Realistični vobleri i ulovi na njih

Postavio Pedja Pašćan 26/09/2017 0 Komentara Ribolovački pribor i oprema,

Na rekama, jezerima, barama, potezima gde je grabljivica naviknuta na određenu hranu, realistični vobleri znaju da budu jako efikasni i kadkad jedini favoriti toga dana...

Krajem osamdesetih mnoge bare i mrtvaje u mojoj okolini bile su pune krupnih štuka. Do nekih mesta je bilo potrebno i sat – dva gacanja kroz trsku i šipražje da bi se stiglo, pa krčenje mesta zbog prostora da se može bacati varalica. Lovio sam štuku tamo gde je osnovna hrana bila sunčanica ili bandar. Plašljivi krupni promerci su uzimali i udarali samo na varalice takvih dekora.

Štuke su bile retke i izuzetno plašljive u bistroj vodi, ali realistični vobleri dotičnih dveju riba donosile su neverovatne ulove u to vreme. Nikad nisam bio „kormoran”, pa me ni tad nije interesovala količina već veličina ulovljenih „mama”.

 

Prvi „morski karaš”

 

Moj prvi vobler u realističnom izgledu sunčanice je bio dužine šest cm srednjeronac. Za to vreme, pre pune 22 godine, izgledao je solidno identično, ali više radom nego izgledom. Folija srebrna i zlatna sa unutrašnjosti kutije cigara i mučenje prilikom bojenja. Na kraju žuto krupno oko sa crnom zenicom. Eto mog prvog voblera u boji sunčanice ili kako ga u ovom kraju zovu – morski karaš.

Tada upoznajem još dva fanatika na okolnim vodama sa kojima i dan-danas lovim. Bili su vičniji u izrađivanju voblera i njima je potrebno samo da date ideju šta i kako. Možda će sporije ići jer je potrebno više vremena za takvu izradu u odnosu na standardnu, ali ko čeka dočeka. Dobijete voblere koji su vanserijski i znaju da budu dobitni kad drugi omanu. Ovde je reč o mojim prijateljima Juri Nikici i Tomici Radiću, kojima je, pored ribolova, hobi izrada voblera u manjim serijama, uglavnom za sebe i svoje prijatelje.

Na slici vidite moj prvi vobler sunčanice kome fali kljun. Slomio se prilikom ulova štuke na jednom manjem ulivnom kanalu. Nisam ga poslao na popravku jer je otišao u penziju. Od šest ostao mi je samo ovaj! Ostali su, kako koji, neki zapeli pod vodom u panjeve, neke su odnele velike „mame”...

 

 

Na drugoj slici vidite već moderniji izgled sunčanice. Ovo je plivajući srednjoronac sa sitnim, nepredvidivim, gegajućim boč- nim radom, kakav pravi samo riba u vodi. Vobler je obojen u realističnom izgledu, štukama deluje neodoljivo. Imam ih u više verzija, ali plivajući srednjeronac je najbolji. Lovio je i loviće, a najteža štuka do sad ulovljena mu je 6,5 kg na staroj ciglani. 

Pošto lovim sve grabljivice, tražio sam da mi izradi bodorku i klena. Veličine 7, 9 i 12 cm - srednjeroneće i tonuće varijante. Sa najprirodnijim karakteristikama (kada prođe da se ostali u jatu ne poplaše). Znači, što vernija izrada, rad i bojenje. Suvišno je reći da sam morao da mu dostavim žive modele. Za reku Karaš tražio sam dubokoroneće voblere, jer na njoj krupan som i štuka su uvek na dnu u kršu i retko napuštaju svoja skrovišta. U ovu reku možete danima bacati razne varalice i nećete uloviti ništa. Čak i danas kad je poznajem kao svoj džep, neka mesta i potezi po određenom vodostaju prava su misterija. Nažalost, ova reka polako umire.

Na bodorku sa slike, koja je plivajući dubokoronac, udarila je „Big Mama“ koju sam jedva pomerio iz krša. Plitko je uzela i desilo se šta se desilo. Tri traga od oštrih zuba trebalo je zakrpiti. Ako je nisu izvadili mrežom, možda mi se posreći! Voblere u obliku klena, pored štuke, naručio sam jer na rekama lovim i soma. Kad se „gospodin” posle burne noći vraća u svoj dnevni brlog obožava u zoru da se najede klenova. Som im prilazi i slasno ih kupi! Na ovakav način sam ulovio i svog najvećeg soma u dosadašnjoj karijeri.

