Prašumski veleslalom

Postavio sportski ribolov 30/09/2016 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Većina voda bogatih štukom u našoj zemlji poodavno je osiromašena! Uz to ni objektivne okolnosti prošlih, ali i ove godine, ne idu na ruku nama varaličarima. Pogotovo sada, ovaj talas zahlađenja... Mnoge reke biće dugo mutne i visoke, suziće se izbor voda gde će se moći pecati „normalno” i očekivati solidan ulov...

Nepristupacna i krševita mesta uvek skrivaju krupniju štuku koja se tu oseca sigurno...

Usled velikog pritiska lovaca, ali i krivolovaca, na revire na kojima se još može ponešto ozbiljnije uhvatiti, štuka je postala opreznija, pa retko napušta zaklone iz kojih vreba plen. Često se hrani u periodima kada to ne očekujemo, dok u teoretski udarnim vremenima njena aktivnost izostaje. Čak i sad, kad je poprilično zahladnelo, i dalje najbolje radi pred sam mrak, kad na vodama i oko njih zavlada mir, a sitnija riba krene ka mestima na kojima će provesti noć. Grabljivica se tada, po svemu sudeći, oseca sigurnije i koristi tu priliku da brzo napuni stomak sitnom ribom. Preko dana, pogotovo na čistijim delovima, javljaju se skoro isključivo nedorasli primerci, čak i na varalice jedva nešto manje i od njih samih, dok se veče štuke od 40cm i krupnije kriju u najvećem kršu (oko debala, nagomilanog granja, guste podvodne vegetacije...) kroz koji je moguce provući samo varalicu od meke gume na nezakačivoj montaži (sa skrivenom ili zaštićenom udicom). Krupne štuke po pravilu zauzimaju skrovita mesta, a one male se drže sredine vode kako bi sačuvale glavu od većih roaka koji ne trpe konkurenciju. No, povremeno se isplati bacati varalicu i na čistinu, jer tako možemo presresti neku „mamu“ dok traži novu busiju ili plen. U ovoj varijanti, kada je rizik od kačenja znatno manji, ne morate pribegavati nezakačivim montažama, već možete i varalicu dodatno naoružati trokrakom udicom, što se posebno preporučuje ako je jednokraka mala u odnosu na „gumicu“.

 

Najproduktivnija prezentacija

U samim „rašljama“ krša gde varalica stalno udara u neku prepreku to je „cimkanje“ kojim oponašamo kretanje teško povređene i dezorjentisane ribice. Tehnika se zove „umirući šed“ gde je potrebno samoj varalici udahnuti život, tj. sitnim stalnim cimkanjem i pauzama propadanja, na kratko oponašati ribicu koja je na izdisaju i pokušava da stigne do površine...

Za uspešno pecanje u tom moru prepreka potrebni su smirenost, iskustvo i razvijen osećaj za razlikovanje napada predatora od „čukanja” u granu. Kontra u pogrešnom trenutku umesto ribe na štapu doneće zakucavanje udice u prepreku nakon čega nam preostaje samo cimanje i najverovatnije kidanje. Time ćete na neko vreme (od sat vremena pa i do nekoliko sati) upropastiti mesto, jer će se uznemirena riba premestiti ili odustati i od pomisli na jelo!

 

Kako sa ulovom?

Kad nam štuka udari u takvom kršu, moramo pokušati da je što pre izvucemo na cistinu. Ukoliko uspe da zae dublje u podvodnu džunglu, struna će najverovatnije zapeti za neku granu, što gotovo uvek rezultira gubitkom ulova, a iole duže pljuskanje po površini vode i dugi begovi će svim ostalim ribama biti znak da se nešto neobično dešava u njihovoj blizini. Naravno, manje primerke po pravilu lako vadimo dok se oni veći snažno otimaju, te često i oslobode u borbi u kojoj ne možemo koristiti proklizavajuću kočnicu i elastičnost štapa, već moramo da primenimo silu i oštro i brzo vađenje iz krša... Ali, i ti kratki okršaji okončani gubitkom potencijalne lovine se pamte, jer će od njih svakom pravom ribolovcu skočiti adrenalin.

