Mrena u aprilu

Postavio sportski ribolov 29/04/2014 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

MIMOHOD SA MRENAMA - Evo bogami i aprila. Šinjele u sošku, patike na noge i marš na vodu.
Kad se vrbin list raskoka bradavicama i baci pjenu, a topolin se lijepi za prste; kad zamiriše mlada kopriva i kukurijek ospe šumu zelenim; a od zapada se vazduh raspuca elektricitetom i zamiriše na vlažno kamenje i pokisle novine – e tada nama valja, u rana jutra, tiho se iskradati iz kuće, i otići daleko, što dalje, tamo gdje bistre vode teku. Jer, tamo daleko, baš daleko od mračnih nastambi ljudi, čekaju nas naši najrođeniji: ptice, žabe, ribe i bube. Tu ćemo čuti najljepšu od svih melodija, onu vaseljensku, što svira orkestar za vodu, vjetar, lišće i ptice. Ko ne voli, ili možda ne čuje tu pjesmu nad pjesmama, neka ne ide jako daleko, ali opet neka ide na vodu, jer, upamtite – svaki trenutak kraj vode je čisti dobitak.

            Hajde sada da depatetiziramo priču i pređemo na stvar. Osim što je april jedan od najljepših mjeseci u godini, jer je to doba kad se sva priroda budi, pa tako i ljudi, ovo je period kad su mnoge atraktivne vrste riba izuzetno aktivne.

            U aprilu polno sazrijevaju mnoge vrste vodenih insekata (naročito jednodnevke i sitne obalčarke), pa se aktivnost pastrmke pomjera sa dna i priobalnih zona ka površini i bržim dijelovima rijeka i potoka. Na manjim rijekama, a naročito na potocima, najatraktivniji lov pastrmke mušičarenjem je upravo od polovine aprila do kraja maja.

            Lipljen i mladica se u ovo doba mrijeste, pa na njih treba pričekati do polovine maja.

            Plotica, škobalj i šljivar se mrijeste u aprilu, ali su u periodu neposredno pred mrijest vrlo aktivni, pa je po mišljenju mnogih april jedan od najproduktivnijih perioda za lov ovih vrsta.

            Na nižim, ravničarskim rijekama mrena se uglavnom sva izmrijesti već u aprilu, a na višim, pogotovo na takozvanim «hladnim» vodama, sa mješovitim sastavom riblje populacije (salmonidi i ciprinidi), mrijest mrene se odvija znatno kasnije, ponekad čak i do početka avgusta. Ako bi tražili neki prosječan period, u kojem se najveći procenat mrena mrijesti u našem akvatoriju, bilo bi to doba kada cvate zova i kruška.

           PROLJEĆNA STANIŠTA MRENE

           Kako je meni poznato, niko se u našoj ihtiologiji, a da ne govorim o publistici, nije ozbiljno pozabavio fenomenom velikih proljećnih migracija pojedinih vrsta riba. Nikom nije palo na pamet da napravi jedan prost i jeftin eksperiment, koji bi dao odgovore na mnoga pitanja, interesantna ne samo nama ribolovcima, već i nauci.

            Kakav eksperiment? Recimo da je predmet našeg interesovanja mrena iz Morave. Konkretno, zanima nas kada kreće u mrijest, koliki put prevali, koliko se zadrži na mjestu mriješćenja i, da li se vraća na istu poziciju.

            Hajde da pretpostavimo da se za ovako nešto zainteresuju ljudi iz Stalaća. Šta im je raditi. Neka odu u januaru na najveći zimovnik u svojoj okolini i agregatom izlove tridesetak matičnih mrena. Potom neka ih markiraju (pričvrste prsten za leđno peraje), reanimiraju i vrate nazad u vir. Ono što slijedi poslije toga je čista ekonomija. Valja obavijestiti sva udruženja sportskih ribolovaca uzvodno, a isto uraditi i preko medija, da će se svakom ko ulovi i fotografiše markiranu mrenu, a potom je pusti, isplati novčana nagrada. Rezultat akcije treba sumirati krajem juna. Tako će se doći od informacija o najuzvodnijoj poziciji do koje putuje mrena, dobu kad se tu nalazi, te kada se vraća, i da li se uopšte vraća na prvobitnu poziciju.

            Ako bi ovakvu akciju preduzelo više udruženja, i to ne samo za mrene, uskoro bi se došlo do izuzetno bogate baze podataka, korisnih, kako za nas ribolovce, tako i za stručnjake što rade na postavljanju ribarskih osnova.

