Bucovu u dušu pronikao | Istorija

Postavio sportski ribolov 11/11/2015 1 Komentara Ribolovački tekstovi,

Nikola popržan, primenjeni umetnik iz Novog Sada, među poznavaocima ribolova važi za vrsnog znalca u pecanju jedne zaista sportske ribe - bucova. 

Retkim posetiocima Ribarskog ostrva kod Novog Sada u prvim prolećnim danima sigurno je čudan jedan čovek koji daleko zabacuje svoje udice i onda brzo okreće mašinicu visoko uzdignutog štapa. Oni koji ga poznaju obraćaju mu se, ali ne pitanjem "ima li sta"?, već "koliko ima, Nikola?". То је Nikola Popržan, primenjeni umetnik iz Novog Sada, doajen u oblasti kucanog bakra, koji među poznavaocima ribolova važi za vrsnog znalca u pecanju jedne zaista sportske ribe - bucova. Njegova iskustva prenećemo u ovoj priči.

 

PLAŠLJIVI SILEDŽIJA

Od kad znam za sebe idem na pecanje, jer sam se rodio pored Dunava. Tu u blizini novog mosta u Novom Sadu, bila je skela "Medved", priča ovaj vitalni pedesetogodišnjak. - Tada niko nije ресао bucova, sem doktora Неlега, od koga sam video i naučio neke značajne pojedinosti o ovoj ribi. Bucov se može pecati već u rano рroleće, čim vrba napupi. Onda se ide veoma tiho uz obalu, jer је tada izuzetno plašljiv. Реса se bez mašinice - aparata, samo sa štapom i dva - tri metra najlona s "mepsom" (jedinica ili dvojka), a baca se uz samu obalu. Tada je bucov obično pored panjeva ili vrba, blizu obale. Dešava se da krupni primerci, jureći za varalicom, izlete i na obalu. Kada se uhvati pored obale, lako se kida. Mesto pecanja se promeni za dvadesetak metara.

Što se tiče pecanja u letnjim mesecima, treba znati da veliki bucov ima svoj rejon, u kojem lovi sitnije ribice i u koji nijedan manji ne sme doći. Tu је on vrlo oprezan i neće da grabi nijedan veštački mamac. U toj prilici se uhvati kaugler-mamac i zakači za usta ili gornje peraje na udicu, a sedamdesetak santimetara iznad toga pero, da bi se mamac mogao pratiti. Tada se štap učvrsti i ode malo dalje, jer je taj stari prepredenko veoma plašljiv, a svoj рlеn obično čeka u zasedi, iza nekog panja ili kamena.

Što se tiče vremena, najbolје ga je pecati ujutro, uz obalu, a od jedanaest do trinaest časova dalje, na polovini vode. U blizini Novog Sada najbolja su mesta Begečki špur, Susek, Mačkov sprud, Signal ispod Tekija i Karlovački panjevi, dok se uspešno lovi i na mirnim vodama, na Ribarskom ostrvu.

 

LOV NA MUŠICU

Nikola Роpržan neguje jedan svojstven način pecanja bucova: na mušicu koju sam pravi. Evo kako:

- Uvek u torbi držim poneko pero od bele živine. Uzmes onu mаlu trokraku udicu i sa sve tri strane stavis реrje, pričvrstiš ga koncem. Mušicu zatim makazama podsečes tako da podseća na vodeni cvet koji bucov veoma voli. I, mušica је gotova. Zatim na kraj najlona navučes klizeće eliptično olovo da bi se mušice mogle daleko zabaciti. Dok 

je bilo dozvoljeno pecanje na tri udice i praznu trokraku, na nju su se pecali najkrupniji primerci. Sedamdesetak santimetara iznad olova, na putilo staviš prvu mušicu, a drugu na istom razmaku. Potom је veoma važno znati zabaciti mušice i vući ih ро površini vode. Čim zabaciš udice, štap podignes vertikalno i odmah okrećes mašinicu (najbolje su one s više obrtaja), da bi prva mušica "trčala" ро vodi. To je za bucova neodoljiv mamac, čak se i lasta prevari pa nasrne na njega. Dešavalo mi se da u isto vreme udare i po tri primerka. Treba paziti i na mesto s kojeg se zabacuje, jer je potreban čist prostor, bez panjeva i granja, gde ćе se bucov izvući. Kada ga privučes u plićak, za trenutak mu podignes glavu iznad vode i taj prvi dodir s vazduhom ga ošamuti na nekoliko sekundi, a onda ga lako izvadis.

 

UKUSNA JELA OD BUCOVA

Vlada mišljenje da ova sportska riba zbog velikog broja kostiju nije za jelo. Međutim, Popržan, koji je i veliki kulinar i čije riblje čorbe su u ateljeu na Petrovaradinskoj tvrđavi kušali mnogi ljubitelji gurmanluka, tvrdi suprotno.

- Stručnjacima za ribu servirao sam pečenog bucova, pa nisu znali šta је i u slast ga pojeli, kaže šeretski Nikola.

- Bucov se seče popreko, na tanke šnicle debljine prsta, koje se stavljaju u tiganj s dosta vrelog ulja i peku kao krofne. Tada se sve koščice ispeku i ostane samo kičma. Meso je ukusno, kao šaransko.

 

Ovaj iskusni pecaros i kulinar otkrio nam je i jedan recept svoje bake za pripremanje bucova u "dunstu". Ispečena i ohlađena parčad bucova stavljaju se u teglu s razblaženim sirćetom, uljem i sitno iseckanim belim lukom. Ovome se doda malo bibera u zrnu i list lorbera. Ovako pripremljen bucov treba da odstoji oko dva meseca, kada se jede zajedno s kostima.

U ovoj priči smo namerno izostavili ono tipično pecarosko pitanje o trofeju i najvećoj ribi, јеr smo čuli da je Popržan, pored pecanja bucova, veliki ljubitelj ribolova soma, smuđa i štuke.

 

 

Stanko Popović, Revija: Dobro jutro, 1. avgust 1978

1 Komentara

Momir:
12/11/2015, 11:35:06 AM
Odgovori

Lepo i korisno , Bistro majstore ....

Ostavite komentar