Hidroakumulacija Bočac i okruženje

Postavio Pedja Pašćan 21/06/2017 0 Komentara Destinacije / Vode,

Evo nas kako ulazimo u juni, a na većini voda ribolovna sezona još nije krenula. Velike padavine i neobično hladni dani u drugoj polovini maja, na većini rijeka doveli su do poplava i pada prosječne temperature vode za ovo doba godine. Trebaće još dosta vremena i sušnih dana da naše najveće rijeke Dunav, Tisa, Morava i Drina postanu atraktivne za ribolov. Nekakav ribolov još je jedino moguć na kanalima DTD i vještačkim akumulacijama, što za većinu ozbiljnih ribolovaca nije dovoljan razlog da raspakuju svoj pribor.

 

Upravo zbog tih malo ambicioznijih ribolovaca željnih pravih ribolovačkih avantura, za ovu priliku pripremio sam jedan zanimljiv prijedlog kako provesti dobar vikend. U pitanju je...

Krenete li magistralnim putem iz pravca Banja Luke prema Jajcu, nakon četrdesetak kilometara nailazite na hidroelektranu Bočac i istoimenu akumulaciju, koja se proteže više od tridesetak kilometara južno prema Jajcu. Ovaj impresivni vodozahvat napravljen je na nekada najatraktivnijem kanjonskom dijelu toka rijeke Vrbas. Mnogi stariji Banjalučani i Jajčani ni danas ne mogu da prebole uni- štavanje najljepšeg dijela rijeke Vrbas, gdje su hvatani zaista kapitalni primjerci mladice, pastrmke i lipljena. Međutim, ovi mlađi, koji ionako nemaju pretjeran sluh za lomatanja po divljim vrletima kanjonskih tokova rijeka, nemaju za čim da žale, naprotiv, dobili su tridesetak kilometara kao kristal čiste i duboke vode, prebogate raznim ribljim vrstama, od kojih većina nije ranije postojala u matičnoj rijeci. Osim toga, u stara vremena gotovo nepristupačna divlja voda, pretvorila se u mirnu akumulaciju, koja je, zahvaljujući porastu nivoa vode, postala mnogo pristupačnija. I dalje je to prilično negostoljubiva voda, do čijih obala možete sići možda tek na desetak mjesta, ali uz upotrebu čamca, dostupne su vam pozicije, koje ranije niste mogli posjetiti ni uz pomoć helikoptera i planinarskih užadi.

 

Ribolovcima iz Beograda ili Novog Sada potrebno je nepunih pet sati lagane vožnje da se dođe do motela „Mandiko“, smještenog na najatraktivnijem dijelu akumulacije Bočac. Tamo će vas srdačno dočekati vječ- no nasmijani i za šalu spreman domaćin Drago Mandić, inače strastveni ribolovac, od kojeg ćete dobiti korisne savjete i prijeko potrebni čamac.

 

Riblje bogatstvo 

Prvih godina nakon potapanja kanjona Vrbasa akumulaciju su nastanjivale autohtone vrste riba: mladica, pastrmka, lipljen, škobalj, klen, mrena, sapača, plotica, peš i dvoprugasta uklija. Nakon par godina ovim

ribama se priključila crvenperka i linjak, koji su došli iz vodozahvata Plivskog jezera, putem ogromnih betonskih cijevi, kojima se vode Plivskog sliva dovode neposredno iznad hidroelektrane Jajce I. Malo je voda u Evropi u kojima linjaci dostižu tako gigantske razmjere kao u akumulaciji Bočac. Hvatani su primjerci od preko pet kg, a komadi od 2-3 kilograma smatraju se uobičajenim. Idealan period za lov ove ribe je od polovine aprila do kraja maja i to u plićim osunčanim zalivima. Vjerujem da se ova atraktivna riba može loviti i do kasne jeseni, ali gotovo niko se ciljno ne opredjeljuje za linjaka, tako da su iskustva i saznanja o lovu linjaka na Bočcu više nego skromna.

