Zimski ribolov - Somski minus

Postavio Pedja Pašćan 21/02/2018 0 Komentara Destinacije / Vode,

Zabačeni štapovi, mir, tišina, cvrkut ptica i prvi jutarnji komarci koji grizu ... Sada smo u martu i priroda se budi svuda oko nas... To je, otprilike, uvod za tekst o lovu soma. Može li i drugačije? Da li je neko lovio soma i u drugim uslovima? Na primer ovako... Sneg škripi pod nogama dok pokušavamo da se ugrejemo na - 8 stepeni. Tišinu remeti samo pucanje drveća. Nema komaraca ali ima inja koje se ledi na sprovodnicima. Svaki titraj vrha može značiti ili promašaj ili soma od 4-8kg, zavisi od naše koncentracije...

Ovaj tekst počinjem upravo tako: zima, oštar ledeni talas i dubok sneg na obalama ali, opet se uspešno pecao som. Svi znamo da ova riba nije aktivna u najhladnijem delu godine ali su je lovili na Peštanu, pritoci Kolubare, sa dobrim izgledima da, kada naiđe krupan primerak, srećnom kolegi bude i vruće od adrenalina koji stvara zamaranje ribe preko 7-8kg najlonom od 0,20. 

Oprema za ribolov „zimskog soma“ više liči na lagani feeder nego na tešku somarošku artiljeriju na koju smo navikli. Štap od 5m mora biti vrhunskog kvaliteta a bilo šta drugo je u opasnosti da pukne jer su temperature daleko ispod nule i moramo računati da je manje elastičan nego u toplim uslovima. Na vodi sam čuo i preporuke nekih rbolovaca da se u tom (zimskom) godiš- njem dobu radije prihvate fi ber štapova koji su se mnogo bolje pokazali na hladnoći. Njihova težina ne bi trebalo da igra neku ulogu jer je reč o ribolovu dubinskom metodom a kako je reka mala, zabacivanje i nije nauka. Ja bih se ipak odlučio za provereno, kvalitetan grafi tni štap u kome je i smola kvalitetna a da bude akcije B koja bi nam umnogome pomogla u laganom privlačenju i zamaranju velike ribe fi nim sistemom.

Najlon je bio ekstremno kvalitetan i mekan kako bi odgovorio vremenskim uslovima i izdržao udarce velike ribe. U to vreme nijedan som nije preterano borben. To je i za očekivati, zbog usporenog metabolizma ribe, ali i to „malo“ što daje je naprezanje opreme (i živaca) do krajnjih granica. Riba je uzimala mamac vrlo oprezno i lagano a samo je blago podrhtvanje najlona bilo indikator ugriza. Trebalo je reagovati u pravom trenutku kako sitna udica ne bi ušla preduboko jer tada se gubila povređena riba. Na debelom minusu, uspešna kombinacija je tražena danima ali su se na kraju kockice složile a somovi su privođeni na obalu. Najlon 0,20 je igrao važnu ulogu u čitavom procesu zamaranja i privođenja bez naglih i grubih trzaja. Udica je smanjivana sve do broja 14 i 16, što je primerenije našim plovkarošima. Ovako sitne udice su mamčene sa 2-3 crvića ili jednom tankom glistom. U opticaju su se pojavili i komadići lignje, uz dovoljno dobre uspehe da i to bude uvršteno u jelovnik soma tih dana.

Dakle, opremili smo se kvalitetnom opremom za lako dubinsko pecanje i krenuli na reku koja je u priobalnom delu zaleđena. U pitanju je tekuća voda, što dodatno otežava zamaranje i izvlačenje ribe uz obaveznu upotrebu meredova sa dugom drškom. Topla odeća je bila prva linija odbrane od januarskih uslova. Ako već nema neoprenske opreme, i više slojeva je bilo dovoljno pod uslovom da su od prirodnih materijala, naročito vune. Vunena kapa i rukavice su bile neizostavne ali je sve podređeno komotnom rukovanju štapom i čestim zamenama mamca na udici. Termos sa toplim čajem je u mnogome pomogao da se 4-5 sati provede napolju na debelom minusu.

Kada sam dobio prvi poziv da dođem da snimim „zimskog soma“ bio sam ubeđen da je u pitanju manić. Moje iznenađenje je bilo tim veće kada sam na snegu video soma od 4,7kg... Milan Subašić-Suki je čitav januar proveo na Peštanu boreći se kako sa somovima tako i sa jovanskim mrazevima. Obilazio je obalu i tražio mesta gde je riba aktivna i svaki put su to bili tišaci gde je reka usporila a dubina je bila oko 4m. Som je „radio“ u prepodnevnim časovima a često se ni magla nije dizala do kraja ribolova, što je bilo dodatno opterećenje za sprovodnike i najlone jer je trebalo samo par minuta da se sve zaledi. Mala količina vazelina nanešena na sprovodnike bila je slaba uteha. Ovo su ipak ekstremni uslovi za lov (naročito ove vrste ribe) ali je to ipak bio pun pogodak. Ako već nismo mogli da ulovimo soma, tu je bila bela riba. Treba samo malo prošetati pa pronaći zimovnike. Ulovi su samo zavisili od našeg iskustva, znanja čitanja vode i, na prvom mestu, volje da se nešto ulovi.

Nisam odoleo da svoje zimsko druženje sa rekom i prijateljima po štapu ne podelim i sa vama pa je iz tog razloga ovaj tekst nastao. Mnogi od nas su čekali da stigne mart, da sunce ogreje dobrano kako bi nam ribolov bio ugodan samo ako na sebi imamo košulju i prsluk, ali... Ovo je „ali“ koje devojci sreću kvari jer oni koji su presedeli zimu u toplom osiromašeni su za puno lepih trenutaka koje su drugi iskoristili.

Dakle, bio to mrzli januar, prijatni mart, pakleno vreo avgust ili dosadno kišni novembar, pecanje je ono o čemu mislimo i što volimo pa nema razloga da se time i ne bavimo... Štapove u ruke, pa pravac najbliža voda..

 

Autor teksta:  Zoran Premčevski
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 24, Mart 2011

Ostavite komentar