 

„Nezakačivo” montiranje silikonca

Ja najčešce koristim žičane štitnike koje pravim na udicama sa laganim glavama, a različitih dužina. Bacam i varalice sa zaštitnim pipcima (gardovima) koji se natiču na vrh udice, kao i šedove koje žiletom rasecam po vertikalnoj osi na mestu gde bi vrh udice trebao da izađe, i onda ga ostavim sakrivenog u telu, ali tako da pri kontri lako prođe kroz gumu i zabode se u čeljust ribe. U ovoj varijanti se džig udice ili, još bolje, vorm udica širokog luka postavlja tako da joj vrat leži na stomaku šeda, a da vrh bude nekoliko milimetara ispod gornje ivice leđa. Ovako „friziranu“ varalicu moramo pažljivo montirati, kako se ne bi deformisala i loše radila. Tom se veštinom ovlada nakon nekoliko pokušaja. Najbrže se šed može napraviti nezakačivim kada prosečemo žiletom vrh lea na mestu gde izlazi vrh udice od nekoliko milimetara i horizontalno do blizu glave režemo ovakvu „trakicu“ te istu nataknemo na vrh udice. Tako imamo solidnu zaštitu. Na slikama prikazanim se i sve vidi.

 

Posle zabačaja

Pratimo propadanje silikonca kako bismo reagovali u slučaju da ga riba uzme dok tone. Kada dodirne dno ili stane na nekoj prepreci, počinjemo sa vađenjem koje se sastoji od cimanja u različitim pravcima ispresecanog kratkim pauzama. Sa vrlo lakim glavicama silikonci u ovakvom „kršu“ neodoljivo lice na zalogaj do kojeg se može doći bez puno muke. Udari štuke deluju kao „udar“ grane, te vam je potrebno iskustvo kako ne bi kontrirali svaki put. Ne postoji 100% zaštićena „wedless“ varalica koja može da prođe kroz silne prepreke, a da se prilikom jakih kontri ne zapetlja. Posle udarca, kada oseti da je ubodena štuka pribegava brzom „rotiranju” oko prepreke. Zato je potrebno da je oštrim zamakanjem što pre izvučemo na čistinu gde može uslediti opuštena borba sa uživanjem.

 

Čime loviti?

Moj izbor broj jedan su klasični šedovi, ali se uspešno može loviti i na tvistere i na razne silikonske žabe, a u poslednje vreme najviše koristim orkinog „Oskara“. To je prvi srpski „dead“ bait i ovom silikoncu ribolovac mora sam udahnuti „život“ raznim tehnikama koje će neodoljivo delovati na prikrivene i letargicne ribe u „kršu“. Ima intervala kad riba ne udara na veštački mamac. Tada traži isključivo „meso“. Lično tada najviše volim da koristim sunđer u obliku „cigare“ ili u obliku ribice, takozvanu „ciburašku“ montiranu nezakačivo i natopljenu raznim atraktorima i uljem sardine. Isto je cimkam kao i „wedlles“ silikonce (sunđer nema nikakvu vibraciju i potrebno je atraktivno cimkati da bi pored mirisa koji širi još i vizuelno primamljivo delovao na grabljivce koji često ovu jednostavnu varalicu gutaju do grla). Ako u vašoj blizini ima ovakvih voda, gde je obično groblje za standardne varalice, a raj za grabljivice, pravo je mesto za lov nezakačivim gumicama. Opremite se, izađite na vodu i uživajte u ovom adrenalinskom pecanju!

Vidimo se oko krša!

 

Objavljeno u časopisu "Uhvati & Pusti", broj 1, decembar 2010.

Ostavite komentar