Prolećni lov feeder tehnikom

Postavio Pedja Pašćan 22/02/2018 0 Komentara Ribolovački pribor i oprema,

Ovo je doba sezone u kojem riba tek počinje da se budi i kreće u potragu za hranom. Iako usporen, njen metabolizam polako ali sigurno ubrzava zahvaljujući zagrevanju vode. Priroda se budi. Kiše se slivaju u reke, bare i jezera spirajući oskudnu hranu, najčešće životinjskog porekla.

Budući da im je zima iscrpela zalihe, zadovoljenje potreba za hranom osnovna je pokretačka snaga riba. Čitavom predstavom upravlja Sunce, potpomognuto toplim vetrovima. Oni prave talase, pritom grejući vodu. Riba iz krtoga izlazi niz vetar, prateći kretanje ove nešto toplije vode. U proleće joj je interesantnija hrana bogata proteinima, pa ovome treba posvetiti punu pažnju pri odabiru primame. Presudni su arome/mirisi koji se dodaju u masu: ako je ovo urađeno kako treba, uspeh neće izostati. Letnja varijanta, koja podrazumeva bacanje „kugli“ rukom, sada se ne preporučuje. Rekoh, riba ima sporu metaboliku, i lako se zasiti. Stoga je upotreba fi der-hranilice optimalno rešenje.

Riba uzima mamac vrlo lenjo. Stoga nam je sada potreban osetljiviji signalizator. Naravno, feeder štap. Kada su se pre dvadesetak godina pojavili, bio sam odmah spreman da ih probam. Učinak je bio takav da sam, uprkos najosetljivijim plovcima koje su koristili moji drugari, lovio belu ribu, meleze... U ovo doba sezone preporučujem najnežniji vrh, sposoban da jasno pokaže čak i udarčić bodorke jedva dostojne smuđa-kilaša.

Koristim vrhove osetljivosti do 50gr. Dužina štapa ne ide ispod 3,30m. Mašinica laka, srednje veličine, pouzdana, jer nikada ne znamo da li će naići šaran. Većinu situacija pokriva najlon od 0,20mm, dok će 0,25mm zatrebati samo kod dugih izbačaja. Bez obzira što možda lovite na obodu 3m duboke rupe, nikad ne smetnite s uma koliko je prolećna voda bistra. Stoga materijal za predveze mora biti što tanji i neuočljiviji. Fanatici će posegnuti za fl uorokarbonom… Trošite udice proverenog kvaliteta, veličine 10 i 12. Montirajte rešetkastu hranilicu iz koje primama lako izlazi. Ovde dileme nema: ako ste već prisiljeni da koristite malu količinu, ona mora biti bar odličnog ako ne i vrhunskog kvaliteta! Njena uloga je da privuče još uvek usporenu ribu sa veće daljine, a teško da će u tom uspeti ako joj je osnovni sastojak strugotina ili neka slična “egzotika”.

Proleće probudi i veliku količinu različitih beskičmenjaka koji žive pored vode. Solidne količine ovih “šnicli” i “kobaja”dospevaju na riblju trpezu slivanjem atmosferilija u reku ili jezera. Glista je stoga nezaobilazan mamac, što tanja – to bolje. Crvi se ne preporučuju, jer u ovako hladnoj vodi prestaju da se mrdaju već posle nekoliko sekundi. Nisam naročito napredovao sa tehnikama montaže (jer čim prođe lovostaj na smuđa, vratiću se onom što zaista volim), pa zato prikazujem osnove, koje bi možda bile interesantne nekom ko tek počinje da fi deriše. U poslednje vreme kao mamac se često koristi stiropor. Kupuje se u prodavnicama ribolovačke opreme, u više kalibara, boja i mirisa. Kači se na udicu tako da vrh viri iz kuglice, zbog efi kasnijeg kontriranja. Svoju privlačnu moć stiropor duguje izazovnom lebdenju oko hranilice, iz koje se cedi mirišljava „magla“ dok riba pokušava da uzme hranu iz nje, ne sluteći šta je čeka.

Određivanje momenta kada treba dati kontru je još jedan razlog što mnogi koriste stiropor. Nagli trzaj štapa je siguran pokazatelj da je nešto uzelo stiropor u usta i da se pritom, zahvaljujući samokontriranju (živela hranilica!), samo upecalo. Ko jednom proba i shvati prednost fi der tehnike, teško da će se ikad vratiti klasičnoj dubinci.

 

Autor teksta:  D.D.R.
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 24, Mart 2011

Ostavite komentar