Brza i besplatna dostava za 2 dana - za sve narudžbe veće od 5000RSD (Srbija).

Zapis sa Bioštice i Drinjače

Postavio sportski ribolov 06/06/2013 0 Komentara Destinacije / Vode,

RAZVOĐE

Ne pamtim kada se desilo da sedam mjeseci budu velike vode. Nastavi li ovako još par nedelja, zaboraviću kojim putem se ide na Drinu. Nije mnogo veselija situacija ni na ostalim našim velikim rijekama: Moravi, Ibru, Limu, Savi, Dunavu, Tisi...

Sve se nekako urotilo ove godine protiv ribolovaca – počev od nekog dokonog činovnika u Vladi, koji je svoje prisustvo u establišmentu pokušao opravdati tako što je poskupeo dozvolu za 33%, pa do Svetog Ilije, koji se nakon dvije godine probudio iz sna i odlučio da ovim silnim kišama dodatno ubjedi ribolovce da se batale dokoličarenja kraj vode.

Nije mi ovo prvi put da dočekam kraj maja, pa čak i cijeli juni, a matične rijeke budu velike i mutne. Kad dođe takva godina, jedino rješenje bilo je odlazak na male vode. Bosna je jedna od rijetkih zemalja gdje vam se nikada ne može destiti da neka voda nije namještena za ribolov. Kakve god da su kiše i topljenje snjegova, uvijek ostane nekoliko rijeka na kojima voda bude prihvatljivo mala i bistra. Pri tome ne mislim samo na kraške rijeke kratkog toka, tipa Ribnika, Plive, Dabra i slično, već i na divlje planinske rijeke. Dešavalo se tako ponekad da se Bosna, Una, Vrbas i Drini izliju iz korita, a mnoge od njihovih pritoka budu na minimalnom vodostaju.

Ovakve, samo na prvi pogled neprirodne situacije, obično se dešavaju na terenima gdje se razdvajaju slivovi velikih rijeka. Ta razvođa ili vododjelnice, geomorfološki gledano, predstavljaju velike visoravni, izdignute između više planinskih vijenaca, sa kojih se vode slijevaju u dva suprotna pravca. Pojednostavljeno gledano, južni obronci tih planinskih vijenaca daju prve velike vode, jer se snijeg prvo otapa sa te strane. Istovremeno, sa suprotne, dakle, sjeverne strane istog planinskog vijenca, vode su još male i bistre, jer još nije došlo do topljenja snijega. Ponekad vas samo par kilometara dijeli od ogromne i mutne vode do bistre i ekstremno male rijeke.

Da vas više ne bi zamlaćivao svim mogućim situacijama koje se dešavaju po bosanskim planinama, vodim vas na jedno od najvećih razvođa u Bosni, koje nam je posebno zanimljivo i zbog činjenice da je veoma blizu Srbije. Vodim vas i zbog toga što u poluprečniku od 50-tak kilometara imamo 10-tak rijeka i potoka nulte kategorije kvaliteta, sa stamenom ribljom populacijom, kako pastrmke, lipljena i mladice, tako i klena, škobalja, plotice i mrene. A vodim vas i zbog toga što tamo stanuju dobri ljudi i još bolji ribolovci, koje svakako morate upoznati, ako želite da, osim uživanja u prirodi, doživite i prave ribolovačke avanture.

 

RAZVOĐE BOSNE I DRINE

Prije nego što predstavim neke od najzanimljivijih voda sa ove teritorije, pokušaću u najkraćim crtama da predstavim glavne toponime možda i najvećeg razvođa slivova u Bosni i Hercegovini.

Razvođe između sliva Drine i rijeke Bosne gradi na jugoistočnoj strani Jahorina, na istočnoj Romanija i Javor, koji su vezani prostranom kraškom visoravni preko Glasinca i Han Pijeska; zatim na sjevernoj strani planine Smolin i Konjuh, u čijem području izvire rijeka Drinjača. Od pritoka Drine najvažnije su u ovoj vododjelnici Prača, zatim Žepa i Drinjača sa Jadrom.

Slivu rijeke Bosne pripadaju mnogobrojni tokovi zapadne i sjeverne vododjelnice, koji veoma gusto brazdaju cijeli ovaj predio sjeverno od Sarajeva. Ovom prilikom nećemo nabrajati veliki broj tokova koji teče južno od vododjelnice, već samo one koji teku u pravcu zapada. Najvažniji vodeni tok, koji presjeca sredinom ovaj planinski predio pravcem jugoistok-sjeverozapad, jeste Krivaja. Rijeka Krivaja, poput Drine, nastaje spajanjem dvije rijeke, Bioštice i Stupčanice.

Bioštica izvire u neposrednoj bilizini sela Knežine i teče u pravcu sjeverozapada kroz nestvarno lijep predeo, pun gorske romantike. U svom vrletnom putu prima mnoge gorske potoke, od kojih je za nas ribare najzanimljivija Kaljina, prebogata pastrmkom potočarom.

