Krilati ribari naših reka i jezera

Postavio Pedja Pašćan 26/12/2017 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Jedan od nerazdvojnih elemenata sportskog ribolova je svakako i uživanje u čarima prirode. Strast koja nas vodi da gotovo svaki slobodan dan provedemo u nadmetanju i nadmudrivanju sa stanovnicima reka, potoka, kanala i jezera, nije ništa drugo do povratak iskonskim korenima i mala psiho terapija kojom pročistimo svoj duh i napunimo baterije do novog izlaska na vodu. Naravno, ima to i svoju cenu...

Ribolov je često skup hobi a o opravdanjima našim milim suprugama, mogla bi se knjiga napisati. Ipak, „slike“ koje donosimo sa ovih naših avantura, ništa ne može zameniti. Ne mogu a da ne pomenem koliko sam puta posmatrao srne dok preplivavaju Tamiš ili vidre kako spretno seku brzake Gradca i Drine. A kakav je samo osećaj posmatrati metamorfoze reke čije se boje menjaju od plameno žute pri izlasku sunca, preko zelene i plave tokom dana, do jarko crvene i purpurne pred večernji suton. Jedan od ugođaja koji pruža boravak na vodama (naravno, pored pecanja) jeste i posmatranje faune, a posebno ptica.

Ne znam da li ste primetili, a verujem da jeste, naše najvernije kolege i stalni pratioci na pecanju su upravo ptice. Od oko 340 vrsta koje se mogu videti u Srbiji, jedna osmina u svojoj ishrani koristi ribu. Neke vrste su usko specijalizovane i tokom svoje evolucije su se potpuno prilagodile životu na vodi, bilo da je u pitanju plivanje ili ronjenje, dok su neke druge razvile kombinovane tehnike lova, i u svojoj ishrani, pored ostalog koriste i ribu. Od ptica smo nekad davno i učili. U praskozorju čovečanstva, naši preci su posmatrajući upravo čaplju i njen moćni kljun kojim probada ribu, počeli na isti način da koriste zašiljenu motku kao koplje. Strele, udice i mreže, na red su došle tek mnogo kasnije.

Priču o krilatim ribarima na našim vodama započeću prema ustaljenom taksonomskom redu koji se koristi u ornitologiji, pa ću tako krenuti sa gnjurcima. Za razliku od morskih gnjuraca (gaviidae) koji se kod nas pojavljuju retko i to samo tokom seoba i zime, ostali gnjurci (podicipedidae) su gnezdarice naših jezera, ribnjaka, mrtvaja i kanala. Njima je telo toliko prilagođeno plivanju i ronjenju da se na kopnu s mukom kreću. Noge su im postavljene daleko na zadnjem delu tela zbog čega ih vuku dok hodaju, ali s druge strane, u vodi predstavljaju najvičnije ronioce na svetu. Njihova osnovna hrana su sitniji primerci ribe, a pojedine vrste ishranu dopunjuju mekušcima, račićima i vodenim insektima.

Dve vrste pelikana tokom seoba povremeno sleću na ribnjačka jezera i akumulacije. U pitanju su kudravi nesit Pelecanus crispus i ružičasti nesit Pelecanus onocrotalus. Zbog oblika kljuna, posebno kese na donjem delu kojom istovremeno prilikom zaranjanja kupe vodu i ribu, ime im je izvedeno od grčke reči pelekys, što znači sekira.

Njihovi dalji rođaci kormorani su najpoznatiji ribolovci na domaćim vodama. Velika količina krvi u odnosu na telesnu težinu i nagomilani kiseonik omogućava im dugo zadržavanje pod vodom. Kod nas razlikujemo dve vrste: velikog vranca Phalacrocorax carbo i malog vranca Phalacrocorax pygmeus. Veliki vranac je mnogo brojniji i predstavlja noćnu moru za sve ribnjake u Srbiji. Zbog velike potrošnje energije mora da pojede više od pola kile hrane dnevno. Međutim, toliko su efikasni da svoje dnevne potrebe zadovolje u dva relativno kratka lova. Na Dalekom istoku, vrance koriste za ribolov tako što im stavljaju uske prstenove oko tankog vrata i na uzici ih puštaju da rone. Ulovljena riba ostaje zaglavljena u grlu, te se nakon vađenja vranac ponovo pušta u lov.

