Poslednji tekstovi
Kerezable sa što više krakova
Kerezable sa što više krakova
17/10/2018 0

Ribolov na moru
Ribolov na moru
17/10/2018 0

Poslednji (ne)veseli spust niz Ibar
Poslednji (ne)veseli spust niz Ibar
16/10/2018 0

Bolonjez ribolov IV-deo
Bolonjez ribolov IV-deo
28/09/2018 0

Kad rijeke oteku
Kad rijeke oteku
28/09/2018 0

Poslednji komentari
51. međunarodni sajam lova i ribolova
Zoltan

Čuvanje mamaca
Aleksandar

Tehnike lova mušicom
Mesudin Sarajlic - Sudo

Divlja i divna banatska reka Karaš
Rolefishing

Muke po dozvolama
Dragan Ugrcic

Kad rijeke oteku

Postavio Pedja Pašćan 28/09/2018 0 Komentara Destinacije / Vode,

Već u aprilu sam dobro naslutio da ćemo imati sušnu godinu. tako je bilo i prije osam godina, a tako će, po svemu sudeći, biti i 2019.

Sada, početkom septembra, vodostaji svih naših planinskih rijeka su izuzetno niski, što je na nekim vodama stvorilo idealne uslove za ribolov, ali na nekim je stvorilo velike probleme. Na Sani, Krivaji, Uni i većini hladnih voda bez vještačkih akumulacija, drastični pad vodostaja doveo je do prijevremenih migracija ribe iz plitke i brze vode u duboke virove, što je dramatično smanjilo izbor terena za ribolov i dovelo do velikih gužvi na malom broju lokaliteta. Pojedina udruženja iz ovih regija čak su i zabranila ribolov na dijelovima rijeka sa kojim upravljaju.

S druge strane, na Drini i Limu, koliko to god apsurdno zvučalo, zahvaljujući upravo vještačkim akumulacijama i svakodnevnim oscilacijama vode, stekli su se odlični uslovi za ribolov. Prilikom svake promjene vodostaja riba je prinuđena da mijenja položaj u rijeci, trošeći pri tom dodatnu energiju, što nadoknađuje intenzivnijim hranjenjem. Osim toga, svaki priliv svježe vode, u uslovima ekstremno niskih vodostaja, ubrzava tok rijeke i povećava koncentraciju kiseonika u vodi. Sve ove pogodnosti nemamo na rijekama bez vještačkih ustava, pa ribolov na takvim vodama za vrijeme velikih suša zna biti veoma komplikovan. To naročito važi za male planinske rijeke, na kojima, u ovakvim godinama, već od avgusta, svaki ozbiljniji ribolov postaje nemoguć. Pamtim godine kada je Sana znala toliko opasti, da je sva riba napuštala desetine kilometara rijeke, u potrazi za dubljom i svježijom vodom. Djeluje sablasno, kada kilometrima idete kraj nestvarno lijepe vode, diveći se iza svake nove okuke sve ljepšim virovima i bukovima, a na kraju, kad sjednete na kakav kamen da odahnete, kroz glavu vam na tren sine da još nijednu ribu niste vidjeli. Čak i u ona davna srećna vremena, kada je ribe bilo mnogo više, imao sam mnogo takvih jalovih ranoseptembarskih šetnji kraj Krijave, Sane, Ugra ili Vrbasa. Opadne voda i izbistri se, ne može biti ljepše, a ribi ni traga ni glasa – jednostavno, negdje ode. I, taman, kad onako rezignirano pomislite da je bilo neko trovanje, ili je narod pohvatao svu ribu, zapadaju neke kiše, vode nadođu, i već poslije par dana, svi ti, do juče jalovi tereni, opet proključaju od ribe.

PORAST KURSA DRINSKE TRAVE

 

Kad sam u proljeće najavio sušnu godinu i odlične uslove za lov na Drini od juna do kraja oktobra, pogodio sam sve, ali u jednom sam se grdno prevario. Bio sam ubjeđen da će u prvoj polovini jula krenuti novi vegetativni ciklus alge kladofore i da će je Drina pronositi kroz svoje vode sve do kraja avgusta, pa čak i do polovine septembra. Nisam zapravo ni pogriješio u ovoj prognozi, jer kladofora se zaista pojavila u julu, ali je greška bila u pretpostavci da će se ova alga pojaviti masovno i da ćemo moći loviti na nju cijelo ljeto. „Trava“ se, dakle, pojavila početkom ljeta, a ima je čak i sada, početkom septembra, međutim, na prste jedne ruke možete nabrojati lokacije gdje se može nabrati pokoji stručak kladofore. Pronaćemo je samo na terenima sa krupnim kamenom, koji nijedna poplava ne može pomjeriti, niti ga zasuti šljunkom.

