Brza i besplatna dostava za 2 dana - za sve narudžbe veće od 5000RSD (Srbija).

Kada Drina utihne!

Postavio Pedja Pašćan 28/09/2017 0 Komentara Ribolovački tekstovi,Destinacije / Vode,

Sada, kada je prošlo više od pola godine, nema nikakvih dilema. Za nas ribolovce ovo je možda i najgora godina u poslednje četiri, a možda i više decenija...

U prva tri mjeseca imali smo ekstremno visoke vodostaje, a slično je bilo i u poslednja dva protekle godine. Zahvaljujući takvom stanju na vodama nisu se proslavili ni škobaljaši, a bogami ni mladičari. Na Drini, npr. takvo stanje traje već pet godina. Nekako s novembra dođu visoke vode i ne opadaju cijelu zimu. Ranijih godina zimi su uglavnom bile male vode, pa su Drinu opsjedale horde ribolovaca iz cijele Srbije i Bosne i vađene su stotine tona ribe za ta četiri zimska mjeseca. Usljed prekomjernog zimskog izlova, krajem 2003. godine matični primjerci škobalja na potesu od Ljubovije do Bajine Bašte bili su gotovo istrebljeni. Mladica je tu sudbinu doživjela već krajem devedesetih. Onda se valjda i sam Bog rastužio nad jadnom Drinom i pustio silne suze, od kojih do danas nikako da se vodostaj stabilizuje na niskom nivou. U uslovima stalno visoke vode, ne samo da ribolovci ne mogu da love, već se stvaraju idealni uslovi za uspješan mrijest, čemu treba dodati i permanentni priliv ogromne količine ribe iz donjeg toka, naročito iz Zvorničkog jezera. Zamislite samo kakva je blagodet za ribu bila u proteklih devet mjeseci. Od početka novembra 2009. pa sve do početka avgusta ove godine imali smo samo osam dana kada je voda na kratko opala na neki nivo približan „nuli“. Ono malo srećnika što se zateklo na Drini tih dana „ubili“ su se od ribe! Palo je nekoliko dobrih mladica, jako mnogo krupnih lipljenja, a škobalj se nosio vrećama. Dakle, samo osam dana u proteklih 270 bilo je dovoljno da se „nagrdi” riba. Zamislite da je bilo obratno – da je u proteklih devet mjeseci samo osam dana bila loša voda? Siguran sam da se tada ne bi slo- žili oko jedne stvari, oko koje se danas svi slažemo – da Drina nikad nije bila punija ribom. Zaista, za mene koji ovu vodu redovno posjećujem zadnjih 16 godina neopisivo je zadovoljstvo što ribe ima opet kao nekada, nažalost, uz primjedbu da se ova „renesansa“ ne odnosi na mladicu. „Kraljica“ je još uvijek u velikom problemu i mora se iznaći način kako da joj se pomogne.

 

Velika šansa

 

Da, upravo se velikom šansom može nazvati period od početka avgusta do kraja septembra koji nas očekuje na Drini. Zahvaljujući vanrednom ispuštanju Perućać- kog jezera u poslednjih petnaestak dana jula, pred nama je najmanje mjesec dana ultra male vode, zbog potreba da se sada jezero ponovo napuni. A tu je i septembar, kao mjesec sa tradicionalno malom vodom. Čak i da nije bilo ovog remonta brane, avgust i septembar su dva najproduktivnija mjeseca na Drini za lov gotovo svih vrsta riba. To je najljepši period i na ostalim hladnim vodama – Sani, Uni, Neretvi, Limu, Plivi, Ugru... Možete li da predpostavite kakav nas ribolov očekuje kada se ima u vidu da ribu niko nije uznemiravao gotovo 300 dana – a ima je kao u stara dobra vremena. Ako mislite da će to biti gola egzekucija i da je riba svo ovo vrijeme postila i čekala samo na vas, grdno se varate. Za razliku od većine ribara koji se tresu od sreće pri pomisli da će cijeli avgust voda biti na „nuli“, bez onih karakterističnih dnevnih oscilacija vode, mene upravo to najviše i brine.