 

Devedesetih godina otpočelo se sa kaveznim uzgojem šarana i kalifornijske pastrmke, pa se i te dvije vrste uskoro pojaviše duž cijele akumulacije. Nekako istih godina u jezeru su registrovani i prvi ulovi somova, kojih danas ima zaista u impresivnim količinama.

 

Početkom dvijehiljaditih neki se entuzijasta sjetio (hvala Bogu neovlašteno) da u jezero ubaci po hiljadu i po komada štuka i smuđeva. Već naredne godine počeli su ljudi hvatati smuđeve od 2-3 kg, a poslije par godina sve češće su bili ulovi komada od preko sedam kg. Smuđ je bukvalno „eksplodirao“ u jezeru, što ne treba da čudi kada se ima u vidu da je Bočac hladna, čista i duboka voda, ispod čije površine se krije čitav lavirint od potopljenog drveća, te da je voda prebogata uklijom, crvenperkom, klenom i drugom sitnom ribom.

 

Jednom prilikom reče mi Drago Mandić – Mandiko kako se smuđa toliko nakotilo, da se obraduje kao malo dijete, kad umjesto smuđa na vobler dobije klena. Reče mi i to da od pet ulovljenih klenova, njih četiri imaju na tijelu rane od smuđevih ujeda.

 

Za razliku od smuđa, koji se onih po- četnih 1500 komada namnožio u stotine hiljada primjeraka, zanimljivo je da sve do prošle (ili možda pretprošle) godine niko još nije ulovio štuku, mada je ubačena ista količina kao i smuđa. Priča o tome kako se smuđ i štuka ne trpe međusobno i da u toj bici po pravilu strada štuka, ne pije vode, jer, zaboga, u pitanju je ogromna vodena akumulacija, po površini i po dubini znatno veća od Zvorničkog jezera. Takođe i mudrovanje na temu kako je Bočac suviše hladna i duboka voda za štuku nema realno utemeljenje, jer, ima li hladnijih i dubljih jezera nego u Skandinaviji, a štuke ima k`o šodera. Biće izgleda da se štuka izvjesno vrijeme „primila“ i da joj treba nešto duži period za aktivnu koegzistenciju sa novom sredinom. Da štuka ima i da će ih tek biti, svjedoče u zadnje vrijeme sve češći, uglavnom slučajni, ulovi izuzetno krupnih štuka, od kojih većina pregrize ljudima najlon ili strunu. Kao i što se dalo predpostaviti, ti prvi ulovi dogodili su se na ušću Crne rijeke u jezero (odmah kraj motela „Mandiko“), jer tu imamo plitak i dobro osun- čan zaliv sa izuzetno mnogo sitne bijele ribe. S obzirom na bonitet vode, izuzetno mali pritisak ribolovaca i odsustvo svakog krivolovca, a pogotovo imajući u vidu da je Drago Mandić dobio na koncesiji cijelu akumulaciju, ubjeđen sam da će sa ovih terena uskoro dolaziti prijave evropskih rekorda u ulovu štuka i smuđeva.

 

Ribolov na Bočcu

Ako ste pažljivo pratili predhodno izlaganje lako ćete doći do zaključka da na Bočcu možete loviti čak 14 atraktivnih vrsta riba (mladica, potočna pastrmka, lipljen, mrena, škobalj, plotica, klen, crvenperka, kalifornijska pastrmka, linjak, šaran, som, smuđ i štuka). Malo li je? Ako tome još dodam da lovite u kristalno čistoj i bistroj vodi, u jednom od najdivljijih i najljepših kanjona u Evropi, a da vam kraj same vode prolazi odličan asfaltni put, navedite mi barem jedan inteligentan razlog da već naredni vikend ne upalite auto i skoknete do „Mandika“.