Od devet vrsta evropskih čaplji, osam u svom meniju ima i ribu. Čaplje su strpljivi lovci i mogu satima nepomično stajati u plićaku vrebajući plen. Munjevitim zabacivanjem glave i vrata, oštrim kljunom, koji koriste kao klešta, grabe žrtvu ili je probadaju. Zanimljivo je kako mala bela čaplja Egretta garzetta koristi lov bucova. Ona se jednostavno smesti u plićaku i sačeka da bucov prilikom svojih napada izmori kedere, koje nakon toga polu-ošamućene od umora, kupi kao na gozbi. Sjajan ribolovac je i siva čaplja Ardea cinerea. To je naša najveća čaplja, koju zovu „ubica sa kopljem“, jer svojim kljunom može da usmrti i šarana od tri kilograma. Slično kao i čaplje, bela roda Ciconia ciconia i crna roda Ciconia nigra se vrlo rado goste ribom.

Mada su usko specijalizovane za život na vodi, ptice iz reda guščarica (anseriformes) retko su u svojoj ishrani opredeljene na ribu. Njihova ishrana je uglavnom okrenuta ka mekušcima, larvama, barskom bilju i insektima. Sitniju ribu lovi patka njorka Aythya nyroca i šiljkan Anas acuta, inače naša plovka sa najdužim vratom i repom. Jedini pravi ribolovci među guščaricama pripadaju familiji ronaca (merginae). Tri vrste ronaca, veliki ronac Mergus merganser, srednji ronac Mergus serrator i mali ronac Mergus albellus primarno se hrane ribom. Ove ptice imaju sposobnost dubokog zaranjanja, a srednji ronac je vrsta koja i pod vodom zamahuje krilima.

Među grabljivicama samo dve vrste možemo nazvati našim kolegama. Najveći evropski orao, belorepan Haliaeetus albicilla, pored sisara, vodenih ptica i lešina, hrani se i ribom. S druge strane, jedan od najmoćnijih ribolovaca u ptičijem svetu nosi ime kakvo mu zaista i odgovara - ribar Pandion haliaetus. Ova vrsta orla se kod nas može videti jedino u jesenjem i prolećnom preletu kada se zadržava uz reke i jezera gde ima dovoljno ribe. Ribar se sa visine od 15 do 60 m (isturena grana stabla ili lebdenje u vazduhu) obrušava ispruženih stopala i polusklopljenih krila. Pomoću dugih, oštrih i kukastih kandži, čiji su tabani prekriveni grubim bodljama, ublažava prvi šok prilikom uranjanja u vodu i hvata klizavu ribu ispod površine vode. Zadnji prst mu je veliki i može da se savije unazad, a stisak mu je toliko jak da ga ponekad previše velik plen povuče za sobom u dubinu. Inače, njegov plen dostiže težinu i do 1,2 kg (lično posmatrao, prim. autora).

Galebovi (laridae) su uglavnom svaštojedi i vrlo često ih možemo videti i na deponijama. Od deset vrsta koje se mogu videti u Srbiji, gotovo svi u ishrani koriste i ribu. Međutim, za razliku od onih koji love, galebovi uglavnom koriste druge tehnike kao što je na primer otimanje lovine drugima, a vrlo rado će pokupiti ošamućenu i uginulu ribu koja pluta površinom vode. Posebno su se specijalizovali za ribnjake u periodima izlovljavanja i ispuštanja vode iz bazena. Njihove bliske srodnice čigre (sternidae) su vratolomni letači i sve od reda (sedam vrsta u Srbiji) love sitniju ribu. Čigre patroliraju ili lebde nisko nad površinom vode i uz munjevito plitko zaranjanje hvataju kljunom plen. Mnogim pecarošima se desilo da im ovi mali spretni letači napadnu mamac prilikom povlačenja kroz vodu.

 

Za kraj sam ostavio najmanjeg ribolovca u ptičijem svetu naših vodenih staništa. Verovatno da nema pecaroša koji nije primetio minijaturnu pticu tirkizno-plavih leđa i narandžastih grudi koja munjevitim pravolinijskim letom prelazi sa obale na obalu. Vodomar Alcedo atthis je stanovnik reka strmih i podlokanih obala a sitnije primerke ribe lovi obrušavanjem sa grana neposredno iznad vode. Ribu uvek guta od glave sem kada plen nosi ptićima u gnezdo.

 

 

Autor teksta: Čeda Vučković
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 20, novembar 2010.

Ostavite komentar