            Decenijama pratim kretanje i navike mrena, i moram vam priznati da sam još daleko od toga da mogu utvrditi kako imam jedan zaokružen sistem saznanja, da ne kažem saznajni ključ, koji mi omogućava da mogu pouzdano utvrditi kretanje i navike ove ribe na jednoj te istoj rijeci, a kamoli na svim rijekama našeg akvatorija. Sigurno ćete se upitati: a zašto bi nas to uopšte zanimalo? Evo zašto. Ako ste pasionirani zaljubljenik u jednu vrstu ribe, recimo u mrenu, zar vam je svejedno da li ćete svoju najdražu ribu loviti dva ili svih dvanaest mjeseci.  Vjerujem da nije. Uvjeravam vas da većina ribolovaca, čak i onih, koji za sebe tvrde da su specijalisti za mrene, ovu ribu love dva, najviše tri mjeseca u godini, a isto vas tako uvjeravam da se ova riba može loviti preko cijele godine. Naravno, pod uslovom da znate gdje loviti, na koji mamac i kojom tehnikom. Svoje najveće mrene uhvatio sam u oktobru, krajem avgusta hvatao sam najveći broj mrena, a najbolje dnevne prosjeke mrena od preko dva kilograma imao sam u aprilu. Dešavalo mi se da u decembru odem na lov škobalja, a vraćam se sa punom čuvarkom mrena. Na prvi pogled, reklo bi se da pravila nema. Ipak ima.

            Od novembra pa do kraja februara sve mrene su u zimovnicima. Hrane se malo i to u najtoplijem dijelu dana. Ponekad, kad ojuži u dužem vremenskom intervalu, postaje vrlo aktivna, pa često napadne i vobler, namijenjen mladici. Javiše mi od preko, da su pretprošle zime na Bosni masovno hvatali krupne mrene na dubinku i mrtvog kedera (!?).

            Jedno je izvjesno, kakva god da je zima, početkom marta mrene se pokreću uzvodno i ne zaustavljaju se dok ne dođu na pozicije za mrijest. Pri malom vodostaju drže se centralnog dijela rijeke, a po mutnoj i visokoj vodi naćemo ih u priobalnoj zoni. Prvih desetak dana nakon izlaska iz zimovnika, naročito u godinama sa izrazito niskim zimskim vodostajem, mrene se intenzivno izbacuju na površinu, vjerovatno u namjeri da se oslobode parazita, pijavica i nataložene prljavšine u škrgama. Ovaj fenomen naročito dolazi do izražaja nakon dugih i oštrih zima, a ukoliko je zima blaga i kišovita, zna se desiti da totalno izostanu martovska izbacivanja mrene.

            Zanimljivo je da mrena prvih dvadesetak dana nakon pokretanja iz zimovnika vrlo malo uzima hranu. Uhvaćene na udicu pružaju slab otpor, vidno su izmršale, a u redukovanom želucu pronaćete tek pokoju sitnu larvu jednodnevke. Ikra je još prljavomaslinaste boje i proći će još četrdesetak dana dok ne sazrije i dobije onu svoju zrelu narandžastu boju.

            Uvijek valja imati na umu da se ova priča dešava u različito vrijeme na različitim tipovima vode. Na toplim ravničarskim vodama, mrena već polovinom marta ulazi u veće pritoke matičnih rijeka i intenzivno se hrani. Na nešto višim vodama mrenskog regiona ovaj film gledate tek od polovine aprila, a na hladnim vodama sa mješovitim sastavom riblje populacije, seksualni i digestivni apetit mrene bude se tek početkom maja.

            Zato, kad vas pozivam na aprilski lov mrene, tu nipošto ne adresiram na Drinu, Sanu ili Lim, već na Ukrinu, Usoru (te vode najbolje poznajem), odnosno, na sve jače pritoke mirnih ravničarskih voda iz mrenskog regiona. Kad već spomenuh Ukrinu (desna pritoka Save u sjevernoj Bosni), a nadam se da nas čitaju u Derventi i Bos. Brodu, ne mogu, a da riječ-dvije ne prozborim o ovoj kultnoj aprilskoj vodi. Zašto aprilskoj? Zato što upravo u ovo doba iz Save u Ukrinu ulaze nepregledna jata krupnih mrena i prinudno se zaustavljaju u selu Lužani (9 km od Dervente), gdje je napravljena improvizovana brana za potrebe kaptiranja vode za ribnjak u okolini B. Broda. Prije rata u Bosni hodočastili smo na te rajske terene i na toj bistroj rječici lovili orijaške mrene u zastrašujućim količinama. Gdje god pogled da bacite – u duboke tišake, u limane ispod podlokanih obala, u plitke preljeve i titrave brzačiće – do očiju je dopiralo nepregledno mnoštvo zagasitožutih fleševa od mrena u gustom porektu, koje su strpljivo čekale svoj red na mrijest. Toliko mnoštvo krupne ribe na malom prostoru, nikad više i nigdje u životu nisam sreo.