 

Pretjerano je sada očekivati da ovdje dam iscrpan elaborat kako, gdje i kada loviti svih 14 vrsta riba u Bočcu. Za taj posao trebalo bi mi još 14 ovakvih testova. Mož- da je bolje da neke stvari otkrijete sami, naravno, uz svesrdnu pomoć domaćih ribolovaca, koji su vrlo predusretljivi prema došljacima i rado otkrivaju sve tajne ovog moćnog jezera.

 

Većina ribolovaca iz Srbije dolazi na Bo- čac uglavnom zbog lova smuđa, uz soma kao „kolateralnu štetu“. Zato ćemo ovom prilikom malo više pažnje pokloniti nekim specifičnostima lova smuđa, što će, vjerujem, biti od dragocjene pomoći svima koji prvi put dolaze na jezero.

 

Lov sa obale moguć je isključivo noću, kada smuđ priđe obali i lovi u gornjim slojevima vode. Ulovi ovom metodom su rijetki i vezani su sa mnoštvom problema, koji proizilaze iz otežanog kretanja po strmim i odronima sklonim obalama. Dakle, želite li ozbiljan ribolov, čamac nema alternativu. Još ako imate motor, koji vas može odvesti nekoliko kilometara dalje od napadnutih pozicija (od „Mandika“), imate sve preduslove za veliku ribolovačku avanturu. Ne brinite, kod Mandika uvijek ima višak čamaca, mada nije loše izvršiti rezervaciju par dana prije ribolova. Sidra i utezi vam ovdje ne trebaju, jer već 5-6 metara od obale imate dubinu od 15 metara, a pod vama je gust preplet potopljenih krošnji od ogromnih stabala. Vezujete se za spoljni niz ogranaka koji štrče na sve strane iz vode. Zabacuje se prema sredini jezera, i, kada ste sigurni da ste na dnu (dubina je najčešće 25-30 m), polako privlačite mamac (ili varalicu) prema sebi, uz karakteristično cimanje i povremeno zastajkivanje. U praksi su se bolje pokazali mekani monofili (0,25 mm) od upredenih struna, jer, zahvaljujući prevenstveno tegljivosti, daju veću mogućnost smuđu da proguta i ponese mamac bez oklijevanja, ili naknadnog izbacivanja mamca iz usta. Naravno, kad umjesto smuđa mamac proguta krupan som, najpametnije je da odmah poravnate štap sa vodom i oprostite se od ulova što ranije, jer je vađenje velikog soma iz ovakvog krša sa tankim najlonom više nego nemoguća misija.

 

Nakon mnogobrojnih eksperimenata sa gumicama, silikonskim glavinjarama, dubokoronećim voblerima, kašikama itd. lokalni su skontali da je ipak najmanja danguba lov smuđa muvanjem na kedera. Neki muvaju sa otvorenom udicom, tako što kederu provuku udicu kroz usta i izvuku je u vratnom dijelu da viri. Kod ovog metoda nema fulanja kad smuđ uzme, ali, nažalost, nema fulanja ni kad uzme grana. Zato je možda najbolje muvati „zatvorenim“ mamkom, tako što sva udica ostane u kederu. Kod ovog metoda od presudnog značaja je identifikacija ugriza, jer tog momenta valja štap vratiti malo prema vodi, pa nakon par sekundi udariti dobru „šabačku kontru“.

 

Iz ličnog iskustva znam i garantujem da ništa manje efikasan nije metod muvanja na filet od neke bijele ribe. Filet se montira na taj na- čin da se deblji dio fileta navuče na najlon, a udica se bode kroz kožu, i u mesu se zakrene tako, da vrh udice ostane u mesu, sakriven. Na ovako dubokim vodama, prednost dajem filetu od najmanje deset cenata dužine, s tim da se sa tanjeg dijela fileta odstrani meso, čime se dobije efekat izazovnog lelujanja.

