Plovak

Postavio Pedja Pašćan 16/06/2017 0 Komentara Ribolovački pribor i oprema,

Biće ovo (ne)vešto zbrdo-zdolisan pokušaj da se plovkaroškim „šegrtima” učini medveđa usluga, tj. pomogne u prepoznavanju nekih tipičnih situacija i donošenju adekvatnih izbora-odluka. Postaće očigledno kako posle pet decenija druženja s vodom više volim da plov(kar)im na reci (priznajem, i sam sam iznenađen) neg’ na kanalu il’ bari. Potencijalnih razloga je više. A: zato što je neuporedivo zahtevnije? B: zato što su komadi ukusniji i veći? C: zato što nema cverglana, oca li mu mangupskog!? D: zato što se neznanje ne može kompenzovati viškom štapova? Mogli bi ovako do sutra, i svi odgovori bi bili tačni. Šalu na stranu, stajaće vode su priča za sebe.

I ako će možda delovati da su dobro pokrili neku situaciju, mnogi od pasusa ustvari otvaraju nova pitanja na čije bi odgovore otišlo po pola strane „Revira“, brrr... Šta da ti kažem, nepoznati manijače... Ćeraćemo se mi sas ribe još. Preskačem ono „šta je pisac ’teo da kaže“. Razlog je prost: cela pismena vežba koncipirana je u tom maniru.

 

Lokacija

Opcija A: junački raskrčen potez sposoban da ugosti velik broj plovkaroša. Opcija B: mini lokacija jedva dovoljna za dvojicu-trojicu, i to ako nisu besni. Šta izabrati? Biram B, makar zbog minimalne šanse da je jedan od dvojice nepoznatih kolega početnik. To su oni što ti svaki’ 10 minuta pokupe strunu posle ko zna koje promašene kontre... Po zakonu velikih brojeva, na jako posećenom terenu u niziji ovo jednostavno mora da se desi. Svi love na 0,14 il 0,16 – genije troši dvaj’speticu, pa mu je plovak duplo brži od ostalih... Plus ima samo 33 m najlona.

 

Opcija A: teren veće prosečne i maksimalne dubine sa sporijim protokom. Opcija B: plići teren (1,2 - 2,5 m) bržeg protoka. Šta sad? Ako loviš u zornjak tj. sumrak izaberi B. Što je sunašce niže riba je bliže obali, a to znači kraće hice uz odličnu kontrolu plovka.

 

Zahvaljujući brzoj vodi tvoj plen nema vremena da isuviše dugo proverava mamac, pa je realizacija udaraca čista formalnost. Za one koji se zarakijaše i zornjak propustiše, ostaje okopodnevna opcija A, uz osetno duže hice i lošiju kontrolu plovka. Sem toga, tu je i izbirljiva riba. Može joj se. Zbog sporog toka, ne mora da žuri, pa su udarčići tužno cmoljavi, a promašaji pri kontri redovna pojava.

 

Dva terena identičnih dubina – recimo, tri m - i brzina toka, samo što opcija A ima kamenito, a opcija B ilovačasto dno. Biraj. B nudi lakše plovkarenje, sa mamcem koji je sve vreme neposredno uz dno, što je nemoguće uz dno načičkano krupnim kamenom. S druge strane, prosečan (i maksimalan) primerak sa pozicije A sasvim sigurno je upola do duplo veći od onog sa B-a, ako ni zbog čega drugog a ono zbog mnogo manjeg ribolovno-mrežaroškog pritiska. Nastranu obilje prirodne hrane...

 

Dve pozicije istih dubina i brzine protoka, al’ opcija A ima dno od krupnog (50-150 kg) kamenja dok B nudi sitniji (tako, do 5-6 kg). I? S jedne strane, maksimalni primerci sa pozicije A osetno su veći, i više i’ ima. Začudo, po plovkaroša je izdašnija opcija B (!?), jer su „bombe“ kalibra pomorandže lako uočljive sa veće daljine. Protfiši (Ðole, mi-i-ir!) im prilaze u horizontalnoj ravni sve vreme zadržavajući odličan pregled hranilišta, pa im „ruža“ armirana Sasame čelikom neće promaći, garant. Nasuprot ovome, da bi stigao do „bombe“ zapale međ’ krupne kamenčuge taj isti prota mora da dubi na glavi. Shvati: gleda na-do-le i nama nikakav pregled hranilišta. Tvoj mamac proleti, nezapažen. I tako 99 puta.

 

Jako posećen teren, pa ipak ti je pošlo za štapom da stigneš prvi. Opcija A: zauzeti najuzvodniju poziciju, opcija B: najnizvodniju. Razmisli. Teoretski, svaki od plovkaroša koji će morati da se parkira uzvodno šibne u vodu bar kilo-dva klopice čija zrnca struja nosi nizvodno. Deverike i protfiši (i mrene i šarani i...) ka ovom švedskom stolu plivaju uzvodno... I prvo naiđu na tvoju zasedu! Ostali mogu da ulove samo ono što ti propustiš. Najbolje da do- đeš sa dva druga, po onoj ’ajdučkoj „što propusti Deli-Radivoje to dočeka Starina Novače“ itd.