Stupčanica počinje ispod sela Žeravice i Nevačke. Probija se od istoka pravo prema zapadu kroz veoma vrletan i kamenit teren, primajući usput mnoge gorske potoke, a u gradu Olovu sastaje se sa Biošticom, tvoreći rijeku Krivaju.

 

BIOŠTICA

Svaka od ovih rijeka i rječica koje sam pomenuo, a i mnoge koje nisam pomenuo, a sastavni su dio velikog razvođa slivova Drine i Bosne, zavrijedila je poseban tekst, a neke od njih i pravi serijal tekstova. Ovom prilikom pomenuću samo dvije vode: Biošticu iz sliva Bosne i Drinjaču iz sliva Drine. Prilikom nedavnog boravka u gradiću Vlasenici imao sam zadovoljstvo da lovim i do zore besjedim sa nekoliko izuzetnih ljudi i vanserijskih ribolovaca. Prepuštam njima da u skorije vrijeme, osim udica na svojim varalicama, naoštre malo i pera, pa da nam natenane predstave svaku od ovih divnih voda.

Do Bioštice se iz pravca Vlasenice dolazi nakon 50-tak kilometara udobnog putovanja dobrim asfaltnim putem u pravcu sela Knežine. Već ispod samog izvora, a naročito od Knežnice nizvodno, u dužini od oko 5 km, Bioštica teče laganim tokom kroz livade, praveći na mahove blage okuke sa dubljim pasažima, u kojima se kriju krupne potočare i poneka solidna mladica. Pedesetih godina prošlog vijeka neko pametan se sjetio i poribio je ovaj dio rijeke sa par stotina primjeraka lipljena. Danas za Biošticu slobodno možemo reći da je prije svega lipljenska voda. Ne samo da je lipljenska voda, već za taj gornji dio rijeke možemo slobodno reći da je nevjerovatan mušičarski revir. Dobro je što se neko od lokalnih prdonja nije sjetio da kupi ovu vodu i učini je nepristupačnom normalnim ribarima, kao što je to slučaj u Bosanskoj Krajini. Međutim, nije dobro što lokalna udruženja ribolovaca ne stave ovaj dio rijeke pod poseban režim zaštite, već puštaju da tu love i oni, koji riblje bogatstvo Bioštice prepoznaju isključivo na digestivan način. Na svu sreću, ono malo življa koje je ostalo u ovim vrletima, sklonije je jagnjetini nego ribi, pa ne čudi što nikog ne sretoh na vodi početkom maja, kad bi trebalo da je najbolje za ribolov.

Nakon 5-6 kilometara mirnog toka kroz livade i rakite, nad rijekom se iznenada, poput kakvog tunela, zatvara jedan od najljepših kanjona u Bosni. Mnogo sam kanjona obišao, u jednom od njih sam čak i dušu zagubio, ali kanjon Bioštice je možda i najsličniji nekoj našoj predodžbi o kanjonima iz Kanade ili Aljaske. Hodate kroz kanjon, a iznad glave vam se visoko, do neba, izdižu stoljetni borovi i smreke. Prošao sam bez ikoga oko 4 kilometra kroz kanjon, i samo zahvaljujući teškom mamurluku, nisam osjetio nikakav strah. Prekršio sam staro ribarsko pravilo da se u kanjon nikada ne ulazi sam, pogotovo ako na više pozicija ne možete ići kroz vodu, već morate praviti zaskoke kroz šumu, što uključuje i pentranje po okomitim stijenama. Mala neopreznost može dovesti do teške ozljede, a kad si sam to zna biti prilično neprijatno.

Kanjon Bioštice dugačak je 10-tak kilometara i više je posjećen od strane ljubitelja raftinga nego od ribara. Zato ribe ima dosta, ali je ovo jedna od najćudljivijih rijeka. Kako kažu lokalni – svaki sedmi dan riba proradi. Osim lipljena i pastrmke, u Bioštici zna da iznenadi solidna mladica, što ovu rijeku čini zanimljivom za razne tipove ribolova.

 

DRINJAČA

Drinjača izvire ispod obronka Konjuh planine i ulijeva se u Drinu na središnjem dijelu Zvorničkog jezera. Ko poželi da dođe na ovu planinsku ljepoticu, neka mu baza bude u gradiću Šekovići, udaljenom 30-tak kilometara od Zvornika.

