Ulovljeno i vraćeno 500 somova

Postavio Pedja Pašćan 08/11/2017 0 Komentara Ribolovački tekstovi,Destinacije / Vode,

Ovogodišnja somolovačka takmičenja ponovo su potvrdila da bućka nije ribarska alatka. Manifestacije su dokazale da „letva” mami soma, udica ga (u)lovi, a ribolovac – vraća!

Na tri somolovačka nadmetanja, održana na Tisi kod nas i u komšiluku, za manje od mesec dana potvrdilo se da je reč o ribolovačkoj delatnosti kojoj vredi posvetiti pažnju. Ne od strane ribolovaca, već od strane nadležnih za adekvatan tretman ovog načina ribolova. Metoda je, naime, u više navrata zabranjivana ili vezivana za kupovinu alaskih ili namenskih dozvola po enormnim cenama. Bar kod nas. U neposrednom komšiluku ta metoda se primenjuje uz običnu ribolovačku dozvolu. I, naravno, rigoroznu kontrolu. Jer, pored slabe kontrole, strogi zakoni, uredbe i propisi nemaju nikakvog značaja. Manifestacije su, međutim, dokazale da postoji stalež ribolovaca kod kojih funkcioniše institucija samokontrole. Ti i takvi ribolovci ulovili su pola hiljade somova i sve do jednog vratili reci. Nepovređene!

Serijal je počeo takmičenjem somolovaca u Kanjiži, nastavljen je u Segedinu – uz veliki broj učesnika sa naših prostora, a završen u Adi. Većinu odličja svugde su osvojili naši somolovci.

Tisa je ovih godina izrazito bogata somom, što poznavaoci prilika pripisuju redovnom poribljavanju koje obavljaju naše severne komšije. Nažalost, primerci su, bar za sada, prilično mali. Većinom su ispod zakonom propisane mere. Kako na takmičenjima caruju propozicije da se kao ulov evidentiraju samo primerci iznad zakonom propisane mere, većina ulova uopšte ne figurira u evidenciji organizatora. Međutim, pripovedanja učesnika takmičenja, nakon vaganja ukazuju na činjenicu da su ulovi mnogostruki u odnosu na prezentovanu količinu takmičarskoj komisiji.

Primera radi valja napomenuti da je pobednički par u Kanjiži, osim pet primeraka iznad mere, ulovio i odmah pustio čak 27(!) somova ispod mere. U Segedinu je pobednički par imao samo dva primerka u meri a pustio je 17 manjih od propisane dužine. Poučeni ovim iskustvom, organizatori takmičenja u Adi uveli su novinu prema kojoj mogu da budu bodovani i somovi kraći od 60 cm. Takmičari su bili obavezni da ulov malih primeraka jave mobilnoj ekipi, sa- činjavale su je sudije i ribočuvari, koja je krstarila Tisom, dolazila do čamaca, merila, evidentirala... I, naravno, puštala sitne brke. Što se tiče povreda nanetih udicama za vreme ovakvih takmi- čenja, valja konstatovati da su kačenja bez izuzetka po usnama somova, tako da nema krvarenja, niti ozbiljnih povreda nastalih usled duboko progutane udice. Što je prilikom lova na dubinku čest slučaj. Da ne govorimo u sitnim somovima koji su se upetljali u mrežu i nepokretni zakovrnuli za večna vremena. Osim ovih somovsko-humanih momenata, na takmičenjima je došla do izražaja jedna veoma zanimljiva pojava. Kada se na nekoliko kilometara reke sjati dvadesetak čamaca čija posada zdravo glasno šamara po vodi, udarci krupnih primeraka somova postaju češći. Naravno, ne i ulovi. Učesnici su, naime, prilikom takmičenja „baž- dareni” na sitne ili makar kakve ulove, tako da im krupni primerci po pravilu odjezde. Zoltan Černak, dežurni stranac na našim somolovačkim manifestacijama, ispričao je zanimljivu priču. Na jednom od takmičenja u Mađarskoj za samo jedno pre podne deset takmičara imalo je na udici kapitalne somove. Istina, ni jedan nije ulovljen, a pobedio je lik sa tri soma ukupne mase 20-ak kg. Međutim, poučno je da na pomenutoj vodi kada nije takmičenje i kada se sporadično šamara, udaraca kapitalnih primeraka gotovo da i nema. Ali, kada je žurka – ima! Ova pojava – inače zrela za vi- šestruku i permanentnu proveru – mogla bi da bude osnova za razvoj ribolovačkog turizma uz organizaciju somolovačkih takmičenja pod geslom: „Ko će većeg?”. Isto tako nije na odmet razmisliti o mogućnosti uklanjanja preterano velikih somova upravo na ovaj način. Mislimo na uklanjanje onih jedinki kojima biološki gledano nije mesto u određenoj vodi, jer prave više štete nego što koriste svojim postojanjem. Razmišljanja, kao i organizacija okruglog stola na temu priča je za dalju buduć- nost. Što se skorije budućnosti tiče, ove godine se definitivno potvrdilo da je dozvola bućkanja – uz blagoslov upravljača – u okviru ribolovačkih manifestacija pun pogodak. Samim tim javlja se sve više onih koji su zainteresovani da takva takmičenja dogodine organizuju na svojim terenima. Regionalna liga u bućki – baš dobro zvuči!

 

Autor teksta: B.M. ​
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 19, oktobar 2010.

Ostavite komentar