            Nažalost, rat je učinio svoje. Znajući od ranije naviku mrena da početkom proljeća iz Save ulaze u Ukrinu, lopovi su ušće ispregrađivali kilometrima mreža, u kojima su završavale svoj tek započeti svadbeni put stotine tona mrena, a umjesto da obave produžetak vrste, završile su uglavnom kao hrana za svinje. Istina, ove informacije su stare par godina, a da li se nešto danas promjenilo, ne znam, a ne usuđujem se ni da pitam. Previše sam volio tu vodu i dotuklo bi me saznanje da se devet godina nakon rata narod iz tih krajeva još nije dozvao pameti. Ukrinu ne treba poribljavati – dovoljno je omogućiti joj da se u Savu ulijeva ne kroz okca od mreža.

            Evo male rekapitulacije karakterističnih lokacija na kojima se mrena rado zadržava u rano proljeće:

  • neposredno oko ušća pritoka i jačih vododerina,
  • u većim pritokama matične rijeke,
  • sa spoljne strane, na mjestima gdje rijeka pravi velike krivine,
  • neposredno iza pozicija gdje rijeka udara u strmu obalu i podlokava je,
  • ispod, a ponekad iznad markantnih prepreka u vodi, gdje se matica lomi, usporava, siječe i pravi male zatone sa vrtložnim strujama, bez povratnog toka,
  • ispod brane, vodeničnih i ribnjačkih ustava, vodopada, većih slapova i na drugim sličnim mjestima gdje riba teško ili nikako ne može proći uzvodno.

 

Neovisno od lokacije, dno mora uvijek da je tvrdo, bilo da je od šljunka, krupnog kamenja ili ilovače. I, još jedna stvar. Birajte mjesta sa izraženijom maticom, jer mrena, čak i u hladnoj vodi, izbjegava tiša mjesta u rijeci, gdje se taloži mulj i detritus.

 

U PROLJEĆE  - SAMO MESO

            Poput svih ciprinida, mrena u doba proljećnih migracija jede hranu bogatu proteinima životinjskog porijekla. Razlog je prost. Samo ta hrana daje u malim količinama dovoljno energije da se izdrži dugotrajni i iscrpljujući put do mrijesta. Uzimanje gabaritne hrane biljnog porijekla dovelo bi do nadimanja želuca i nekontrolisanog prijevremenog izbacivanja reproduktivnog materijala, a to mrena, mada ima malu glavu, jako dobro zna. Zato, u rano proljeće zaboravite obilno prihranjivanje terena hljebom, žitom, konfekcijskim hranama i crvićima. Možda će vam i poći za rukom da zadržite jato, ali ulovi će biti ispod svakog očekivanja. Ako već volite da ribe grupišete u trasu, što je razumljivo i za pohvalu, dovoljno je da u vodu povremeno bacite brzo rastvorljivu zimsku hranu (nipošto slatku) u kuglicama veličine oraha. Ali opet lovite na meso. Bijele mamce (Šaju, hljeb, crvići) koristite tek krajem aprila i u maju, kad se vode totalno izbistre i smanje. Kad kažemo meso, mislimo prije svega na prirodnu hranu, kojom se mrena inače hrani u ovo doba godine.

             Nabrojimo ih:

            1. Razne larve jednodnevki.  U našim vodama evidentirano je oko 50 vrsta jednodnevki, ali, da izbjegnemo mnogo pametovanja, pomenućemo one koje najčešće srećemo i do kojih se najlakše dolazi. To su prije svega nimfe iz roda Ecdyonurus i Rhitrogena, koje nalazimo sa unutrašnje strane krupnijeg šljunka ili ispod potopljenih kora od drveta najčešće u priobalnoj zoni. Imaju karakterističan pljosnati oblik, tri para nožica i tri repna izdanka. Ove nimfe su vrlo nježne građe i nisu podesne za grublji dubinski ribolov, već za lov na plovak, zastavicu i kotrljanje.             Nešto robusnije građe su jednodnevke iz roda Ephemera vulgata i Ephemera Danica, koje nalazimo samo u čistim potocima i rijekama, u riječnom nanosu od mulja, pijeska i čestica izdrobljene sedre. Ovim sočnim nimfama žutobraonkaste pigmentacije teško da može odoliti bilo koja riba, čak i kada ih nema u vodi gdje lovimo.

            2. Larve tulara. U aprilu je još rano za najubitačnijeg od svih tulara – žuto-smeđeg tulara (Potamophilax sp.), mada poznajem potoke gdje ga već u aprilu ima dosta u zrelom stadiju larve.

            Zato nije nikakav problem naći masovno rasprostranjene mramorne tulare iz roda Hydropsyhe sp. Nalazimo ih ispod krupnog kamenja, nešto dalje od obale, u jačoj matici. To su prilično čvrste larve maslinkasto zelene boje, podesne i za grublji dubinski ribolov. Upamtite, na ovaj mamac lovite kad baš niste u poziciji da nađete nimfe jednodnevki, ili kad vas uslovi na vodi prisiljavaju na teži dubinski ribolov.