Ko je u pozno ljeto lovio na Sani ili Uni, dakle na vodama bez dnevnih oscilacija vodostaja, biće mu jasnije o čemu govorim. Na hladnim vodama sa stalnim vodostajem, krajem jula i u avgustu dolazi do hiperprodukcije raznih vrsta algi, a naročito epifitona koji poput tankog sluzavog filma prekriva sav šljunak, kamene ploče i sedre. To preobilje hrane pogoduje ribljoj aktivnosti, ali ne i ribolovačkoj. Treba veliko iskustvo i majstorluk da se na ultra maloj Sani i Uni prevari matični škobalj, mrena ili plotica. Virovi su nedeljama isti, providnost vode je pretjerana, a riba gotovo da nema dnevne migracije – uglavnom „stanuje“ na istim pozicijama. Tek kad dobro pripekne sunce, što obično biva poslijepodne, i kad jato zađe u oštru i zatalasanu vodu, šanse se rapidno povećavaju. Za uspješan ribolov od presudnog značaja je kretanje ribe. Ako jato miruje, ništa od ribolova, ako se pokrene, šanse se povećavaju. Zašto vam sve ovo pričam?

Za razliku od Une, Sane i sličnih hladnih voda sa konstantnim vodostajem, gdje se riba pokreće samo jednom, eventualno dvaput u toku dana, na Drini se riba uvijek kreće kada dolazi do promjene vodostaja – u opadanju se udaljava, a u porastu prilazi. Osim tih, uslovno rečeno „horizontalnih“ pomjeranja ribe do kojih dolazi usljed promjene vodostaja, drinska riba, kao i na drugim vodama, ima „vertikalna“ pomjeranja u smjeru uzvodno (prema špicu vira), ili nizvodno (prema preljevu). Dakle, u uslovima normalnog rada hidroelektrane Perućac, kad je Drina neprekidno u fazi opadanja ili porasta, riba je stalno prinuđena na pomjeranja, a samim tim su i šanse za dobar ribolov mnogo veće. Ako se obistini prognoza da će u avgustu Drina stalno biti mala, horizontalne migracije (od obale ka sredini i obratno) gotovo da će izostati, pa nam jedino nada ostaje da će češće dolaziti do „vertikalnih“ migracija – od špica do preljeva i obratno. Ako se desi da riba „zakuje“ na jednoj poziciji u viru, ne preostaje nam ništa drugo nego da je zakamenjamo ili da se čoporativno iskupamo na mjestu gdje je zaleglo jato. Buka uvijek upali, naročito kod lova škobalja.

 

Lov škobalja na maloj Drini

 

Ako u avgustu zaista „utihne“ Drina i cijeli dan vode budu male, biće ribe, ali da će biti lako, neće. Ovako stanje na vodi najbolje će odgovarati mušičarima i mladičarima, ali ovom prilikom pažnju ćemo pokloniti onima koji su ubijeđeni da će im biti lako, ali biće im najteže – škobalja- šima. Hajde sad, da ne pretjerujem, biće im sigurno mnogo lakše nego u proteklih 270 dana kad se Drina valjala kroz njive, ali biće i mnogo zagonetnih situacija u kojima se mnogi neće najbolje snaći. Tu mislim prije svega na novopridošle ljubitelje naše najljepše rijeke, ali i oni „najpametniji“ sigurno će se često češkati po glavi. U normalnim okolnostima, kada radi HE, ujutro je voda već gotovo mala i u blagom opadanju. Jata su još blizu obale, ponekad gotovo pod nogama, i po mogućnosti ne treba ni ulaziti u vodu. Kako sunce odskoči i voda biva sve manja, jata se lagano udaljavaju prema centralnoj matici, svo to vrijeme riba je aktivna i lako se da prevariti.

Ako elektrana ne radi i voda je već u rano jutro ultra mala, nećemo pogriješiti ako je tada potražimo uzvodno – bliže špicu vira. Jata su već na rubu centralne matice, mada ujutro malo bliže nego kad dobro prigrije. Zaista sam rijetko u rana jutra zaticao škobalje u preljevu. Ili su u samom špicu vira, ili malo niže prema središnjem dijelu, gdje se dubina postepeno povećava, a matica umiruje. Ponekada, i to samo u onim ludim danima kad je sva riba hiperaktivna, škobalj proradi u samo svitanje. Obično postaje aktivna tek kad izađe prvo sunce. Veliko je pitanje da li će uopšte raditi prijepodne ako Drina danima bude mala i bez oscilacija vodostaja. Realnije je očekivati da proradi tek poslije 12 sati, a da špic aktivnosti bude između 15 i 19 sati, pa čak i do sutona.

