Nifam gladna, menjam vube

Postavio Pedja Pašćan 03/04/2018 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Ako ste na trenutak pomislili da je u pitanju izjava simpatične bakice koja je upravo izašla iz „Mc Donaldsa“, ljuto se varate... To je standardna izjava svih prolećnih štuka koje su imale sreću da se „izštukuju“ (au, brate Vujaklija, izvini...) u našim vodama. Niste za to čuli? Pa dobro, gde to vi živite?

Svaki dobronameran i ničim izazvan štukolovac o tome nauči gotovo sve, pre nego što prvi put i zabaci svoju varalicu ili kedera u neku od naših (prebogatih) voda. Ma čuli ste, samo se folirate, jer ni vama baš nešto nije do kraja jasno. Pazi teoriju: „Štuka u proleće slabije jede jer menja zube ?!?!“. Aha, važi... To je, znate novi dijetalni štos (ono, zdrava ishrana, vitamini, proteini, bez masti i ugljenih hidrata) koji odvajkada upražnjavaju sve štuke sa ovih prostora. Normalno, da li ste nekada videli neku štuku u teretani? Vreme je da se malko uozbiljim i da kroz ovaj tekst probam da srušim (ili makar malo poljuljam) veliku zabludu o menjanju zuba drage nam ribe. Zahvaljujući dugogodišnjoj praksi (varaličarskoj, ali i onoj kederaškoj), ulovio sam popriličan broj prolećnih štuka. Verujte mi, svaka mi se široko osmehnula sa velikim brojem oštrih, zdravih i belih zuba („Blend-amed“, zubna pasta jer je koristi i vaš stomatolog). Onih krezavih, sa nelečenim karijesom nije bilo ni za lek. Ne verujem da sam baš bio takve sreće da sam ih lovio neposredno po povratku od zubara. Pre će biti da je u pitanju još jedna (od mnogobrojnih) zabluda naroda pecaroškog.

Štuka je po vokaciji i konstrukciji izraziti i isključivi predator. Stoga ju je Majka priroda naoružala velikim brojem kao žilet oštrih i jakih zuba (meni je ta ista „maćeha“ uvalila neki škart od kljova, pa ću uskoro moći da savladam samo poparu i pire). Pomalo divlja i nepredvidiva, štuka ima lošu naviku (nikad čula za bon-ton) da ne žvaće svoj plen. Munjevito ga zgrabi, ubije snažnim stiskom čeljusti ili dovoljno „ošašavi“, okrene ga naglavačke i jednostavno - proguta... Te opasne zahvate joj omogućavaju dugi, čvrsti i jaki zubi po obodu vilice, kao i oni na nepcu koji su zakrivljeni unatrag pa uvlače plen sve dublje i dublje u ždrelo. Ko tu upadne iz mesta je naj.... (što bi rek’o Radovan III). Pošto ne „žvaće“ i ne „mljacka“ dok guta plen, njeni zubi se samim tim i manje troše (za razliku od zubića raznih glodara, recimo). Ako se u toku ručka neki zub ošteti ili slomi, veoma brzo biva zamenjen potpuno novim, jednako oštrim i opasnim. Dakle, kao što se iz gore navedenog lepo vidi (gde li sam pokupio ovu glupost?), „škrbave“ štuke, i štuke sa parcijalnim protezama jednostavno - ne postoje! Čak i ako joj se u toku borbe sa krupnijim plenom ili nekom grubljom varalicom i desi da ostane bez kog zuba (pa i više njih), ostaće joj, verujte, još uvek sasvim dovoljno lepih i zdravih „škljoca“, da već sutra napadne neku neopreznu, zabludelu ribicu. Pa u čemu je onda caka, upitaće neki radoznali štukoljubac?