Tek sada, krajem ljeta, postajemo svjesni posljedica katastrofalne poplave s kraja prošle godine. Zanimljivo, najmanje se posljedice poplave osjete na terenima od brane u Perućcu i nizvodno desetak kilometara. Razlog za to je specifi čna građa korita, u kojem dominiraju dugačke kamene grede, sedra i izuzetno krupno kamenje. Poplava najlakše pokreće šljunak, a njega je na ovim dijelovima Drine neuporedivo manje nego nizvodno od Bajine Bašte.

Što se spuštamo nizvodnije, korito je sve „mekše“, sa šljunkom kao dominantnim materijalom, uz sve veće prisustvo pijeska i zemlje. Poplava je na pojedinim mjestima nasula stotine tona novog šljunka, promjenivši u potpunosti konfi guraciju korita i priobalja, što je dovelo do potpunog nestanka nekada vrlo produktivnih terena (Ciganske Ade, Radijevića Potok itd.), a s druge strane, na nekim terenima je produbila korito i stvorila vrlo izgledne terene za ribolov.

Šta je u ovoj priči najvažnije za nas ribare? Sigurno ne to da su neki tereni upropašćeni, a novi su nastali. Najteža posljedica prošlogodišnje poplave jeste da je više od 50% riječnog korita zasuto novim šljunkom - a na njemu ne raste alga. Čak i tamo gdje je ostalo staro korito, površinskom erozijom kamena sastrugane su klice alge, koje trajno borave u površinskom sloju riječnog kamena. Krajnji rezultat je da nema više onih bogatih „travišta“ na ulaznim i izlaznim dijelovima virova, te na priobalnom kamenju, kakve smo imali predhodnih godina.

Nekako se najbrže oporavio epifiton (sićušne alge što poput sluzi prekrivaju površinu kamena i šljunka), ali čak i njega ima vrlo malo u Ljubovijskoj regiji.

Upravo zbog deficita epifitona, na terenima od ulaza u Zvorničko jezero, pa uzvodno dvadesetak kilometara, škobalja gotovo i da nema. Riba se u potrazi za algom cijelo ljeto pomjerala uzvodno prema Bajinoj Bašti, gdje se biljni svijet koliko-toliko oporavio.

Dakle, ove godine je „trava“ defi citarna roba u Drini, a bojim se da će tako biti i nekoliko narednih godina, sve dok ovo novo korito malkice ne „ostari“. Nisam biolog, ali nekako osjećam da više nikada nećebiti ono preobilje algi kakvo smo imali u drugoj polovini devedesetih, pa čak i do 2003. Osam godina poplava i strašna erozivna moć vode učinili su svoje. Kontinuirano zasipanje dna novim materijalom iz godine u godinu smanjuje količinu hrane u rijeci i, bojim se, da će se to neminovno odraziti i na opadanje količine riba u našoj najljepšoj rijeci. Doda li se tome i veliki pritisak ribolovaca, opremljenih priborom i znanjem kao rijetko gdje u Evropi, ne treba biti previše mudar pa da se zaključi da ulazimo u prilično loš period.

 

LETNJE MIGRACIJE RIBA

 

Do sada su nas učili da ribe imaju dvije velike migracije – proljećne i jesenje. Toliko su nam poznate i jasne da i nema potrebe da ih ponovo objašnjavamo. Otkud sada „ljetnje migracije riba“?

Godinama čitamo kako se ljeti većina ribe izvlači iz dubokih i mirnih virova i zaposjeda brže i pliće dijelove rijeke. Dosad smo se uvjerili da ne lažu i da ljeti zaista nemamo šta da tražimo na dubinama većim od dva metra.

Eto, ove godine desilo se na Drini čudo i riba se već polovinom avgusta počela izvlačiti iz raznih preljeva i titravih brzaka u središnje dijelove dubokih virova. Što dublji i duži vir, to više ribe u njemu – baš kao u decembru. Silni kilometri predivnih brzaka, u kojima je ranijih godina vrilo od ribe gotovo do kraja oktobra, ove godine su već od polovine avgusta ostali bez ribe. Narod je još uvijek zbunjen ovom novom pojavom, pa se i dalje većina drži „provjerenih“ ljetnjih pozicija, ali se kući sve češće vraćaju prazni. Navike se jako teško mijenaju, ali, ako se već trebaju mijenjati, ova godina je kao stvorena za to. Još u julu lovilo se na dubini od 70cm, a već nakon mjesec dana najbolje se lovi na dubinama od tri, pa čak i od pet metara?!