Ako vam se desi da je ogromno jato ispred vas, a da se do 10 sati niste ni „upisali“, najpamentije je odmoriti to mjesto i otići do prve izglednije pozicije sa ploticama. Ona radi cijeli dan ako je nađete u dovoljnoj koncentraciji. Drina i nije baš neka jaka plotičarska voda, pa i kad se desi da je negdje pronađu u malo većoj količini, budite spremni da zauzmete poziciju odmah poslije trećeg dnevnika. Ipak, nešto mi govori da će ovo biti njena godina i da će se odjednom pojaviti na mnogim terenima, gdje je ranije uopšte nije bilo. Ranijih godina najviše su je tamanili zimi po maloj vodi, ali, kako već pet zima nema male vode, velike su šanse da se ova riba dobro regenerisala. Osim toga, valja imati na umu da svake godine u Drinu ulazi ogromna količina ove ribe iz Zvorničkog jezera. Čim dostigne težinu od preko 300 grama, ode ona i do Bajne Bašte. No, vratimo se temi i da vidimo šta nam je činiti sa škobaljima u uslovima stalne „nule“.

 

Izbor terena

 

Rijedak je drinski ribar koji će cijeli dan otpecati škobalja na jednom terenu u uslovima kada vodostaj varira. Svako ima svoje dobitne terene za malu, srednju i veliku vodu. Ponekad su to pomjeranja na istom viru od tačke A za malu vodu, do tačke B kad nabubri voda. Ipak, najćešće se pri dramatičnijoj promjeni vode sjeda u auto i ide na neki udaljeniji teren.

Šta se zbiva kad je voda stalno mala i to nedeljama? Sad, kad ga ima zaista mnogo i na svakom viru, kakav teren valja izabrati – duboke tišake, ulazne brzake, brze ili spore preljeve, brzačiće između dva vira, suženja ili proširenja, pločaste ili šljunkovite terene, pravce ili okuke? Upamtite, većina ribara su konformisti i idu na „provaljena“ mjesta koja uvijek daju ribu. Već vidim kolone poznatih faca na Muti, Ðedi, kod Prosjeke, na ušću Bačevačkog potoka, na pločama u Drlačama, na Plastici, kod Ljubovijskog mosta, itd. A i sa bosanske strane kolone će krenuti od Motela, preko Čaglja i Lozničke rijeke, do špica Orašnjaka i nadasve Radijevića potoka i Sajle. Biće to zaista vruće i gusto ljeto.

Ko voli „šuplju“ flašu, nadmudrivanje na vječnu temu „ko je bolji ribar“, nekontrolisane vjetrove i podrigivanja, i kome je svejedno što nikad nije siguran da li je to potonuo njegov plovak, ili neki od onih tridesetak okolo, moj mu je savjet da ode na neko od gore pomenutih lokacija. Ko, međutim, nema sluha za sve te socijalne tenzije, pametnije mu je da potraži svoj raj negdje između tih „oaza duhovitosti“, ili, što bi rekli šarandžije „hot spotova“. Drina je rijeka ogromnog potencijala, koja svakog ko se malo potrudi nagradi produktivnom osamom. To je jedna od onih rijetkih voda, koja vam i nakon više decenija boravka na njenim obalama i dalje pruža mogućnost otkrivanja novih terena.

Ako Drina zaista bude mala nedeljama, moj vam je savjet da ribu potražite u što bržoj vodi. Biće nje svuda, i u dubokim tišacima, i na glatkim preljevima, i blizu i daleko, ali, najbolje će raditi u zatitranim brzacima dubokim do jednog metra. Tu će biti najviše kiseonika, najmanje epifitona, a zbog brze i zatalasane vode riba će imati najmanje vremena da bira da li će ili neće uzeti ponuđeni mamac. Još su ponajbolji brzaci u kanalima između dugačkih kamenih ploča, sa dnom od krupnog šljunka.

Gdje god da siđete na Drinu, osnovno pravilo glasi: provjerite da li je riba tu gdje ste naumili loviti? Na Drini se ne lovi „nako“. Hvala Bogu, ljeto je i vrlo brzo se ustanovi da li je jato na pravom mjestu. Ako jedan iskoči, tu ih je stotine. Ako riba ne iskače, stavite polarizacione i spojite oko sa dnom. Ako jedan sjevne, opet znajte da ih je tu stotine. Ako se ništa ne izbacuje, niti se riba vidi, bježite s tog terena koliko god da vam se sviđa. Ipak, valja i tu biti oprezan i strpljiv, jer, zna se desiti da je jato 50-ak metara gore ili dole, pa nam valja malo prošetati i sačekati da se „lopov“ pojavi. Sigurno vam se to dešavalo, da, kad već zamaknete sa vira, čujete iza leđa kako pljusne na mjestu gdje ste maločas uzalud buljili i čuljili uši. Pomisli i on jadan da je opasnost prošla, malkice se opusti, pa mu to opuštanje dođe glave.

