Splitšot

Postavio Pedja Pašćan 06/01/2018 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Mislim se nešto, kad može onaj Nemčev da ziguje šarandžije u nastavcima, mogu i ja svoje blinkeraše da splitšotingujem na isti način! Zbog preobilja tekstova (slatke muke svakog urednika) onaj o jednoj od najefi kasnijih metoda varanja skratih za 50%, cirka. E sad, radi se o pionirskom doprinosu. Red je da se rupe iz prvog nastavka popune i unesu neke dopune. Nabubaj dobro, da na proleće basmuđeve propitujemo, rekreativno. Zašto ne (i) sportski? Zakon nam to brani.

Splitšoting je horizontalna tehnika koju karakteriše mamac u stalnom pokretu. Po tvorcima ovog sistema, kritična dubinska barijera postavljena je na 6 metara. U praksi, pogotovu za početnike, sve preko 4,5 m nadilazi okvire efi kasnog splitšotinga. Razloga je (pre)više: sporo tonjenje sistema, velik „trbuh“ na struni između vrha štapa i mamca, otežana detekcija udarca tj. pravovremeno kontriranje, nemogućnost da se po vetr(ić)u precizno prekontroliše tipičan, četvrt kvadrata „velik“ hotić-spotić... Da bi splitšot montaža bila efi kasna gumica ne mora da migulja mnogo iznad dna, naprotiv. Što je bliže dnu, to bolje jer basmuđu tako sve izgleda ubedljivije. Najbitnije je da olovna sačmica što ređe gubi kontakt s dnom. Budući da se mota relativno sporo ovo ne bi trebalo da bude problem. Sva ta sitna čukanja olovice o male ili veće neravnine (šljunak, grančice...) spontano će se preneti na mamac, oživljavajući ga na najperfi dniji mogući način.

Najveća prednost splitšotinga je njegova univerzalna sezonska upotrebljivost. Neobrasli plićaci, proleće pre mresta... Leti, ovo je pravi način za presretanje basmuđeva koji, gonjeni rastućim nivoom svetla, migriraju iz pliće vode ka dubljoj. U jesen je situacija obrnuta pa plićaci opet postaju aktuelni... Ovo je jako tiha tehnika. Ni posle 20-ak hitaca prisutni ne znaju da si stigao. Uporedi to sa 20 hitaca bazerom! Dole svi znaju: Dvonogi je stigao.

 

Splitšoting plus vetar

 

Po mirnom vremenu ovo je čista debilana tj. 24-orokaratna uživancija, uz visok procenat realizacije. Vetar zahteva određena prilagođavanja. Uvek bacati što više niz vetar. Najizdašniji deo terena je onaj gde je njegov uticaj najizraženiji. Ne samo da će osetno smanjiti prodiranje svetla, talasi će zamutiti plitku vodu a basmuđ zna da se u mutnom lovi. Srećom, to znaš i ti. Po oblačnom vremenu brzo shvatiš koliko je malo potrebno da pravi muškarac bude srećan. Pet uzastopnih hitaca, pet udaraca? K’o dobar dan. Vetar direktno utiče i na razmak između olovice i japanskim čelikom armirane gumičice. Što je on jači, razmak je manji, uz minimume od svega 30 cm. Slab vetrić traži razmak od 45 cm. Po mirnom danu – 60 cm...U ekstremnim uslovima teeeškog plićaka (0,2-0,5 m) lišenog vegetacije, bistre vode i vedrog dana bez vetra, tipičnim za rano proleće, dodaj još 15 cm. Teško je to zabacivati kratkom motkicom, al’ mora se. Ako je za utehu, isplati se.

 

Splitšot kontriranje

 

Ovako nežan pribor ne trpi divljačke kontre u vis! Štap je tokom čitavog hica zakošen vrhom ka vodi. Uspe li ti da struna između vršne karike i mamca bude zategnuta, udarac ćeš prilično lako detektovati. Kontriranje se obavlja NADOLE i USTRANU. Kad osetiš onaj narastajući otpor a štap sporo počinje da se „puni“, malo ubrzaj motanje i napuni štap jednim kontinuiranim, relativno sporim pokretom. Na prvi pogled deluje kako je ovo suviše mlitavo. U praksi, tankoj splitšoting udici potrebno je vrlo malo. Ubola se već kod ona dva-tri brža okretaja ručice (!), još kad i motkica doda svoje... Često, basmuđ mlatne ratlukče i zapliva ka tebi pri čemu štap šalje jako konfuzne signale. Čas osećaš nešto, čas ne pa se sve pretvara u trku neizvesnog završetka, shodno tome šta je brže, tvoje namotavanje strune il’ riba koja i sama počinje da sumnja kako nešto nije u redu. Ovo je jedina situacija u splitšotingu kad je potrebno rizikovati i prepuniti štap u tipičnoj kontri „do jaja“!