            3. Bijeli crvi iz mulja. Evo, već devet godina kako pišem o ovom mamcu nad mamcima za lov mrene, a da još nisam saznao šta je ustvari TO. Nisam ga čak ni fotografisao, pa vam to čvrsto obećavam za neki od narednih priloga o mreni. Na svu sreću, saznajem da su vispreni ribari iz Kraljeva već skužili šta je to i «ubiše» mrenu na bijelog crva.

            U Zenici (gdje je taj mamac i otkriven) nazivaju ga larva divlje ose, vjerovatno zato što ima sa obe strane svog do 4cm dugačkog člankovitog tijela dvije bodljice, kojima zna neprijatno da pecne. Nalazi se u površinskom sloju priobalnog mulja ili vlažne zemlje, a naročito ispod tankog muljevito-pješčanog nanosa na priobalnim kamenim pločama. Crv je prljavo bijele boje, prilično tvrde kože (koju treba znalački probosti u samoj osnovi bodlje) i na udici se vrti kao lud, čak i kada ga pola fali. Čudo jedno. Ne postoji voda na kojoj ovo nije mamac broj jedan za mrenu, bez obzira na doba godine.

            4. Goljež. Po izgledu i veličini je vrlo sličan predhodnom crvu, samo ima zagasito sivu boju i mnogo ga je lakše pronaći: po rubovima vododerina i potoka ispod kamenih ploča i raznih otpada; u vlažnom nanosu iznad raznih betonskih ploča, ispod trulog lišća u vlažnim šumama, i u priobalju rijeka. Ima nježniju kožu od bijelog crva, ali, kad se pažljivo probode dugo se drži na udici. Osim mrene, koja ga obožava po mutnijoj vodi, vrlo rado ga napada i klen.

            5. Kišna glista. Kad zamute i nadođu proljećne vode, nema boljeg mamca za lov mrene od malo krupnije kišne gliste. Najbolje je montirati tako što se uz pomoć igle navuče na najlon i ostavi par cenata ispod udice da radi. Treba izbjegavati najveće gliste, one sa izraženim samarom. Sabanjejev kaže da ih mrena radije uzima kad izbace zemlju iz probavnog trakta, što se postiže držanjem u ulju (hvala na savjetu, ali ja ne bih).

            6. Crv potkornjak. Došli ste na vodu u namjeri da lovite škobalje, a voda provrila od mrena. Osim hljeba ništa nemate. Treba vam neko meso. Ogulite koru sa par klada i uskoro ćete imati desetak krupnih i tvrdih crva potkornjaka, koje osim mrene rado napada klen i plotica, a bogami i pastrmka.

 

TEHNIKE LOVA MRENE

            April baš i nije neki mjesec da se razmećete svojom besprijekornom tehnikom. Riba jede, ali se ne otima oko zalogaja.

            Skromne zalihe energije, čuvaju se za nešto mnogo bitnije od ždranja. Mrena se sad lagano kreće uzvodno i kupi povremeno ono našta naiđe. Ne osvrće se na ono što joj promakne kraj glave, već samo zine da pokupi što joj ide pravo u usta. Takvom temperamentu moramo se i mi prilagoditi.

            Koliko god da nam je ispod profesionalne časti da zabacimo dubinku i štap stavimo u rašlje, vjerujte mi da je to u aprilu najčešće ona dobitna kombinacija. Pogotovo kada su vode još jake i sijere. Po mutnoj vodi statični ribolov nema alternative.

            Jedina voda koju poznajem, a na kojoj se u aprilu krupna mrena mogla loviti na plovak i zastavicu je Ukrini, a donekle joj možemo pridružiti i Usoru. Objašnjenje je jednostavno. Ukrina je ravničarska rijeka kroz koju snježne vode protutnje već u martu, a u aprilu se povuče u korito, izbistri i lagano cijedi kroz livade i rakite. Dakle, lovite u mirnoj, ugrijanoj i bistroj vodi, na prosječnoj dubini od jednog metra. Pa tu bi i mrtva usta jela pokretni mamac, a kamoli mrene, koje leže u tako gustom poretku, da ne možeš ugaziti u vodu, a da joj ne staneš na rep.

            I, još nešto. Bez obzira za koji ste se tip vode opredijelili i kojom tehnikom mislite loviti, upamtite: U proljećnom lovu mrene nema stanovanja na jednom mjestu. Lovite ribu koja je stalno u mimohodu. Tako i vi, od vira do vira, za ribljom pameti. Želim vam da i ovog proljeća mimohodimo sa mrenama.

Ranko Travar

Tagovi: mrena april

Ostavite komentar