 

Sto ljudi, sto trava

 

Školski bi bilo da je ovaj podnaslov glasio „Izbor mamca“. Ali, niti se ribolov može naučiti u školama, niti se na Drini u avgustu postavlja pitanje mamca. Mamac je „trava“, ali koja i kakve nijanse, o tome bi se već dalo mnogo i zanimljivo diskutovati. Za neupućene, kad kažem „trava“, mislim na razne vrste vodenih algi, počev od najpoznatije vrste „kladofore“, pa do raznih drugih algi, kojih brat bratu u Drini ima sigurno petnaestak vrsta. Znam ja čak i latinske nazive tih raznih „travki“, ali mislim da od tog suviška znanja niko od vas niti će postati pametniji, a pogotovo ne i bolji ribar. Ipak, dobro je znati za kladoforu, jer na ovu algu se najčešće lovi škobalj, a i plotica isključivo uzima baš ovu algu. Važno je znati i to da ja škobalj, za razliku od plotice, gotovo isključivo biljožder, ali da 90% njegove biljne trpeze čini takozvani epifiton, odnosno mikroskopski sitne jednoćelijske alge, koje poput tankog i sluzavog filma rastu po šljunku i kamenim pločama. To je ona famozna skrama što se hvata po kamenju i uzrok je čestim padovima ribara i kršenju pribora. Škobalj to struže svojom četvrtastom hrskavičavom gornjom vilicom, a kad treba da proguta bočno se nakrene i primi to na donju redukovanu i duboko usađenu vilicu. Upravo to bočno nakretanje pri ishrani čini ga lako uočljivim na dnu, pa ne čudi što ga u nekim krajevima Bosne zovu bokuša ili špiglaš. Zašto je važno znati kako? čime? gde? ovu priču o prehrani škobalja? Zato što među nama ribarima ima mnogo neukog svijeta, a takvi su nažalost najglasniji i od svojih predrasuda hoće da naprave naučne istine. Najrasprostranjenija predrasuda je da škobalj čupa dugačke niti alge kladofore sa kamenja, a kada nema kladofore „pase“ trulu travu. Dakle, niti škobalj čupa, niti pase, već struže epifiton, a ostale vrste algi uzima samo kad ih ima mnogo u vodi i kad im matica te niti donese na samo dno.

Iz gore navedene tvrdnje možemo doći do sledećeg pravila: škobalj uzima samo (ili najčešće) onu algu koju mu voda donosi. Ribarski rečeno - lovi na onu „travu“ koje ima najviše u vodi. Ako Drina nosi kladoforu, lovićemo na nju, ali, ako kladofore nema, lovićemo na neku od drugih algi koje se u tom momentu nalaze u vodi. Da bismo pravilno izabrali tu drugu vrstu alge valja imati na umu da jedino kladofora ima visok procenat proteina, a druge alge su uglavnom bogate celulozom i nisu pretjerano hranljive. Zato ih treba uzimati u što „trulijem“ stanju, kada vlakna omekšaju i postanu lakša za varenje. To je ta famozna „trula trava“ na koju se najčešće lovi u avgustu i septembru, kada izostane masovna pojava kladofore.

O vrstama i načinu izbora one prave „trule trave“ dalo bi se napisati pravi esej, međutim, za početak je dovoljno da znate da ona mora biti što mekša. Naravno, ponekad škobalj odlično uzima i onu oštru „fluo–zeleno– žutu“ algu, ali je dobro i tu algu ostaviti preko noći u vlažnoj krpi da malo otpusti i omekša.

Eto, nismo čestito ni načeli temu „travarenja“, a već sam ispucao „redakcijski maksimum“. Uostalom, već smo rekli da se ribolov ne uči u školama, pa ni preko časopisa, tako da sve ovo shvatite kao dobronamjeran poziv na Drinu, koja će u avgustu da utihne kao energetski potencijal, ali i da živne kao naš najveći ribolovni potencijal.

 

Autor teksta: Ranko Travar;
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 17, avgust 2010.

Ostavite komentar