Sibirka u Panoniji

Postavio sportski ribolov 17/05/2017 0 Komentara Ribolovački tekstovi,Destinacije / Vode,

Lenskom jesetrom (Acipenser baeri) stručnjaci nameravaju da začepe rupe, nastale nestankom morune i migratornih jesetarskih vrsta iz voda Karpatskog basena...

Priča prema kojoj je nestanak morune i migratornih jesetri posledica izgradnje Hidroelektrane „Ðerdap I”, nije ništa drugo nego „urbana legenda”. Ukoliko bi ta tvrdnja bila tačna, u tom slučaju danas bismo imali na hiljade vremešnih ribolovaca, koji se živo sećaju kako jata ovih riba tutnje uzvodno, da bi se izmrestile. Izgradnja brane završena je 1972. godine, a da je migracija anadromnih vrsta sve do tog datuma trajala, pamtili bi.

A bilo bi čudno, ako bi pamtili, jer... Stručna izdanja štampana ceo vek (!) pre izgranje pomenute brane, govore o proređivanju morune i jesetri. I ne govore o tome kao o tek započetom procesu, već kao o nečemu što traje odavno. Pojava sporog nestajanja pomenutih vrsta starija je od „Hidroelektrane” sto godina i kusur decenija. A posledica je industrijalizacije i zagađivanja vodotokova. Anadromne vrste naime žive u morima, a mreste se u rekama. Kako bi se zakrpila rupa nastala nestankom pomenutih vrsta – makar u „tržišno-kavijarnom” segmentu – počeli su eksperimenti sa hibridizacijom krupnorastućih vrsta i kečige, koja jedina od njih ne migrira. Cilj je bio da hibrid bude krupnorastuć, a da ostane kod nas. Stvoren je hibrid morune i kečige, koji je mogao da se uzgaja ribnjački. Međutim, zbog mnogobrojnih teškoća nije stekao popularnost. Tada je na scenu stupila lenska jesetra.

 

Radi se o jednom od oblika sibirske jesetre, koja je izrazito sklona stvaranju slatkovodnih populacija. Njome su u početku poribljavane vode Baltičkog sliva, u kojima je iznenađujuće brzo izgradila samoodržive populacije. Ohrabreni ovim saznanjem, mnogi su požurili da je nabave. U početku sa ciljem ribnjačkog uzgoja, a kasnije radi poribljavanja ribolovačkih jezera. Pouzdano se zna da dostiže dužinu veću od 2,5- 3 metra pri čemu ima masu od oko 200 kilograma, ali uglavnom se love jedinke mase 10-15 kila. Ne mresti se svake, već samo na 2-6 godina, a količina ikre čini 12-25 procenata od telesne mase matice. Isto kao što se i odrasle jedinke dugo ili stalno zadržavaju u reci, tako ni mlađ ne žuri nizvodno, oko mrestilišta provodi pet do šest godina.

 

Lenska jesetra dobro podnosi hladno- ću. U prapostojbini uzima hranu i kada je reka okovana ledom. Hrani se larvama insekata, rakovima, puževima, školjkama pa čak i sitnom ribom, pretežno glavočima. U ribnjacima veoma dobro napreduje na namenski pripremljenoj prihrani, dok u ribolovačkim jezerima redovno udara na šaranske boile. U gornjem toku Dunava više rukavaca poribljeno je odraslim jedinkama lenske jesetre i ulovi su postali redovni.

 

U međuvremenu obnovljeni su eksperimenti na planu hibridizacije, sa ciljem bržeg postizanja polne zrelosti, jer kod lenske jesetre taj period zna da potraje i po petnaest godina. Uspešno je hibridizovana s kečigom. Prema proverenim podacima u Mađarskoj je tokom 1996/1997 – bez dozvole nadležnih – sa više stotina kilograma ovog hibrida poribljena Drava.

 

Bila izvorna ili hibridna – nije daleko.

 

Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 13, april 2010.

Tagovi: moruna dunav

Ostavite komentar