Verovatno u činjenici da relativno skoro izmrešćena štuka, kao prava porodilja, mora određeno vreme da „odbabinja“. Smešno, znam, ali je to tako. Potrebno je, dakle, da prođe neko vreme dok se njeno blagoutrobije oporavi i vrati na stari režim rada, posle gubitka povelike količine ikre koja ga je pritiskala (otprilike 10-15% ukupne telesne mase). Kad sve dođe u normalu, ona će ponovo osetiti glad... Primetili ste da govorim u ženskom rodu? Pa normalno, muški ni tamo (a ni ovde, na obali) nemaju takvih problema. Par dana po porođaju boli ih glava od alkohola, pokušavaju da pronađu bar jednu košulju koja je preživela čestitanja i sl... Šta ćete – „Otac k’o kolac“, rekli bi naši stari... I zaista, obratite malo pažnju na prve ulovljene prolećne štuke - skoro sve će biti „muškarčine“. Posle obavljenog posla malo su ogladneli, skoknuli do ćoška da nešto pregrizu, a ono... Troka na sajli (ne moš’ pregrist’ pa da si Bog). Nemojte probati da ih uvredite parolom o tome da su „muške šovinističke štuke“ - ugrišće vas bez pardona... Pamet u glavu, i prste sebi. Usput, jedan mali savet (takođe zasnovan na dugogodišnjem štukolovu u proleće). Za razliku od mnogih koji za proleće savetuju sitnije kedere i sitnije varalice (kao, ima dosta mlađi pa to sad štuja preferira – jes’ blesava, preskače bodorku od 15 cm da ne preoptereti želudac), ja upravo sad forsiram velike voblere i šedove sporo vođene pri samom dnu. Čista kontra (mora da mi je neki deda bio anarhist)... Čuli ste i ono da štuje sada zalaze u osunčane plićake da tamo tamane neku siću koja je tu izašla da se malo poigra? Ja krupne „mame“ sada tražim upravo na dubljim mestima, dubokoronećim voblerima jake vibracije ili šedovima veličine dlana sa laganom glavom. Ponuđeni sporo, uz dno, pokrenuće i najmrzovoljniju porodilju da nešto prezalogaji. Isti efekat na „starije prvorotke“ imaće i veće ali laganije kašike i leptirići od br. 3, 4, 5 pa na gore... Sve što bude sporo i zavodnički „bauljalo“ u njihovom vidokrugu biće momentalno progutano.

Shvatili ste valjda do sada da imam malo „iščašena“ shvatanja i poglede na ribolov. Uvek sam bio pobornik manjeg broja udaraca po jedinici pecanja, ako bi oni, naravno, rezultirali većim primerkom štuke (smuđa) po glavi pecaroša (ne bukvalno). Na taj način, sistemom „nenasilnog odvraćanja“, izbegavam gloce i ostalu neiskusnu dečurliju, koju je prolećno sunce izmamilo da krenu u svoj prvi samostalni lov. Neka dece, nek’ se igraju, ja bih ipak da nafatam neku „vaspitačicu“...

Savet plus: u ove prolećne dane potražite krupnije „mame“ u popodnevnim satima, na prelazu plićih u dublje delove, po rupama uz obalu, oko oborenih stabala i gomile granja (T. Mesaroš - nezakačivi šedovi). Dubina bar 2-3m, podlokana obala, korenje vrba ulazi u vodu, krošnja se nadvila nad vodu i pravi senku... Aha, tu je! Samo tiho. Gospođa uvek izabere neko mirno mesto gde neće morati previše da pliva (setite se, još uvek je na „porodiljskom“). Na ovakvim mestima i nema baš previše sitne ribe. Samim tim, ona očekuje neki krupniji zalogaj, do koga može doći bez previše muke. Ko će, uostalom, razumeti žene? Neke se ubiše da smršaju, a neke „glavu daju“ da se malo podgoje...

Puno lepih štuka u novoj sezoni, berićetno vam bilo i vidimo se na vodi. Bistro!

 

Autor teksta: Dejan Mučalica - Uča
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 26, Maj 2011

Ostavite komentar