 

Klopica & meze

Najnizvodniji si. Kakve gurmanluke ribi ponuditi? Opcija A: manja količina kvaliteta (V.D.Eynde, Sensas i sl). Opcija B: kvantitet praćen niskim kvalitetom, recimo kuvana prekrupa, nezačinjena. Uz ovo drugo, ne može se očekivati da jato zastane tu gde tebi odgovara. I ostale kolege nude manje-više isto, a ribice su radoznale: eto baš ih interesuje ’di je najuzvodniji dragstor, iz kog svo to obilje curi. Uz opciju A dragstor je tačno ispred mene, ispod Ćuretovog plovka. Rokn’o kesu Eyndeovog Carpana, kesu nekuvanog SBS-ovog Quest-miksa za boile i kilo žita kuvanog sa kamilicom. Uspešno zaustavio glavno jato, naravno. 10 hitaca, 9 udaraca. Malo li je? Nikome uzvodno ne trza, čudo jedno.

 

Tekuća voda, opet. Opcija A: tvrđa klopica, recimo hleb aromatisan kurkumom i zamešen uz minimalni dodatak vode. Opcija B: mekša papica, recimo neki praškasti „Barbo“ miks namenjen mreni, kršten specijalnom glinom. Šta je bolje? Što je struja brža klopica treba da je tvrđa, da duže potraje. U ekstremnim situacijama, koliko god da je tvrda nije dovoljno tvrda! Na mestu sa spor(ij)im protokom plovkarenje je efikasnije uz neki mekše zamešen praš- kasti miks, naročito ako na dnu leži tanji sloj mulja.

 

Stajaća voda. Opcija A: neutralno, prirodno (ne)obojen praškasti miks. Opcija B: isto to u fluo-dekoru (žuto, crveno). U literaturi ćeš se sresti sa preporukom da fluo-klopicu forsiraš po jako zamu- ćenoj vodi, ne bi li je riba lakše uočila. Hm, gubi li deverika čulo njuha po mutnoj vodi? Lično, za ovom posežem baš po bistroj vodi. Za razliku od velikih reka, bare i kanali pretrpani su patuljastim somčetom i sunčicom, pa se najčešće ne isplati pecati uz dno. Kako naterati kvalitetnu ribu da se digne u srednje slojeve? Pa klopicom koja, sem što lepo miriški, ume da zamuti vodu. Nije slučajno nastala ona „u mutnom se lovi“.

 

Intenzitet mirisa

Opcija A: nežno aromatisana klopica, na donjoj granici ljudskih čula. Opcija B: isto to, al’ na gornjoj granici. Bez obzira na godišnje doba tj. temperaturu vode, gotovo uvek je bolje ono prvo. Ne zaboravi, voda je jedno 700 puta gušća od vazduha, pa aromu-miris prenosi 700 puta bolje (jače, dalje). Sem toga ribe nikad nemaju kijavicu pa mirise osećaju punim intenzitetom. Važno! Da bi opsena bila što uverljivija, razlika u aromi onog na udici i onog čime se ’rani trebala bi da je što manja, a najbolje da je uopšte nema.

 

Lokalni intenzitet mirisa na hranilištu sme da varira, ali na kontrolisan način. Uz pretpostavku da dunavski plovak-zornjak traje max. pet sati to može da izgleda ovako. A: prvog sata stući 25% klopice u (naivnoj) želji da se što pre privuče glavno jato. Drugi sat – 25%, treći i četvrti po 20 i poslednji čitavi’ 10%. Kakve su nam vode, ovo je dokazani kamikaza-pristup. Šta se zaista dešava? U prvom satu trpezu otkriva tuce izviđača iz viših razreda osnovne (na koje je potrošena skoro trećina municije!). Srednjoškolci počinju da im se pridružuju u drugom satu. Nažalost, u trećem satu, budući da intenzitet mirisa opada, alavuše (među kojima ima i svršeni’ studentkinja) zaključuju kako hrane nestaje, pa udarci počinju da se proređuju. Shvati, čak i da glavno jato i stigne u 4. satu, nemaš dovoljno klopice ni da ga zaustaviš a kamoli zadržiš. Hm, a opcija B, sve obrnuto od A? Prvi sat 10% (izviđačima-dovoljno), drugi i treći po 20, četvrti i peti po 25%? Mnogo, mnogo bolje.

 

Mnogi sad s pravom psuju. Kako podeliti 3,4 kg nečega na 17 il’ 22 (šestosatno drogiranje)? Sledi opcija C, za sve one koji su dvojčicu iz mati- ša. Potrebno je pet plastič- nih kesa-pijačarki. Stavljaj po jednu „kuglu“ naizmenično u svaku. Cilj je da u svim kesama bude ista količina municije. Osnovni postulat ovime je zadovoljen jer će intenzitet arome u trpezariji biti konstantan tj. neće bitnije opadati. Plus, sad se ne može desiti da, zbog nekoliko protfiša-dvokila- ša, plovkarošu uđe voda u uši. Ludak, u stanju sužene svesti već na početku 4. sata potrošio klopicu za peti. Jedna kesa, jedan sat. A, da: ponesi sat.