Trebalo bi mi desetak stranica da objasnim zbog čega je došlo do ovih neobičnih migracija ribe iz plićeg u dublje, i to u pola ljeta. Ne pada mi na pamet da vas davim nekom pseudonaukom, ali ipak moramo potražiti zajednički neko objašnjenje za ovu pojavu. Mislim da je suština opet u hrani. Ranijih godina, u toku ljeta, plitki brzaci bili su krcati, kako epifi tonom, tako i raznim vrstama algi sa dugačkim nitima. Ako tome dodamo i veću količinu kiseonika u odnosu na duboke virove, jasno je zbog čega se većina ribe događala na dubinama od pola do 1,5 metra.

Ove godine alge gotovo da nema, a epifi ton je u uslovima niske vode i velike osunčanosti na plićim dijelovima rijeke „prezreo“ i izgubio dosta od svoje hranljive vrijednosti. Granica zdravog epifi tona iz dana u dan se pomjerala ka dubljojvodi, pa je već od polovine avgusta gotovo sva riba otišla u dubine od preko dva metra. Riba se na plićake izvlači tek nakon zalaska sunca, ali ne radi epifi tona, pa se u tim dijelovima dana na pojedinim tenerima stvaraju odlični uslovi za ribolov.

Bilo kako bilo, jedno je sigurno – riba je ove godine završila zimske migracije u po ljeta, i to na temperaturama od oko 40°C. Drugo, „trave“ ima i nema, a kako stoje stvari neće je ni biti do decembra, a ni u decembru, ako se opet dogodi neka poplava. To nas već mora navesti na ono famozno češkanje po glavi i vječnu ribarsku dilemu – a na šta ću ja loviti ribu, ako stvari sa travom stoje tako kako stoje?

 

ZAR OPET ANGEL I KRMA?

 

Svi smo jedva čekali ljeto da ne moramo prtiti sa sobom gomile starog hljeba (krmu, po bosanski) i loviti na angel (šaju, po francuski). A bogami je dobro i krenulo, jer se već od maja škobalj počeo dobro loviti na zelenu travu, a od jula na ovu boje duvana. Taman kad smo se ponadali da ćemo od polovine avgusta pa do polovine oktobra „razbiti“ ribu na travu, nešto se čudno desilo. Dva dana riba dobro radi, pa tri dana kilavi; pa onda prokine odlično četiri dana, pa opet nedelju ne radi. Mic po mic, eto nas i u septembru, mjesecu kad čak i šefovi knjigovodstva uhvate petnaest komada, međutim, dogodi se da se obrukaju čak i stari vukovi. Odjednom pet komada postade odličan ulov, pa su ljudi počeli opet lagati, ne bi li kako-tako spasili reputaciju. Čim se neko u kafani pohvali da je uhvatio 5 (a uhvatio je 3), odmah se tu nađe neko da prijavi 9 (a nije se ni upisao), a do kraja večeri nema nikog za stolom ko nije uhvatio barem 15, ali, na samo njima znanom terenu.

E, da se ne bi lagali i prenemagali, valja nam već u septembru uprtiti gomilu primame, jer u uslovima ovakvog defi cita alge, riba će 100% proraditi na bijele mamce. Radila je i u avgustu, a tek će da proradi od septembra. Ja sam već odavno lijen za te stvari, a nekako s jeseni sve više vremena provodim u lovu lipljena, međutim, mlađim kolegama savjetujem da im ne bude mrsko da nagruvaju u Dinu što više hljeba – nahvatiće se i škobalja i plotice.

Koristim priliku da po ko zna koji put apelujem na sve one koji vole Drinu, da nipošto u vodu ne bacaju crve kao primamu. To je neoprostivi zločin prema poslednjoj pitkoj rijeci u našoj zemlji, a dok se neko ne sjeti da takav zločin sankcioniše zakonom (a ne vidim gore nijednog kome je tako nešto uopšte važno), možete barem upozoriti te „volove“ da crve bacaju u svoj bunar, a ne u našu veličanstvenu Drinu.

 

Autor teksta: Ranko Travar 
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 30, Septembar 2011

Ostavite komentar