Dodir sezone

Postavio Pedja Pašćan 28/08/2019 0 Komentara Destinacije / Vode,

11. marta termometar je pokazivao -2°C, inje je svetlucalo na travnjaku, kad smo raspakovali feeder opremu na obali jezera „Šaran” u Barandi.

Posle tvrdoglavog i dosadnog ledenog talasa, konačno nam je, u trenutku dok ovo pišem, stigla baba Marta. Jest da su njeni prsti još hladni, a njeni zubi podosta oštri, no, početak marta svakako znači period godine kada pecaroško srce već oseća približavanje proleća i naravno, dolazak nove ribolovačke sezone. Tako je to bilo i sa nama. Bio je 11. mart, nedelja izjutra, i termometar je pokazivao -2°C, inje je još naveliko blještalo na travnjaku kad smo se dali u raspakivanje ribolovačke opreme na obali. Tog jutra krenuli smo u pecarošku avanturu iz više razloga. I jedan od njih bi već bio sasvim dovoljan. Naime, saznali smo da je otvorena sezona ribolova na jezeru „Šaran” u Barandi. A od onih preostalih razloga eventualno možemo još napomenuti da su meterorolozi na televiziji prognozirali da će te nedelje pre podne biti pretežno sunčano, i da će se maksimalna temperatura kretati od 3 do 9°C. Što je više nego dovoljno kao razlog da se naša feederaška klapa, u sastavu Gordan, Dragan, Atila i ja, spakuje i pravac jezero „Šaran”, te da se otisnemo na vodu, da bi osetili prve dane marta, dodir pecaroške sezone, da se nadišemo svežeg vazduha na otvorenom uz štapove. I to pored toga što su nam isti meteo stručnjaci već za popodne predvideli oblačno vreme, povremeno sa kišom, ali i pojačan vetar.

 

Izjutra bilo minusa

 

Da je izjutra još bilo minusa, ne samo što se osećalo u vazduhu, već se i videlo po travnatoj površini na obali, koju je prekrivalo inje. No, iako smo krenuli izjutra negde oko šest sati, što se mora priznati da je prilično rano za ovo doba godine, kad smo stigli na odredište, tamo nismo bili sami. Već su bila zauzeta pecaroška mesta na sredini, tačno nasuprot ulaza na jezero, gde smo se inače i mi uputili. Preostalo nam je da se smestimo na preostala slobodna mesta i to pored zabačenih feeder štapova naših beogradskih kolega. Kako smo se kasnije upoznali, ti ranoranioci su bili Dejan Todorović, Adam Mesić i Darko Ciganović. Dok nam je ljubazan ribočuvar Nenad Filić naplaćivao dnevne dozvole, koje koštaju 500 dinara za ribolov od 5:30 izjutra do 19:30 uveče, od njega smo saznali da riba još veoma slabo radi. Kako nam je Filip objašnjavao, voda je jako hladna, tako da se ribe, ako i nađemo njihovo mesto okupljanja, prilično teško odlučuju da uzimu hranu.

No, nije izdržao da napomene da će još biti dana za megdana, i da je ovo tek početak i prvi dani sezone u kojoj će se onaj ko se bude odlučio da se uputi na ovaj revir, i odluči da zabaci na Barandi, zasigurno nauživati u pecanju. Naime, u ovom 4,5 hektara velikom reviru, čija je prosečna dubina oko 2 metara, nalazi se bogat riblji fond. Taj riblji fond se sastoji od oko 5700kg šarana težine od 2 do 20kg, zatim 130 komada amura prosečne težine 4kg, oko 100kg tolstolobika, 110 štuka… Obala jezera je uređena, a ovog proleća se planira i renoviranje platformi za pecanje, a da onima koji se odluče za noćno pecanje bude još prijatnije i udobnije, za njih će biti posebno izgrađene i uređene i dve bungalov kućice, koje su smeštene tik pored vode.

