Prava, pravcata „GOSPA”

Postavio sportski ribolov 28/10/2016 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

Bodorka (žutooka, crvenooka) je jedna od retkih naših riba koju je teško zameniti drugom vrstom, jer je prepoznajemo po narandžastim očima. To je riba pokreta koja solidno uzima mamac skoro svih 365 dana kalendarske godine. Obožava tvrdo dno i mesta gde voda nanosi, taloži prirodnu hranu...

Omanja jata, u potrazi za hranom, patroliraju najčešće pored obale i riškaju bliže dnu, među rogozom i ševarom. Krupniji, pak, komadi imaju nešto samotniju egzistenciju i obično vek provedu u dubljim i od obale udaljenim revirima, ispred ili iznad kamenjara. Padom temperature rastu šanse da se uhvate veći primerci, pre svega zimi - oko podneva. Strmije obale sa dubljom vodom u kojoj ima dosta sitnijeg granja i panjeva, obasjane veći deo dana suncem, to su prava mesta za zimski lov bodorke. Imaju- ći u vidu fakat da se bodorka u ovo doba (kao i sva ostala bela riba) lovi isključivo na plovak, strujanje vode mora da bude minimalno. Priobalne tihe uvale u kojima nema snažnih virova su, isto tako, pogodna mesta za ribolov. U proleće, u vreme mresta, polno zrele ribe okupljaju se u nešto plićim delovima vode obraslim rastinjem. U to vreme, kada je ostala riba tek probuđena iz zimskog sna a neke zanete prirodnim nagonom za održavanjem vrste, bodorka agresivno uzima hranu i drži se same obale. Posle mresta može da se sretne u celom toku reke, osim u njenim brzacima, a nešto kasnije, posle pojave trave, odlazi u zatone, zalive i tišake. Masovno se love nešto krupniji primerci u rupama gde se na našim rekama eksploatiše pesak - šoder, dakle u sličnim revirima u kojima boravi krupna beovica (kaugler). Time je još jednom u praksi potvrđeno staro ribolovačko pravilo da bodorka u jesen - zimi, pre svega oktobra i novembra najbolje grize u jamama, odnosno rečnim virovima.

 

Taktika, tehnike ribolova bodorke

Ona ne zahteva neke posebne pripreme. Plašljiva je i veoma oprezna riba, osetljiva na sve zvučne vibracije, pa zato valja izbegavati svaku suvišnu buku. S druge (ribolovne) strane, ona je nepredvidiva i direktno je zavisna na promene vremena. Ne grize pred nepogodu, kišu, pad atmosferskog pritiska… Njena tvrdoglava, varljiva riblja ćud ogleda se i u tome što mamac često uzima na samom dnu, nekad u srednjim delovima ili, pak, samoj površini reke. Veoma lenjo i nerado se diže ili spušta za mamcem, pa, tako, i udara na udicu sporo i gotovo nezainteresovano. Kad se otkrije jato, prva obilna tura prehrane je obavezna, a kasnije, po potrebi, baca se manja količine kako bi se riblja družina vrtela u jednom mestu i plasira se u vodu u formi omanjih klikerastih bombica.

 

Peca se na lagan pribor

Za lov na južnosrbijanskim rekama primarni su teleskopski štapovi dugi 4 - 5m, „četvorka” je optimalna ukoliko lovimo u tzv. „rupama”- među vodenim rastinjem. Naravno, najbolji su karbonci akcije „A” i težine bacanja od 5 do 15 grama, ali većina Nišlija suprostavlja se ovoj ribi najjeftinijim „fiberglas - motkama” kupljenim na buvljacima. Lovi se i na meč štapove i to u slučajevima kad je riba dalje od obale. Shodno spoljašnjim težinskim karakteristikama koriste se osnovna struna: 0,10 - 0,12mm, predvez: 0,08 - 0,10mm. Od udica, ribolovački ispit su prošle sve one koje odgovaraju veličinama od 16 do 18. Treba koristiti što manje udice sa što manjom povratnom kukicom i maksimalno izbalansirane, osetljive plovke. Gore popisanim numerama pribora, najbolje bi odgovarali plovci iz serijala „streit” i „insert vegleri” za tijake, tj. „vretenasti” („kanal darts”) za nešto brži tok. Sve u svemu, nosivosti od 0,6 do 0,8 grama. Dubina se postavlja tako da mamac lebdi neposredno iznad samog dna. Bodorka dosta klasično uzima mamac.

 

U stvari, bodorka udara, u većini slu- čajeva, krajnje lenjo i neodlučno. Ima jednu osobenu naviku koja je razlikuje od drugih riba. Naime, probirljiva je riba, prava pravcata „gospođa”. Treba joj poprilično vremena da probere svoj dnevni prehrambeni meni. Veoma je neodlučna. Ponuđeni mamac dosta dugo isprobava, degustira, usisava ga i pljuje po nekoliko puta. To se uvek primeti po laganom titranju plovka, a ponekad se dogodi da (neodlučan) ribolovac ostane praznih ruku, bez ribe. Zaneseni poigravanjem plovka, često nam bodorka nekažnjena ispred ribarskog nosa odnese mamac. Jednom rečju, trzaj bodorke je različit, nekad potapa plovak, nekad ga polaže na vodu. S kontrom treba malo sa- čekati, jer ona ne trpi otpor.

 

Zima je posebna priča u lovu bodorke

Uglavnom, se peca plovcima iz serije „insert - vegleri” koji imaju veoma osetljiv antenski vrh. Sve vreme lova bodorke, a naročito zimi, plovak se maksimalno opterećuje tako da iz vode viri samo obeleženi vrh. Pošto je reč o vrlo osetljivoj ribljoj vrsti, vanrednu pažnju treba posvetiti i preraspodeli olova na struni. U opciji su kuglice istovetne težine. Prvo olovo trebalo bi da bude 25cm udaljeno od udice, a zatim se pravo prvenstva vrši prema prirodnim uslovima: za mirno vreme i normalnu vodu - olovca se ravnomerno grupišu; kod protočne - opterećenje se pomera prema plovku; a ako je voda stajaća a čarlija neugodan vetar, sistem optrećujemo naviše ka udici. Pored tradicionalnog načina, bodorka može da se lovi i drugim metodama: hranilicom, zatim tzv. „engleskim metodom” i veštačkim mušicama. U tople letnje dane skuplja insekte bliže obali i površini vode. Tu tamani i veštač- ke mušice, male brojeve palmera, sedef - osicu, imitacije vodenog cveta, male žute kamenjarke... Ono što je posebno zanimljivo bodorka na osoben način napada mušicu. Za razliku od, na primer, beovice ili crvenperke, koje se silovito izbacuju i kidišu na muvu, bodorka je samo povlači prema dnu, a na mušicu, udicu kači se za donji deo usta.

 

Autor teksta: B.M.
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 7, oktobar 2009.

Tagovi: plovak bodorka

Ostavite komentar