 

Pasus o ukupnom intenzitetu ukus-mirisa. Važi samo za grupnjak-varijante. U zoru došlo 10 plovkaroša, svaki u toku 1. sata ljuljn’o po’ kile papice u vodu. Petorica nikako da ubodu bar krupaticu, pa u 2. satu udvostručuju ulog dok se ostali drže stare kvote. Počinje treći sat. Ona petorica odlaze, jer uprkos tvojim i mojim protfi- šima „ovde ribe nema“. Avaj... U 4. i 5. satu nedostajaće NAM njihova hrana! Možemo nas petorica da pojačamo ponudu, samo imamo li čime? Vreme je za opciju X. Dva-tri minuta posle svake „bombe“ lansiraj go kamen. Deluje blesavo, ali deluje. Kad nešto rokne na vodu, ribice očekuju hranu, i ne beže. Živeo Pavlov! Što je taj imao reflekse...

 

Uslovi na vodi

Naglo opadanje vodostaja ne pogoduje većini nizijskih riba. Voda u sporijem sunovratu nudi plovkarošu izvesnu nadu u uspeh. Mora se loviti bar metar-dva dublje nego obično, a to može da znači 10-20 m duže hice. I nagli rast vodostaja služi za izbegavanje. Čak i kad se sve stabilizuje a riba aklimatizuje na nove uslove, većina potencijalnog plovkaroškog plena nije u glavnom vodotoku neg’ u šumi, na onom hranom prebogatom kršem zagušenom forlandu, koga nije moguće eksploatisati bez čamca. A i čemu? Alavuše su site... Zauzvrat, plovkarenje po blagom porastu zaslužuje čistu desetku! Em ribu nije potrebno prihranom nagovarati da priđe bliže jer je ona ionako tu, em su hici kratki, pa to garantuje i visoku, često 90%-nu realizaciju.

 

S vetrom je k’o i s vodostajem: smeta ako ga je previše, kad ga je malo, dobro je. U proleće i jesen bolji je južnjak - ne moram valjda da objašnjavam zašto? Leti treba ladan vetrić, onaj što poljem piri. Najbolji vetrić plovkaroši-veprovi zovu „pomoćnikom“ jer pirka uzvodno i uspešno onemogućava da se između vrha štapa i plovka stvori „trbuh“ na struni pretvarajući kontriranje u puku egzekuciju. Evo i genija što plovkari na 0,25. E, njemu nema pomoći. Struna mu tone pa ima stalan „trbuh“, istina podvodni, kol’ko da i riba ima šansu. Da nije u društvu za za- štitu životinja?

 

Plovi, plovi, moja lađo žuta

Dunav. Opcija A: vegler od guščijeg pera, pričvršćen na strunu samo u jednoj tačci, za donji kraj. Kako ovim „štopovati“ tj. nežno kočiti, kad stalno pada na leđa? Na tekućoj vodi lovi se opcijom B, modelom sa dve tač- ke oslonca (bužir na donjoj anteni + alkica). Ako je gornja antena fiksna, može da nosi drugi bužir, čime je omogućena brza zamena plovka bez razvezivanja sistema. Lov sve popularnijim kliznim plovcima moguć je samo ako se odrekneš „štopovanja“, jednog od najjačih oružja. Ako dubina na kojoj loviš ne nadmašuje dužinu štapa, posegni za opcijom B, fiksiranom u dve tačke.

 

Univerzalna boja antene, sposobna da pruži jasnu indikaciju u svim uslovima ne postoji. Smuđaroški šartre je najbliži tome al’ ako ti sunce tuče u lice zatrebaće crna antena. U jesen, na nekoj bari posutoj mrtvim, crveno-narandžastim i žutim lišćem i crvena i žuta antena umeju vizuelno da potonu iako su sve vreme na površini. Tada koristim belo. Ne računajući labude, u to doba ništa nije belo. Iskoristi to što ljudsko oko lako raspoznaje šare. Šartre antena sa crnim poprečnim prugama (il’ bela sa crvenim, il’...) videće se uvek.

 

Mladom kolegi mladi’ očiju koji lovi po blagom dolasku vode dovoljni su hici od 10-15 m i plovak dugačke, a tanke, anorekti- čarske antene. Nama što prebacismo pet banki, uz bar 25 godina plovkaroškog staža bez polarizacionih naočara (!) trebaju antene građene ko ruske bacačice diska ili kugle: niske pa široke. Široku lako vidim na 30 m, a čim prota zdomi mamac – nema je. Kontra!

 

Autor teksta:  Đorđe Veber
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 15, jun 2010.

Tagovi: plovak reka deverika

Ostavite komentar