 

Darko – Dejan 3:3

 

Nakon zauzimanja pecaroških mesta, naša družina je ubrzo povadila iz ruksaka birane primame i zimske arome, te je svako po svom iskustvu i znanju pripremio svoj miks potrebne postojanosti. Zatim smo svi po PS-u odradili osnovno hranjenje i krenuli sa namamčenim udicama u potragu za šaranima. Kod izbora mamaca, moram priznati, bilo je dosta dileme. Tako su na udice dospeli i dipovani peleti, živi mamci, a i sendviči. Kako je vreme prolazilo, jedina dešavanja bila su ponovna i ponovna punjenja hranilice, obnavljanje mamaca i ponovna zabacivanja, ali poteza nije bilo. Sve do 8:20h. Tad je Dejanu Todoroviću zatreperio vrh feeder štapa. On kači, zamara i ubrzo stiže prva riba u meredov. Šaran trojka. Zatim sledi novo zatišje. Taman da se potpali vatra i da se ispeče roštiljska kobasica za doručak. Moram priznati da je prijala vruća kobasica u prirodi.

U nastavku je bilo još čekanja, ali i novih uzbuđenja. U potrazi za šaranima, te nedelje su Darko Ciganović i Dejan Todorović vodili mrtvu trku.

Konačan skor dana - bilo je ukupno 7 šarana:

Dejan Todorović – 3 komada

Darko Ciganović – 3 komada

Adam Mesić – 1 komad

Hronologija ulova je bila sledeća:

◆ Dejan Todorović 2 komada na Cukk školjku

◆ Adam Mesić na Cukk školjku

◆ Darko Ciganović na Cukk školjku

◆ Dejan Todorovic na boilu Omegafish

◆ Darko Ciganović 2 komada na Cukk školjku

Dejanove ribe su dolazile na rastojanju od blizu 70m, a Darkove ribe na nekih 50-tak metara. Naravno da smo svi bili znatiželjni sa kakvom ribolovačkom opremom su Darko i Dejan pecali.

 

Korišćena ribolovačka oprema:

 

Darko je za ovaj martovski pecaroški izlet pripremio dva feeder štapa. Njegov prvi feeder štap, Formax Endura, bio je dugačak 3,60m, dok je drugi, Daiwa Aqua Light feeder štap, bio dugačak 3,90m. Na oba štapa bile su montirane Formax Esprite Match 4000 mašinice. Kao osnovni najlon koristio je Kamasaki Sword 0,22mm, i na njega je vezao montažu od method extra carp feeder hranilice od 50gr, predvez udice bila je struna dužine 10cm, na koju je vezao Owner udicu C5 broj 10. A za mamac je koristio Cukk kukuruz sa ukusom školjke.

Dejan Todorović je koristio dva feeder štapa marke SPRO Heavy Pellet Feeder by Döme Gabor sa najosteljivijim vrhom, na štapovima su bile montirane 2 mašinice SPRO Hardliner 10300 sa najlonom Trabucco Special Feeder 0,22mm. Sistem je činila metod hranilica „Lubenica” od 40gr, sa predvezom od 10cm, vezanim strunom Fox Reflex 15lbs i udicama G-Carp Specialist broj 8 i Gamakatsu 2260B broj 10. Mamac je bio Cukk sa ukusom školjke i boila omegafish. Prihrana je bila VDE Complete Carp Food Source pomešan sa VDE Expanda Gold hranom u odnosu 1:1, sa jednom šakom šećerca i VDE Carp Pelleta od jagode veličine 8mm.

 

Vidimo se ponovo na vodi

 

Negde oko dva-pola tri popodne, vetar se pojačao a krenula je da pada i sitna ledena kiša. Šta o ovom prvom martovskom šaranskom izletu reći? Ono što je kod opraštanja jedan od naših kolega primetio: „Nemam pojma Adame.druže šta se danas sve desilo, no čini mi se da ste vi poneli sa sobom neke beogradski šaranolovne feeder štapove, koji izgleda da nisu tako lenji ko naši mužljanski feeder-i”. Veliki pozdrav druže i tebi i svima vama, i nadamo se da ćemo se uskoro opet videti negde na pecaroškoj vodi, a verovatno i ovde na Barandi, pa ćemo pecati i družiti se zajedno.

 

Autor teksta: Ištvan Kazi​
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 37, April 2012

Ostavite komentar