Tisa, feeder , jazevi...

Postavio Pedja Pašćan 16/05/2019 0 Komentara Destinacije / Vode,

Boraviti bogu iza leđa u zagrljaju netaknute prirode, u nekoj zabiti na divljoj vodi, pravi je melem za pecaroško srce. I naša panonska lepotica, reka Tisa, koja je uglavnom umiljata, ali koja ponekad zna da bude i veoma divlja, skriva mnoga slična mesta, pa je omiljena destinacija ribolovcima željnih izazova i avantura. Na jednom sličnom pecaroškom mestu na Tisi feeder tehnikom je ciljno lovio jazeve naš stari znanac Robert Egedi.

Sinulo mi je kolko sam ja zapravo u zavidnoj situaciji. Naime, ovoga puta ne pišem za dnevni list, već za magazin Reviri Srbije, pa prema tome u ovom članku uopšte ne moram da objašnjavam zašto pravi ribolovac ama baš uvek mora, pa mora, da izabere pecaroško mesto daleko od normalnih puteva u nekoj zabačenoj vukojebini, gde se jedva stiže s mukom, preko korenja, mnoštvo rupa i neprohodnog šipražja. Ukoliko u sličnoj nedođiji neko pronalazi mesto gde se može pecati feeder tehnikom, verovatno je sve rečeno o stepenu zaljubljenosti tog aktera u navedenu tehniku. Na sličnom terenu na Tisi pecao je feeder tehnikom naš stari znanac Robert Egedi. Ciljne ribe su mu bile jazevi. Evo kako je Robi na svojoj pecaroškoj turi prošao i šta nam savetuje.

 

Feederom na reci

 

Od svih pecanja feeder tehnika zasigurno je najteža disciplina ribolova na tekućoj vodi. Zato je kod ove metode najvažnije ono što je važno i kod drugih ribolovnih tehnika - da znamo da vežemo najpogodniju montažu i da znamo da pripremimo primamu koja radi. Možemo imati najbolji feeder štap i najbolju mašinicu, ali ukoliko pecamo sa neodgovarajućom montažom i pogrešno procenjenim miksom primame, sva naša grozničava priprema bit’ će uzaludna. Kako je Robi u šali ali i najozbiljnije primetio, mamac, primama i montaža se nalazi ribama najbliže, pa je prirodno da od njih zavisi hoćemo li doći do poteza.

 

Daljina zabačaja

 

Koje mesto ćemo izabrati, koje mesto ćemo u vodi prihranjivati i na koju daljinu ćemo zabacivati zavisi od više činioca. Još sam bio klinac kad me je deda savetovao: „Sine, zapamti dobro, treba da pecaš tamo gde ima ribe!”. I Robi se pridržavao toga. Bila je kasna jesen, i po savetima mesnih ribolovaca znao je da se ribe u ovo vreme na datom potezu Tise nalaze bliže sredini reke, tačnije na nekih pedesetak metara od obale. Koliko je Robi ozbiljno prihvatio iskustvene činjenice starih pecaroških vukova sa Tise, te bio dosledan njihovim savetima, videlo se pre početka pecanja. Naime, na obali iza pecaroškog mesta odmotao je najlon sa špulne i izmerio tačno 50 metara, da bi zatim označio tu daljinu filcemi zakačivanjem osnovnog najlona u klips mašinice. Uradio je to sa oba štapa, pošto je poneo dva štapa sa sobom. Bila su to dva Tubertini Aymara Feeder štapa. Jedan je bio dugačak 3,6 a drugi 3,9 metara. Ovi štapovi vrlo dobro podnose opterećenje, tako da sa njima hranjenje mesta na pedeset metara udaljenosti od obale ne predstavlja nikakav problem. Ovoga puta, Robi je odlučio da dužu Aymaru koristi samo za hranjenje. Gomboce primame, a one su bile teške više od 80 grama (na slici), zabacivao je sa 3,90m dugačkim štapom. No, Aymara težine bacanja od 120 grama sa lakoćom je podnosio ekstremno opterećenje. Pogotovo što je špulna njegove mašinice bila namotana do panja sa pletenicom 0,23.

O feeder štapu Aymara možemo reći da ima dopadljiv dizajn, a i pored toga što se čini pretankim poseduje izuzetnu snagu, pa je pogodan i za lov krupnije ribe.

Kraći Aymara feeder štap dužine 3,6 metara Robi je koristio za ribolov. I prostu montažu. Na mašinici ovog štapa bio je namotan osnovni najlon 0,18. S tim da je između osnovnog najlona i predveza udice bila ubačena pletenica od 0,16mm, dužine 7-8 metara. Zahvaljujući izdžljivosti navedenog šok predveza ni upotreba većih hranilica nije predstavljala nikakav veći problem. U hladnoj vodi udica broj 14 se pokazala kao pravi izbor, a bila je vezana na predvez 0,14-0,16, čija dužina je iznosila od 50 do 60 centimetara. Kako nam Robi priča, odmah nakon zauzimanja pecaroškog mesta i podešavanja nužnih potrepština i neophodnog pecaroškog pribora, prvo što je uradio je zabacivanje montaže nekoliko puta sa 30-gramskom hranilicom bez primame kako bi ustanovio kolika je dubina vode. A ona je na osnovu napomenute iskustvene procene na 50 metara od obale na izabranom mestu, iznosila nekih 7-8 metara. Bilo je to dovoljno da Robi započne ribolov sa hranilicom od 70 grama.