Znam da stare navike teško umiru. Ima li šta slađe od ultra-fast uterivanja alavuši ultra-fast motkom, uvis? Kad krupnoj ribi (3-5 kg) ovo uradiš splitšoting džebanom, nešto će popustiti. Da bi se to sprečilo, tananu udicu od otvaranja štiti umereno tegljiv monofi l, izigravajući amortizer. Njega opet štiti relativno spor, „medium“ blank (još jedan amortizer). Ako su ova tri elementa uravnotežena, dril sme da bude stavljen i na svih 80% nosivosti paučine bez bojazni od gubitka ulova. Ne računajući trometraša „kojim se lovi sve“, najčešća početnička greška je upotreba predebele udice koju je gotovo nemoguće uterati tanušnom splitšot motkicom. Kontra, tu je, nije više. Dejvid Koperfi ld? Malo dete.

 

Me(h)ka Mu(h)nicija, ba

 

Na startu, nepogrešiv način da se odmah ustanovi da li je neki silikonac pogodan za ovo. Elem, ako u malom akvarijumu pri sporoj vuči ne uspeva da ispolji maksimalnu akciju, nađi nešto drugo. Dobar indirektni pokazatelj je tvrdoća. Što je nešto mekše, veća je šansa da bude dobar splitšot mamac. Da ne bi sve spalo na Kalin’s-a, evo još dve fi rme. Za prvu si čuo, Berkley („Gulp“ mamci), za drugu ne verujem. Deps? Japančerosi. Ludaci! Strašno...

Ovde izbegavaj inače veoma lovnog 4-inčnog vorma klasičnog, kratkog repića kakav ima dobri stari Squirmin’ Worm. Potreban je model čiji rep čini 35-40% ukupne dužine mamca. Ispada da tražimo neki mini-fl iping vorm, što je samo po sebi kontradikcija u rangu pametne plavuše. Kod jednorepaca bitna je naglašena silueta. Budući selektivni, za njima se poseže ako (kad) na terenu ima krupnijih komada koji ne mogu da stignu na red od sitnijih. Dobra zamena za Kalinsov „Salty Lunker Grub“ (5 i 7,5 cm): Berkley „Gulp“ Grub ili BPS Catterpillar Grub.

Zahvaljujući splitšotingu, jedna neobična, larvolika gumica stekla je popularnost kakvu nikad nije imala. Pokušavajući da prevare neaktivne basmuđeve, splitšoteri su usporavali motanje skoro do zaustavljanja mamca. „Ripersi“ ovde sijaju punim sjajem, nudeći no-action opciju, suprotnu onoj kod razmahanog jednorepca. Logično, što je mamac sporiji vibracija treba da je fi nija. Riper je toliko spor da mu nikakva vibracija ne treba... A ipak lovi!

 

Odjavna špica sa NS „špica“

 

Niko nije savršen. Brojne su situacije u kojima je splitšoting pogrešan izbor. U najtipičnijoj učestvuju pozitivni (aktivni) basmuđevi, hajčeći po površini. Da bi nekog priveo, potrebna je plivajuća varka naglašene vibracije, a splitšoting ne nudi ni jedno ni drugo, je l’ tako? U opciji B, stižeš na vodu a nepoznati kolega čupa na voblere (ili spinere, ili kašike, ili...). Naravoučenije: ako basmuđevi opaljuju na neki mamac ISTO TAKO ČESTO kao na split-šot gumicu, ne gubi vreme na ovo, nepotrebno si spor. Postoji i suprotna krajnost. Posle naglog zahlađenja zatičeš ćelavog bradonju kako prisutnima nudi tamo nekog „golaća“. Hici mi traju po dvatri minuta. Dijagnoza: ne gubi vreme na splitšoting, prebrz si.

Najveće ograničenje ovoj tehnici zauvek će ostati pogrešno odabrana lokacija. Tanana splitšoting oprema nije dorasla izazovu koji pred nju stavlja tipičan, naglašen odsek (2-3 m), školjkama okićen. Slično je i sa kamenjarima garniranim krupnim stenjem, tj. podvodnim džunglama od podavljeni’ vrba-topola itd. Vrhunac predstavljaju pozicije gde, po merilima tipičnog (na glave od 14 g sviknutog) džigeraša „voda stoji“. Uz desetostruko lakše otežanje pokazaće se kako je ipak prisutno jače ili slabije strujanje a to umnogome ometa detekciju udarca. Još ako i bočni vetrić reši da pomogne...

Zapamti: splitšoting i stajaća voda su sinonimi, kao recimo Kuri i šaran, Travar i škobo, Buzaš i enpicokledija (tako li se kaže?).

 

Autor teksta: Đorđe Veber
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 22, Januar 2011.

Ostavite komentar