Najbitnije je da hranu koju konzumiraju grabljivice vaš vobler, kako oblikom tako i samim radom u vodi, verno imitira. Ako ih sami ne pravite, onda je bitno da majstor koji ih izrađuje uloži veliki trud prilikom bojenja, da bi vobler bio verna kopija žive dotične ribice!

 

 

Najslađe plavuše

 

Jedan od najslasnijih zalogaja štuki, smuđu, klenu, somu, ali i bandaru je sigurno gaučica, plavac. Voblera - plavca tražio sam u srednjoronećoj i dubokoronećoj varijanti u dužinama od 4, 6 i 9 cm sa sitnim gegajućim radom na dve najveće veličine. Ali takvi plavci u prirodi ne postoje?! Ne postoje ni bajne prirodne plavuše sa grudima broj šest pa kad ih ugledaš... E, tako biva i u prirodi. Štuka takav zalogaj neće propustiti kao ni druge grabljivice.

Danima sam obilazio okolne male kanale jer je izuzetno teško naći ih u veličini od 3 – 4 cm. 

Posle smo plavce kalili hladnom vodom u kanti non–stop, jer se oni u hladnoj vodi punoj kiseonika prelivaju u fantastičnim dekorima. Tako je trebalo ofarbati vobler. Kad su stigli prvi bio sam više nego zadovoljan! A da love, love!

 

 

Za smuđa drugačije

 

Ima perioda na DTD kanalu kada od trave ne možete normalno da bacate. E, tad je i plavac u najvećoj ekspanziji i udarna je hrana smuđu. 70% plavac 30% 

kaugler i to mršavi. Tada ovakvi vobleri uz škarpu rade posao. A popodnevni cug je udarni! Tokom nekoliko sezona na DTD kanalu, retki fanatici u koje se i sam ubrajam, tiho su lovili krupnog kanalskog smuđa ovakvim špecijama, dok drugi bezuspešno bacaju standardnu tvister boju i ne pomišljaju na voblere. Udarci su za iznenađenje, kao u letnje vreme. Ovakvi realistični vobleri na potezima gde obitava smuđ donosili su uspeha a bilo je čak i trofejnih ulova. S razlogom mi sportski ribolovci i varaličari ulove i svoja filovana mesta sa kršem i kamenjem čuvamo kao najveće blago. 

Zbog ovakvih stresnih situacija, smuđ koji je drastično proređen javlja se na varalicu koju nije uopšte viđao. Među njima je i realističan vobler određene hrane koja se nalazi najviše na takvim mikro lokalitetima, a u poslednje vreme to su sve češće netipična mesta za ovu grabljivicu i javljanje u netipično vreme.

Volim realistične voblere i imao sam zadovoljstvo bacati i loviti na radove mnogih majstora. Na slici vidite i ručne radove Duleta Eleza. Na njegov vobler „male štuke“ lovio sam na barama i mrtvajama gde vlada kanibalizam. Na dvodelnog klena dosta somova. Imao sam lično u svojoj kutiji i razne peševe, štampajzere, mrenice...

Nedavno sam, na varaličarskom sajtu zatražio pomoć od majstora da mi neko napravi realističnu deveriku od 12 – 14 cm za krupnu štuku i soma koje tražim već godinama. I nadam se da ću uskoro zabaciti ovakav unikat i prevariti na njih neku kapitalnu ribu. Svako od nas ima neke favorite na svojim mestima i potezima gde lovi, pa tako i ja. Realistični vobleri su mi nekad adut broj jedan na određenim potezima.

Ako ste vični izradi ili imate nekog svog majstora iznesite mu svoju želju kakav vobler tražite i imajte uvek u kutiji po neki pravi relističan vobler. Nikad se ne zna kad će i na šta udariti kapitalac za naslovnu!

Vidimo se na vodi!

 

Autor teksta: Tibor Mesaroš;
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 17, avgust 2010.

Ostavite komentar