MIMOHOD SA MRENAMA - Evo bogami i aprila. Šinjele u sošku, patike na noge i marš na vodu.
Kad se vrbin list raskoka bradavicama i baci pjenu, a topolin se lijepi za prste; kad zamiriše mlada kopriva i kukurijek ospe šumu zelenim; a od zapada se vazduh raspuca elektricitetom i zamiriše na vlažno kamenje i pokisle novine – e tada nama valja, u rana jutra, tiho se iskradati iz kuće, i otići daleko, što dalje, tamo gdje bistre vode teku. Jer, tamo daleko, baš daleko od mračnih nastambi ljudi, čekaju nas naši najrođeniji: ptice, žabe, ribe i bube. Tu ćemo čuti najljepšu od svih melodija, onu vaselj...