se pH faktorom. Najjača kiselina imala bi pH faktor 1 a najjača baza pH faktor 14. Zlatna sredina (pH 7-8) nije ni kisela ni bazna neg’ neutralna k’o Švajcarska i upravo tu ekološku nišu osvojiše naše mile ljigavice. Voda pH faktora 4 ubila bi većinu riba (ne računajući babušku!), kao i ona sa pH višim od 11. Optimalna kiselo-baznost za velikoustog basa kreće se od 6,5 do 8,5. Sve ispod 4,5 i preko 10,5 za basa je smrtonosno. Maksimalan raspon koji ipak garantuje uspešan mrest kreće se od 5-10. Neke močvare u Floridi i Lujzijani odlično ilustruju basovu pH-elasičnost. Zbog obilja raspadnutog bilja voda je kisela (pH 6). Ovo je očigledno dosta ispod optimalnih vrednosti, ali to nimalo ne smeta lokalnim basovima i basuljama da se svake godine uspešno mreste, porastu veliki i budu temelj vrlo unosnog sportsko-ribolovnog turizma. Jedna od najboljih epizoda serijala Tabajte Čarlija Mura snimljena je ovde.

 

Sveto dvojstvo

 

Za razliku od domaće mačke koja je sigurna da će dobiti klopu pa kalorije uludo troši na jurenje sopstvenog repa i slične zezancije, bas-divljak instinktivno izbegava nepotrebno kretanje. Energija se čuva za obavljanje triju baznih aktivnosti: lov, bežanje od opasnosti i potraga za komforni(ji)m okruženjem. Pazi, nije rečeno: optimalnim okruženjem. Zanemari li se ljudska vrsta, traženje optimalnog okru- ženja nije taktika koja se u prirodi često sreće. Razlog je banalan koliko i logičan: nema ga dovoljno za sve. Ribe stoga koriste oprobanu taktiku hiperprodukcije mlađi. Neki od klinaca će možda i uspeti da nađu i odrastu u optimalnim uslovima. Većina populacije biće sasvim zadovoljna prosečnim a izvestan deo će morati da se zadovolji minimalnim uslovima. Iako će zbog surovijeg okruženja rasti sporije i kraće živeti, žilavi lokalni basovi dočekaće zaslužene penzije. Pod uslovom da neko po’apsi il’ prebije lokalne majstore za skidanje s gnezda.

Čovek lišen predrasuda ne postoji. Svojevremeno, na početku basovske karijere, lovio sam i sa tipom kome su, kaže, sve žene iste. Voli amerske filmove - vol’o bi’ i’ još više, al’ svi su mu Crnci isti (ne razlikuje ih od crnkinja, šta li?). I svi mu basovi behu isti. Misli se, imaju isti mentalni sklop! Little tomorrow, bivši kolega! Bas je ličnost, bre. Usput, mentalni sklop formira se u skladu sa uslovima odrastanja, uslovi odrastanja zavise od okruženja, okruženje diktiraju tri glavna faktora (temperatura, kiseonik, pH), mada ne treba zanemariti ni hranu. Da pojednostavimo, za promenu?

Na vrhuncu svog basovskog ludila išao sam na Bajski kanal tj. Kupusinački dunavac tj. Veliki bač- ki svaka četiri dana! Pola dana na velikom bačkom da i ne brojim. U eksperimentu učestvuju tri basadivljaka. Grgur je odrastao u gotovo idealnim uslovima, Gavra u solidnim, Tvrtko u minimalnim, koji jedva zadovoljavaju osnovne životne potrebe. Šta bi se desilo kad vodu zadesi neka prilično nagla promena na lošije? Smem da se kladim kako se neko već dosetio najvažnije rečenice: bas ne traži optimalne neg’ prosečne uslove. Prevedeno na srpski, to znači da će nagl(ij)a promena najmanje zasmetati Grguru. Uprkos padu, parametri koji omeđuju njegovo okruženje nose četiri zvezdice a to opet znači da će delija ostati na svom feudu i posle kraćeg perioda adaptacije opet biti oran za tepsiju šampita (i gajbu piva mlakog, crnog?). U startu skromnije, i Gavrino okruženje izgubilo je zvezdicu. Ostale mu tri, a i to jedva. Nagon za samoodržanjem polako nadjačava onaj za glađu, pa alavko počinje da patrolira ka granicama svog feuda, u potrazi za sve tanjom, bezmalo nedostajućom karikom. U svakom slučaju, trebaće mu mnogo više vremena da se aklimatizuje i počne da jede. I konačno, jadni Tvrtko, siroče bez oca i majke. Rodila ga tetka, a da...

 

Nađoši i dođoši, braća rođoši

 

Čak i kad se nalazi u high-end stanju, Tvrtkovo okruženje jedva zaslužuje dve ipo zvezdice. Svaka veća promena bilo koje od varijabila (temperatura, kiseonik...) pogubna je. Ako misli da spase glavu, mora na daleke pute. Ako treba, napustiće sve terene koje poznaje (a poznaje 100-struko više od Grgura). Grgeči ovo rade samo u velikoj nuždici, da ’prostite. U jedan mah vitki nomad nalazi to što traži. Budući da je duže vreme apstinirao od hrane, period aklimatizacije traje začuđujuće kratko! Jasno, s obzirom odakle dolazi, Tvrtku je svaka promena promena na bolje. Dođi, janje moje. Ono nije janje, već Bass Assassin.

Tipičan primer za ovo su elektrane ili slična postrojenja koja izbacuju suvišnu toplu vodu, remeteći prirodnu temperaturnu ravnotežu u tom delu jezera. Naviknut na stalnu šetnju, dođoš Tvrtko zimu provodi u zagrejanom delu a zahvaljujući bržem metabolizmu aktivno se hrani iako možda pada sneg! Ješće mnogo češće od Grgura, nađoša. Nenaviknut na duge šetnje, Grgur zimuje na svom feudu, u ’ladnoj vodi tek koji metar dublje od svoje letnje rezidencije, udaljene možda svega 10 m! Strašni smo ti mi, Panonci...

Pod uslovom da imaju bar minimum kiseonika, u zagrejanim oblastima uvek je više prirodne hrane, zimi naročito. Zami- šljajući ovaj rog izobilja, mnogi će pomisliti: onaj Tvrtko je genije. Nije. I ostali nomadi znaju za ovo! Konkurencija u ishrani je oštra što kao posledicu ima mnogo nepotrebnog jurcanja jer ovde nema timskog rada (nisu ovo smuđevi, ej). Kad se ispod svega podvuče crta, ispada da Tvrtkovi- ći – uprkos tome što preko zime pojedu mnogo više - ne mogu da dostignu težine tj. gabarite Grgurića. Razlog? Grga živi prirodnije, u toploj vodi leti a u ’ladnoj zimi, sa metabolikom u direktnoj vezi sa temperaturom vode. Moj ti Grga jednu bodorku vari po 15 dana. Onaj Tvrtko je juče jeo a sutra će opet...

Nije teško pogoditi koga je od ove dvojice lakše uloviti po- četkom zime, kad bas kao, ne jede. Kao spava. Spava bucmasti nađoš, to stoji.

 

Autor teksta: Đorđe Veber ;
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 17, avgust 2010.

Tagovi: ribolov bas grgec

Ostavite komentar