Od izvora do Šekovića naseljena je uglavnom potočnom pastrmkom i lipljenom, a od grada nizvodno ovim ribama se pridružuju klen, škobalj, mrena i mladica. Za ovu rijeku ne kažu slučajno da je „Drina u malom“, jer, hvatane su ovdje mladice do 18 kg, krupne pastrmke, lipljeni od 55 cm, škobalji i klenovi do tri kilograma i krupne mrene. Na oko 5 km nizvodno od Šekovića ima dobra makadamski spust od rijeke, a pametni gorštaci se sjetili i otvorili nam tu malu kafanicu. Na toj poziciji je i most preko rijeke, pa vam je od volje ići desnom ili lijevom stranom, uzvodno ili nizvodno. Ko želi da mušičari lipljena, možda bi ipak trebao krenuti uzvodno od mostića, jer su tereni lijepo otvoreni, virovi su kraći, plići i sa mnogo zanimljivih ulaznih titravaca i „zategnutih“ preljeva. Ko želi da lovi mladicu, škobalja, klena ili mrene, bolje mu je da krene nizvodno, jer, virovi su sve duži i dublji, a nakon par kilometara livada, Drinjača ulazi u izuzetno vrletan i ribom bogat kanjon. Lokalni ribari mi rekoše da rijetko ko zalazi u kanjon, ali da to predstavlja pravu ribolovnu atrakciju, pogotovo za mladičare, kojima nikada ne manjka adrenalina.

Drinjača je poput Drine lovna preko cijele godine. Brzo se zamuti, ali još brže odmuti, jer je relativno kratkog toka i sve do ušća Jadra nema nekih bitnijih pritoka.

Ušli smo u juni, mjesec koji mnogo obećava, pogotovo na malim vodama kao što je Drinjača. U rano jutro svakako vrijedi krenuti put kanjona i pokušati na voblere prevariti neku mladicu. Čim prve zrake sunca obasjaju vodu najpametnije je uzeti mahač u ruke i prečešljati sve izglednije ulaze u virove i preljeve. Osim lipljena i pastrmke na krupnije mušice rado se zaleti i poneki dobar klen. Kad dobro prigrije od volje vam je da lovite škobalje ili, što je možda i najbolje, krupne klenove na višnju. Rekoše mi da ima komada i preko 3 kg. Po zalasku sunca opet nam se otvaraju dobre šanse sa mušičarenje, a u suton svakako treba izbaciti mladici sat-dva.

Veliko je zadovoljstvo loviti na malim vodama. Tu sve zavisi od vaše pronicljivosti, umijeća i sposobnosti prilagođavanja. Nemaju Bioštica, Prača, Drinjača i slične vode ribe kao Drina, ali je tim veće zadovoljstvo kad ulovite neku krupnu ribu. Podjednako je zadovoljstvo uhvatiti na Drini mladicu od 20 kg i na Drinjači od 10 kg. I jedno i drugo je velika rijetkost i zadovoljstvo koje se pamti do kraja života.

 

KOD MAKSA

Ova priča ne bi imala punoću, ako ne spomenem barem neke od ljudi, koje ćete sigurno sresti ako vas ribarska strast dovede u ove krajeve. Ako odlučite da vam baza za obilazak svih voda sa razvođa Drine i Bosne bude gradić Vlasenica, što je dobra ideja, prvo mjesto gdje trebate sjesti je kafić .

„Max 949“, ili prostije rečeno – kod Maksa. Tu će vas dočekati Milan Gradinac – Max, vlasnik kafića i jedan od najboljih mušičara u cijeloj regiji. Maks se ne događa po mušičarskim forumima i casting livadama, već po vodama i kafanama. Ako se uklapate u ovaj format, kafić radi do zore, a u protivnom do 23 časa. Personal kafane je posebna priča, koju i ne treba prepričavati, već ostaviti kao „poklon iznenađenje“.

Za nas ribare je najvažnije da na tom mjestu možemo dobiti detaljnije, i što je najvažnije, tačne informacije o tome gdje treba loviti, kako i na šta. I ne samo da će vam ljudi sve objasniti, već će otići da love sa vama. Kod Maksa su svaki dan na „kafi“ trojica momaka bez kojih ne biste doživili ono što se zove „duh sredine“. Možda im se ne bi dopalo da ih zovem punim imenima, jer ih ionako šira regija i ribolovačka javnost znaju kao Labuda, Iću i Zubija. Za razliku od Maksa, koji je gotovo isključivo mušičar, ova trojica spadaju u onu kategoriju koju obično zovemo „totalni“ ribolovci. Ljudi love sve vrste riba i svim mogućim tehnikama: na varalicu, mahač i plovak. Ajde što love na svoje mušice, ali što svi love na vlastite voblere, cofove i peševe, to već nešto govori o kojoj je kategoriji ribara riječ. Što je najvažnije, ne dave vas iscrpljujućim pričama o samo njima znanim dekorima voblera, novootkrivenim mušicama i nijansama trave za drinskog škobalja. Naravno da pričaju o ribolovu, ali već nakon treće, u najboljem maniru ostvaruju onu čuvenu sintagmu od pjesnika Muse Ćazima Ćatića: „Ko ne voli vino, žene, pjesmu, ta tri čuda, cijeloga života ostaće luda.“

Puno započeh, puno napisah, a malo rekoh. Svejedno, palite svoja auta i marš u planine, da se ubijete od miline.

Ranko Travar

Ostavite komentar