 

Naravno da se na Bočcu, kao i na svakoj drugoj vodi, smuđ može loviti na tvistere i šedove, ali u tom slučaju valja koristiti udice sa štitnikom, ili, što je najbolje, worm udice 3/0, sa olovnim suzama kao otežanjem i uz upotrebu tvistera od ultra mekanog silikona. Dovitljivi bosanci, u odsustvu sonara i sličnih tehničkih pomagala, brzo su shvatili da se smuđ može prihranjivati na nekoj mikro lokaciji i da se tako ulovi mogu utrostručiti. Dovoljno je prije ribolova baciti u zonu očekivanog udarca par šaka izdrobljenih kedera. Za razliku od štuke koja lovi iz zasjede, smuđ je u stalnoj potrazi za hranom, pa mu ponekad treba pomoći da vas lakše pronađe.

 

Na ovoj ogromnoj akumulaciji smuđa ciljno lovi možda tek desetak ribolovaca, pa su mogućnosti za eksperimentisanje i inovacije praktično neiscrpne. Za razliku od 2006/2007 kad se većina smuđa događala upravo oko motela „Mandiko“, sada ga love 10 kilometara nizvodno oko brane, ali i 15 kilometara uzvodno, na ušću Ugra, čak i u uzvodnim brzacima. Kad do- đete, recimo, na terene uzvodno od ušća Ugra, gdje nastaje akumulacija i voda ima brz protok, i kad bacite vobler, nikada niste sigurni koju ćete ribu dobiti – smuđa, pastrmku, mladicu, klena ili soma. Zato je veliko zadovoljstvo i privilegija boraviti na ovim rajskim terenima. Sam karakter vode tjera vas da se u hodu prilagođavate i usavršavate svoje ribolovno umjeće. Ako pak zataji varalica, ili vam jednostavno dosadi varanje, upravo na terenima iznad ušća Ugra imate fenomenalnu pistu za vrhunski lov na plovak škobalja, mrena, plotica i klenova.

 

Okruženje

Ako ste odlučili da vam baza boravka bude motel „Mandiko“, valja imati na umu da u krugu poluprečnika od 50 km imate čak 11 voda nulte kategorije kvaliteta i grad Jajce sa impresivnim spomenicima srednjovekovne arhitekture. Nabrojaću samo neke od voda u neposrednom okru- ženju koji svakako treba obići i otpecati: Pliva, Plivsko jezero, Janj, Vrbas, jezero Balkana, Sana, Ribnik...

 

Ako mene pitate kako organizovati boravak na Bočcu, evo odgovora. U rano jutro valja biti na jezeru i otpecati smuđa. Čim progrije i akcije izostanu, nazad u motel na kafu, rakiju i obilan doručak. Poslije okrepe možete otići na Plivu (ako mušičarite), ili na Vrbas iznad Jajca, ako lovite na plovak ili varalicu.

 

Oko podneva valja sebe počasitti dobrim izletom na jezero Balkana, gdje osim dobrog ribolova, na raspolaganju imate bazen za kupanje i uvijek svježu jagnjetinu sa ražnja. Poslije ručka na Balkani, vratite se nazad prema Jajcu i produžite u pravcu Bočca. Između crkve Svetog Ive i kafane „Tri vode“ imate fenomenalan potes na Vrbasu za lov pastrmke i lipljena. S obzirom da je taj dio vode u kanjonskom dijelu, već poslije 16 časova imate hlad i odlične uslove za ribolov.

 

Vodite računa da se na Bočac vratite oko 18 časova, jer valja iskoristiti večernji cug smuđa.

 

Dakle, junski dan je dug i u njega može stati mnogo dešavanja, ukoliko znate šta hoćete i ako imate dovoljno seksa za sve te senzacije. Jedno je sigurno – nigdje u Evropi na tako uskom prostoru niste u poziciji da lovite sve vrste riba i svim mogu- ćim tehnikama, a sve to za vrlo malo para. Ako je moguća Mongolija na Balkanu, to je upravo na terenima o kojima smo ovom prilikom pisali.

 

Autor teksta: Ranko Travar
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 15, jun 2010.

Ostavite komentar