U jesen, voda Tise je zelenkasta i bistra. U ovoj kristalno čistoj vodi itekako treba posvetiti pažnju sastavu primame koja će u tim uslovima funkcionisati. Robi po staroj ustaljenoj navici za tekuću vodu voli da kod kuće još prethodnog dana umeša miks, jer smatra da će na taj način pripremljena primama postati postojana i kompaktna do trenutka pecanja. Ono što na obali jedino dodaje miksu su tonuće mrvice crvene boje, pošto kada su sveže i dodaju se u tamnu primamu izgledaju blještavije. O crvenim mrvicama još samo toliko da brzo tonu i u suvom stanju, tako da se osobine unapred pripremljenog miksa primame ne menjaju.

 

Recept za rečni ribolov

 

Krenemo li na jednodnevno feeder pecanje (naročito ako nam je ciljno mesto nepoznato) nije loše iz predostrožnosti pripremiti nešto veću količinu primame. Jer na primer, može nam se desiti da sednemo na mesto gde se jako kači, te ako poželimo da promenimo kasnije to mesto, nije loše da imamo kod sebe dovoljno pripremljene primame i za prihranjivanje novoizabranog pecaroškog mesta. Nije naodmet znati ni to da za prihranjivanje pecaroškog mesta na reci ne moramo po svaku cenu da koristimo najskuplju primamu. Toj nameni odgovaraju sve one primame čija postojanost i ponašanje u vodi odgovaraju uslovima rečnog ribolova.

 

 

 

 

Mamac za jazeve

 

Jazeve interesuju i privlače ih mamci jarkih boja. „Nisam zalazio u ihtiologiju, pa i ne želim ulaziti u polemiku da li jazevi uopšte raspoznaju boje ili ne, no iskustvene činjenice govore o tome da ima mnogo više poteza kad se koriste mamci žute i crvene boje” – priča nam Robi. A zanimljivo je i to da je na ovoj pecaroškoj turi najveći primerak jaza pao na zrno šećerca iz konzerve.

 

 

 

 

Ribolov

 

Ajmo sad malo da pecamo. Robi je raspremio stvari i namontirao hranilicu. Izmerio je 50 metara najlona, označio je najlon i zakačio ga na označenom mestu u klips mašinice. Zatim je zabacio 12 gomboca primame kao osnovno hranjenje. Nije naodmet napomenuti da prilikom hranjenja neki ribolovci znaju da naprave grešku. Naime, montažu ne bacaju nizvodno već uzvodno. Krajnji rezultat je skoro isti. Vodotok će pre ili kasnije spustiti montažu skoro na isto mesto. Da, ali uzvodno bačena montaža će se kotrljati više metara po dnu, a ona nizvodno bačena će se spustiti na dno skoro na istom mestu gde je i upala u vodu.

Nakon odrađenog hranjenja na udicu dolaze dva pinkija. Hranilica se pošteno napuni sa dodatno obogaćenom primamom. Naime, pre zabacivanja se startna primama obilno pojačava sa kasterima, šećercem i crvićima. Zatim sledi precizno zabacivanje i naravno, strpljivo čekanje. U isto vreme prenosi se vest da su neki ribolovci na dnu kamenogdela obale tehnikom plutanja mamca ulovili nekoliko lepih jazeva. I to Robiju pojačava adrenalin. Nakon 20 minuta špic Aymare se pomera. Sitno treskanje vrha signalizira da se našao jaz oko montaže, to jest da su ribe stigle na hranilište.

Ko ima iskustva u feeder tehnici, njemu je poznato da sitno treskanje špica nastaje kad ribe napadnu hranu u hranilici, odnosno kad počnu da gurkaju hranilicu. I udaraće je sve dok u njoj ima hrane. To su trenuci kad je suvišna bilo kakva kontra, jer se ribe nalaze oko hranilice a ne kod udice.

Čim prestaje treskanje vrha, montaža se vadi, i odmah sledi ponovno punjenje i zabacivanje, jer u ovakvim prilikama nije preporučljivo dugo ostavljati praznu hranilicu u vodi. Kod Robija, čim je ponovo napunjena hranilica legla u dubinu, raniji simptomi su se ponovili. Ali, ovoga puta se savio i vrh feeder štapa i to veoma odlučno.

Usledilo je kačenje i zamaranje, a na obali se našao prvi jaz, prva riba na ovoj pecaroškoj turi. Robi nije imao vagu kod sebe ali se mnogo obradovao ribi, koja je po proceni prisutnih kibicera bila kilašica. Prošlo je nešto jače od sat vremena i ulovljena su još tri jaza. Tad je usledilo menjanje mamca. Na Tubertini Seria 2 udicu broj 14 umesto dosadašnja dva pinkija stavljen je sendvič od jednog zrna šećerca i jednog pinkija. Kako Robi priznaje, mamac je promenio u nadi da će se za novu kombinaciju možda zainteresovati neki šaran. Šaran se ovoga puta nije pojavio, ali je zato na sendvič sa šećercem zagrizao jaz dana. Bio je težak oko kilu i po.

U dva sata popodne potezi su potpuno isčezli. No, Robi se do tada već nauživao. Imao je iza sebe uzbudljivo i prelepo pecanje sa bogatim ulovom.

 

Autor teksta: Egedi Róbert, Ištvan Kazi
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 36, Mart 2012

Ostavite komentar