Veliki šaran na maloj vodi

Postavio Pedja Pašćan 16/03/2018 0 Komentara Ribolovački pribor i oprema,

U prošlom broju smo pričali o privikavanju šarana na boile. Navikli smo ga, počeli smo da dobijamo udarce, ribe slikane i puštene, još nešto nedostaje. Sa stranica uglavnom svih ribolovačkih novina smeše nam se poznate, uglavnom iste njuške, značajno zagledane u rep šarana, sa nekim blagotelećim izrazom lica. Dubina tog značajnog pogleda upravo je srazmerna ceni i prečniku maskirnih šara na garderobi u kojoj se dotični maneken slika. Ništa od toga nam ne znači. Ali „fali“ nam velika riba. I mi bi da se slikamo na domaćoj vodi sa velikim šaranom

Dugo sam mislio da na terenu gde redovno pecam (mali, relativno plitak i obrastao deo kanala), ne mogu da dobijem veliku ribu. Godine su prolazile, šarana je bilo kao u priči, ali najveći jedva devet kila. Sledeći po veličini sedam. A ostali svi ispod pet. Probao sam veliki mamac, drugu aromu, drugi sastav i skoro odustao. Jedne neobič- no hladne kišne avgustovske noći uhvatio sam svoj rekord na kanalu. Poslednji štap sam, ko zna iz kog razloga, zavitlao duž kanala na Triggu. Pričamo o periodu od pre 8 godina kada, ubeđen sam, kanalski šaran nije pojma imao šta je Trigga. Bez prihrane, bez PVA mrežice. Jedna jedina, mala boila. U narednim noćima sam isto probao i ništa. Spakovali smo se i otišli na čuveni Sarulešti.

Prvi dan i noć - ništa. Voda nam polako ulazi u uši. Sve idealno, ali ribe nema. Nas trojica, dvanaest štapova. I onda počinje. Ređaju se ribe jedna za drugom, ali provodimo narednih par dana u razvlačenju mamaca na 200-300 metara i vađenju šarana od 7-8 kila. Nismo zato došli. U pitanju je godina kada se na domaćem tržištu pojavilo mnogo UK proizvoda, među njima i Solar. Rešili smo da probamo da pecamo bez arome i da se malo sklonimo od markera. Ukrupnili smo maksimalno boile, onoliko koliko nam je to hardver tada dozvoljavao, i srolali Club Mix sa 5ml Stimulin Amina po jajetu i 5gr Nutrinog betaina na kilu suvog miksa. Dobili smo bledo crvenkastu boilu, neodređenog „ribljobrašnastog“ mirisa i sumnjivo sitne granulacije. „Puni poverenja“ smo to razvukli na tri štapa. U narednih par dana smo zamarali ređe, ali duže i do kraja smo dohvatili i prebacili tadašnjih magičnih 20 kila.

Došla je i sledeća sezona na mom malom kanalu. Jedva sam je dočekao, nabrijan kao nikad na Club Mix i taktiku koja je upalila u Rumuniji. Pažljivije sam pročešljao deo blizu mesta gde sam redovno lovio. Spoljna krivina ne brzog kanala, ali opet dovoljno izražena da imam lepu dubinu, bez mnogo mulja blizu obale. Mesta za pecanje na obali nema, preko je još gušća trska. Sa mosta me niko ne vidi. Idealno. Leto i početak jeseni sam proveo pecajući redovne šarane na mom redovnom mestu. Prosek isti kao i u godinama pre. Ali sa vremena na vreme sam posećivao i Hard Rock Caff e, koji sam spremio u krivini. Hranio sam ga svakih par dana samo šakom ovih boila u promeru 20mm. Bez partikli, bez peleta, bez voća, bez praškaste... Samo velika okrugla crvenkasta kugla. I bez arome. Kanalski rekord uhvaćen na Triggu nisam popravio. Ali sam počeo redovno da dobijam ribe između sedam i deset kila. Kad kažem redovno, mislim jednu, ili nijednu po pecanju. Zbog nedostatka prilaza, pravio bih dar-mar u vodi kad uđem po ribu, pa nije bilo smisla dalje pecati. A ako bih par puta zaredom nulirao u lovu na velikog, vraćao sam se proverenom voćnom mestu i punio baterije zamarajući šarane na relativno nežan pribor.

Pokušavao sam da pravim drugačije mamce. Nadograđivao sam ovu krajnje jednostavnu kombinaciju svim i svačim, a rezultati su bili u najmanju ruku čudni. Ili su se navadila jata sitnog šarana, ili sam noćima beležio nule. Na kraju sam se pomirio sa činjenicom da je ova kombinacija prava mera za malo konstantnog dešavanja, ali u velikim apoenima. Prodao sam ovu foru nekolicini prijatelja sa različitih voda. Zaključak je svuda bio isti uz par napomena.

Da bi ovo imalo smisla, pustite vodu da se zagreje. Znači, naslov može da glasi i „Posle lovostaja“. Nemojte kretati sa ovom taktikom ako niste nahranili svoj pecaroški ego. Znači, prvo napumpajte svoje „ja“ sa malim ribama, pa onda ovo radite. Treće i najvažnije. Ako ne mislite da vratite veliku ribu u sredinu iz koje ste je i izvadili, od sveg srca Vam želim da je i ne upecate. Ali mišljenja sam da smo kao sredina svi zajedno sazreli, i apelujem da puštate velike ribe. Sa tekstom iz prošlog broja imaćete dovoljno za pod zub. Prvi put sam u „Revirima“ ovo obelodanio. Dao sam Vam mnogo, ali ceneći čitaoca mnogo i tražim.

Pustite nazad sve što dođe na Club Mix.

 

Autor teksta: Blagoje Nemčev
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 25, Mart 2011

Ostavite komentar