Feederom na 100 metara

Postavio Pedja Pašćan 12/01/2018 0 Komentara Ribolovački pribor i oprema,

U hladnije doba sezone, ribe se na rekama ili jezerima često povlače daleko od obale, odakle ih ni najboljim primamama nije moguće privući. Osim toga, i na takmičenjima može biti od presudnog značaja uspevamo li da dobacimo do pogodnog mesta, dalje od linije na kojoj naši rivali pecaju. Erdei Attila skreće nam pažnju šta sve treba uraditi želimo li da budemo uspešni u ribolovu feederom na ekstremnim distancama.

Na takmičarskoj pisti kod Perleza, na novembarskom plovkaroškom kupu, koji je po 25. put organizovao USR „Zrenjanin”, imali smo priliku da se ponovo sretnemo sa velikanom ribolovačkog sporta Erdei Attilom. Attila je ovoga puta pecao match tehnikom, daleko zabacujući wagler. Slično zabacivanju, i hranjenje mu je bilo precizno, te je na kraju uspeo da pobedi u svom sektoru. Posle svečanog proglašenja pobednika zamolili smo majstora feeder tehnike da nam prenese svoja iskusva o ribolovu dalekim zabačajima. Koliko ovo može da bude značajno, slikovito pokazuje i primer razvoja situacije na IV. Međunarodnom Super feeder kupu, koji je Attila pecao sa još 47 takmičara, u septembru pretprošle godine. Takmičenje je bilo dvodnevno, na 65,4 hektara velikom akumulacionom jezeru Maconka koje obiluje krupnim šaranskim ribama.

„Na startu, pripremio sam hranilište na udaljenosti od nekih 85-90 metara. Posle dva sata neuspešnog pecanja shvatio sam: neću uspeti iz kanala koji se nalazio na nekih 110 metara (zbog niskog vodostaja jezera ili nečeg drugog) da izmamim šarane. Moram da povećam daljinu zabačaja.” Kad mu je to pošlo za štapom, situacija na pisti se promenila. Krenuli su trzaji i Attila je uspeo da pobedi u svom sektoru, upecavši 21.410 grama ribe. Drugog dana je bio još uspešniji (još jedna sektorska pobeda), a ukupan ulov mu se popeo na fantastičnih 57 930 grama ribe.

 

Mašinice za daleka zabacivanja

 

Daljinu od 100 metara može postići svaki ribolovac uz malo vežbe. Uslov je da koristi specijalne feeder štapove i specijalne mašinice. Namerno ne navodim konkretnu marku i konkretan tip mašinice ili štapa, jer sam ubeđen da je to stvar ličnog ubeđenja pojedinca. „Smatram da je veličina odlučujući faktor pri izboru feeder mašinice za daleko zabacivanje.”, tvrdi Attila. Bez špulne broj 80 teško je zamislivo postići zabačaje od 100 metara. Naime, sa velikih špulni najlon se lakše odmotava, a i manji je broj namotaja koji leti. Za postizanje ekstremnih distanci mnogo je važnije da vođica mašinice ne uvrće najlon nego koliko ima ležajeva, kakav joj je kočioni sistem i koliko precizno namotava najlon. Dobro je da mašinica bude relativno laka, ali da deo njene špulne bude napravljen od punog materijala, što je i inače karakteristično za feeder modele. Na špulnu komotno možemo namotati od 150 do 250 metara najlona debljine 0,20 mm do 0,28 mm. Attila peca monofi lom 0,22, s tim da na njega vezuje 6-7 metara dugačak šok predvez od najlona 0,35, koji lakše podnosi teret opterećenja pri zabacivanju.

 

Feeder štapovi za daleka zabacivanja

 

Bitna je njihova dužina i težina bacanja. Ne treba ispustiti iz vida telesnu konstituciju ribolovca, kao ni njegovu bacačku tehniku. Teško je tu dati savet. Dužim štapom zasigurno možemo postići veće ubrzanje montaže, ali to zahteva i veću snagu. Poželjno je izabrati štap koji je dugačak 3,90 ili 4,20 m i ima natpis extra-heavy, sa maksimalnom težinom bacanja od 150 ili 200 g. Takvi štapovi daju najbolje rezultate ako ih opteretimo montažom čija je težina (sa prihranom) nešto malo iznad srednje vrednosti težine bacanja štapa. Na primer, za štapove težine bacanja od 150g idealan izbor su hranilice od 35-40 g. Oni sa težinom bacanja od 200g su krući, njihove prednosti dolaze do punog izražaja kod dugih hitaca. S druge strane, štapovi sa težinom bacanja od 150 grama bolji su prilikom zamaranja ribe. Duži zabačaj se postiže modelima koji imaju veće karike. Te karike treba da su glatke i kvalitetne, i da su optimalno raspoređene.

 


 

Prihrana, udice, mamčenje

 

Preduslov uspeha u ovakvom ribolovu je obilato i precizno hranjenje, što se na udaljenostima od preko 80 metara najčešće ostvaruje hranilicom. Za tu namenu savršeno odgovaraju okrugli, rebrasti modeli sa ravnom antitangl cevčicom u sredini. Tipična montaža može se sastojati od jedne takve 35 gramske hranilice napunjene sa 45-50 grama primame. Ova razmera je adekvatna u uslovima bez vetra. Kod lošijih vremenskih uslova pogodnija je 50 gramska hranilica sa 30-40 grama primame. U oba slučaja ukupna težina montaže je ista, ali kod ove poslednje manji je otpor vazduha prilikom zabacivanja. Montaža će biti stabilnija, i smanjićemo šansu da se predvez zamrsi ukoliko kombinirkama hranilicu povučemo 2-3cm višlje na antitangl cevčicu. „Testirao sam i arome i boje, no od toga bitnijim smatram usklađivanje veličine udice i mamca, kao i njegove lebdeće karakteristike. Deset centimetara dug predvez od strune 0,06- 0,12, na koju je, bez čvora, vezana udica broj 10 ili 12 vrlo se dobro pokazao u praksi. Kao mamac koristim probušeni pellet, koji pričvršćujem na udicu uz pomoć gumene ventilne karike. Pellet treba da lebdi nekih pola centimetara iznad dna, jer je to pozicija u kojoj udica reaguje i na najosetljivije kontakte ribe sa mamcem.”

 

Autor teksta: I.K.
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 22, Januar 2011.

Ostavite komentar